Pred dvadeset godina
dobila sam od svoje sestre knjižicu pod naslovom «Jelo iza samostanskih
zidina». Autor ove neobične kuharice je Norman Foster, muzičar, operni pjevač,
našao se za neke oluje u okolici Beča bespomoćan i promrzao, i koje li čudo,
našao je utočišće u jednoj fratarskoj kuhinji, što će mu ostati neizbrisivo
iskustvo za cijeli život. Fratri su ga okrijepili neobičnim eliksirima, i
nahranili čudesnim jelima, i pouzdano je znao da će se jednog dana vratiti
samostanima i istražiti kulinarske tajne koje su bile tako dobro i sigurno
skrivene u kuhinjskim ormarima iza tajanstvenih zidina pobožna samostanskog
života. Nakon nekoliko godina, autor se dao u istraživanje redovničkih
samostanskih kuharskih knjiga između 13. i 18. stoljeća i to redovničkih
zajednica Italije, Engleske, Francuske, Njemačke, Švicarske i Austrije. Sve je
popračeno simpatičnim pričicama, a zastupljeno je sve, od ljekarija, juha i
kuhnih jela, mesa, do deserata.
Ovu kuharicu treba
gledati na jedan drugi način nego što danas pratimo. Ona nema ni jednu
fotografiju, mjera ima i nema, ali sve ima neki misterij i mene uvijek kad ju
uzmem u ruke spopadne želja da nešto po tim uputama iskemijam. Drugi riječima,
ova kuharica meni služi za inspiraciju i nadahnuće. Koji put nas fotografije
mogu zaustaviti jer nam je ne moguće napraviti repliku istog. Vjerujte, nije
loše koji put krenuti samo od teksta, bez opterećenja fotografije.
Odlučila sam ovu
kuharicu s vama prelistati i ponešto napraviti i predstaviti vam ju. Vjerujem da
ju neki imaju, a i za one koji za nju nisu nikad čuli, vjerujem da će vam biti
interesantno. Nastojat ću jednom mjesečno nešto skuhati i tako 12 mjeseci.
Znači serija u jednoj godini, nadam se da mi neće dojaditi, pa krećemo s prvom
epizodom.
Mincemeat – Pie
"Godine 1198.
radovali su se građani Buryja, kao svake godine, božićnom pozivu u samostan St.
Edmund. Na svakoga je, naime, čekala novotarija, mirisavi vrući
«mincemeat-pie». Ali kad su se jednom takvom predbožićnom prilikom potukli opatovi
sluge i neki građani, opat Samson se tako razljutio da je povukao svoje pozive.
Na to se čitav grad ispričao opatu i zajedno s njim za pokoru postio...
očigledno u očekivanju bogatog božićnog jela.
Te «mincemeat-pie»
peku se po tradiciji u malenim oblicima poput čamčića s poklopcima.
Predstavljaju Isusovu koljevku i bile su do šesnajstog stoljeća neophodni dio
božićnog jelovnika u Engleskoj. Za vrijeme reformacije bile su te popularne
«pies» zabranjene pod motivacijom da prikazivati Kristovu koljevku kao »pie», a
darove svetih triju kraljeva kao mirodije i egzotično voće u njima, predstavlja
«papinski utjecaj».
Engleski puritanci
tu zabranu nisu mogli provesti, pa su «mincemeat pies» i danas tradicionalno
božićno jelo, kao i legendarni «plum pudding». Ispočetka se nadjev «micemeat»
od sitno kosanog mršavog mesa ili jezika, goveđeg loja, grožđica, kandiranog
voća i mnogih mirodija. Kasnije je postepeno meso ispušteno, a dodan brendi.
Recept je iz 18. stoljeća, mora se početi priređivati već u studenom, kako bi
se brendi dobro prožeo. Poznavaoci međutim tvrde da je «mincemeat» najbolji od
prošle godine."
Evo to je bio
originalni prepisani uvod za te male pitice. Originalni recept neću ni
prepisivati, jer ga ne mogu prilagoditi današnjem načinu kuhanja, ali mi je dao
ideju za kolačić dobrodošlice za naše ovogodišnje božićne goste. Na tanjuru će
se naći grančica bora s jednom malom koljevkom i bebom Kristom za svakog gosta
i to može ponjeti kući skupa s kalupom.
Krevetić je od prhkog
tijesta, recimo ono od lincer tijesta, 250 g brašna, 70 g šećera, 1
žutanjak,100 g putra. A punjenje po želji, ja sam napravila nadjev: mljeveni
orasi, grožđice, naranđa korica, cimet i rum. Kalupe dobro namastiti i posuti
brašnom, razvaljati tijesto, iskrojiti dno, puniti nadjevom, staviti bebu i
dekicu od tijesta. Sve premazati jajetom i peći 15 minuta na 200 stC.