Tadeja u mojoj kuhinji 2

Pridružujem se još jednom ovomjesečnoj igri FBI Rukavice, koju je osmislila mamjac, a istražujemo blog In T & T kitchen. Silno mi se dopala Tadejina torta bombonjera, naravno izgled je čaroban, pun mašte i inspirirajući, ali me zaintrigirao i sadržaj. Na očigled jednostavno tijesto, jednostavna fila, ali izuzetno rafiniran sadržaj. Pruža velike mogućnosti oblika, forma je stabilna i na sobnoj temperaturi, no ja sam se odlučila ovaj put za klasičan oblik torte, 28 cm promjera.

Nisam ništa mjenjala u receptu, jedino sam grubo mljevene lešnjake dodala na sam na rub torte.

Kao dodatak, mali umakić od jagoda skuhanih sa malo šećera, ali ne leden, nego lagano mlak a torta dobro ohlađena.

Ova torta sigurno će dobiti važno mjesto u mojoj kuharici, a veselimo se i minjonima sa istim materjalom.

Htjela sam puno toga napraviti, ali je nekako palo u vrijeme kad smo već puno na otvorenom, pa se nije stiglo. No ništa me ne prijeći da nastavim dalje, a čeka još dosta toga.

Recept za ovu tortu naći ćete ovdje.

Tadeja u mojoj kuhinji

Slobodna sam pridružiti ovomjesečnoj se igri FBI Rukavice, koju je osmislila mamjac, a istražujemo In T & T kitchen.

Naravno da nam svima Tadejin blog razigra maštu i otvori vrata bezgraničnoj inspiraciji, a meni osobito, jer volim njene boje i hrabrost u odabiru istog. Ja sam prije nego je izabran njen blog za igru, neke delicije već isprobala, ali ih nisam fotografirala. No da krenem od početka. Već odavno mi je zapeo za oko blog u kojem je osobit glumac limun, i to pohani. To sam odmah napravila i sa skepsom ponudila svojima. Veliko iznenađenje! Činilo mi se da će frkati nosevima, međutim oduševljenje je bilo golemo. Recimo, ne zamjenjiv nam je kao dodatak masnijoj ribi kao što je svježi kuhan losos ili čak pečenim lignjama. No meni je baš super legao kao snekić uz mladi luk, papriku, grančice celera i majonezu, a i kao što sama Tadeja predlaže, uz mozzarelu. Recept ne bi prepisivala, kliknuti za detalje ovdje, a za fotografije, komentare i opaske sam se pobrinula.

Sad su naredu trešnje. Meni je to najdraže voće, čak draže od jagoda, i samo drvo mi je prekrasno, pa list, i kad vidim granu koja se svija pod obiljem plodova... naravno da volim i sve kolače gdje su trešnje u glavnoj ulozi, štrudle, pite, kompoti, a kod Tadeje zdjelice s trešnjama! Prvo sam zanemarila taj recept, a onda sam se vračala i vračala. Ometala me činjenica tih malih vatrostalnih zdjelica. Kao prvo, ja ih nemam, a i da ih nabavim, ovi moji ruralni ukućani bi me samo pogledali kad bi im stavila neku zdjelicu, nešto ograničeno.

Zato sam se odlučila napraviti jednu veliku zdjelurinu, pa neka narod grabi velikom žlicom.

Tako se taj Tadejin recept kod mojih zove trešnje iz zdjelurine. Napravila sam ga već dva puta iz ovogodišnjih trešanja. To je jedan prefini pjenasti nabujak, moglo bi se reći nježan sa mirisom cimeta i vanilije. Nisam ništa mjenjala u receptu, čak ni količine, samo sam trešnje koje su na površini ipak pet minuta stavila u pećnicu. Malo su izgubile na dekorativnosti, peteljka se posušila, ali kad je u pitanju zalogaj nekako mi se čini da bi trebale biti u skladu sa onim koje su na dnu uz tijesto. Jako je fin i hladan iz frižidera, a i topao s kuglom sladoleda.

Recept potražiti ovdje.

Quiche sa dimljenom pastrvom

Vrijeme je hladno i kišno, nema ništa od vikend šetnjica u prirodi, ali sam zato dlučila malo prošetati Parizom i napraviti jedan francuski recept, klasični quiche u receptu ide losos, no kod meni će ga glumiti dimljena pastrva. Prije recepta idemo malo u šetnjicu po Pariškim uličicama, trgovima, znanim i ne znanim. Za to virtualno i panoramsko čudo treba ovdje kliknuti, uz prespostavku da vam je računalo dovoljno snažno. Treba pokušati, pravi doživljaj.

Da se vratimo na recept. Jednom me je u ribarnici na Dolcu jedna prodavačica nagovorila da probam vakumiziran dimljeni file od Ličke pastrve sa Gacke. Kako tu prodavačicu znam godinama, nisam ju htjela razočarati neprestanim odbijanjem, pa sam konačno jednom kupila. Oduševila sam se, to je krasan komad ribe, filetiran, očišćen i dimljen. Kako je vakumiziran, imam ga u rezervi kad se nekom prijede nešto, odličan je i za umak za tijesto ili jednostavno za sendviće.

Ja osobno ne volim miješati ribu sa jajima, vrhnjem i sirevima, pa ovaj quiche nije moj favorit, ali ja sam samo jedna baka koja stoji na usluzi ukućanima i raduje se da im napravi što oni žele i vole. Ja kad želim sebi ugoditi, onda si napravim nešto ruralno s povrćem, ali o tome drugi put.

Potrebno je za tijesto:

• 250 g svenamjenskog brašna
• 130 g putra
• 1 žutanjak
• malo soli
• hladne vode tek toliko da se može umijesiti tijesto

Za filu:

• 300 g dimljene pastrve (može i dimljeni losos)
• 3 jaja
• 2 dcl milerama
• 300 g rikote
• 100 g parmezana
• 100 g grojera (ili nekog slično sira) naribanog
• vezicu mladog luka i 2 češnja češnjaka (mladog)

Zamijesiti tijesto i staviti 20 minuta pokriveno u frižider. Tijesto razvaljati u veličini kalupa, utisnuti ga i položiti na njega papir sa rižom ili grahom te peći 10 minute na 180 st. U međuvremenu izmiksati jaja sa mileramom i rikotom. Dodati sireve, natrganu ribu, nasjeckan mladi luk i češnjak te popapriti i oprezno testirati slanost. Maknuti grah i papir, izliti filu na tijesto i peći još 35 minuta na 180 st.

Ps; savjetuje se da kad tijesto razvaljamo i utisnemo u kalup, odložimo u frizer na 20 minuta, pa onako dobro rashlađeno ide u pećnicu. Ja to izostavim, ali tko želi raditi na ovaj načim, može.

Proljetne rolice od ananasa

Igru Ajme, koliko nas je, pokrenula je Monsoon sa bloga Dalmacija Down Under, a za ovomjesečnu domaćicu izabrana je Branka sa bloga Home-made by B. Tema je ananas.

Čim sam pročitala koja je tema, znala sam što ću raditi. Moja kćer je pred par godina bila u Indoneziji i od tamo donjela ovaj receptić, koji nam je favorit među poslasticama.

Evo kako se spremaju ove rolice. Kao prvo treba nabaviti rižin papir. Ima ga u Zagrebu na više mjesta, u glavnom su to dućani zdrave hrane ili čak samo police sa istom u velikim lancima.

Za ovaj desert dovoljno mi je samo polovica jednog lista po rolici i jednostavno ga razrežem sa škarama. Pripremim malo običnog i pečenog biskvita (ostatak od nečeg) i tanke šnitice svježeg ananasa.

Treba pripremiti posudu sa vrućim vodom (a da se ipak prstići ne opeku) i svaku polovicu pažljivo uroniti u tu vodu na par sekundi. Papir će se za čas "osloboditi", postati rastezljiv i ljepljiv. Položiti ga na pripremljenu kuhinjsku krpu, staviti komadić biskvita i šniticu ananasa. Zaviti kao sarmicu. Gotove odlagati na lagano nauljen tanjur i da se međusobno ne dodiruju. (ljepe se) Zagrijati neko biljno ulje i vrlo kratko pržiti jednu po jednu. Najbolje je prihvatiti japanskim štapićima, ili jednostavno vaditi vilicom.

Odmah umakati u rastopljenu čokoladu i uživati. Moje društvance se okupi za stolom oko fondue seta, i svatko se sam služi.

Ovako izgleda rižin papir, ima ga za kupiti u dućanima zdrave hrane, a foto niže, pokazuje smotuljke prije prženja.

Ledene kocke od Snježe

Jučer sam radila "Zdravkine ledene kocke" od Snježe sa njenog bloga "Vrtaljica". U stvari radila sam ga dva puta. Prvi put su mi pojeli prije nego su postale ledene kocke, a oni pojeli tople kocke, a ja nisam ni stigla uzeti aparat u ruke. Onda sam radila ponovo i u plićem i većem plehu da dobijem niže slojeve. Zamislila sam si ovakve kolačiće.

Za recept ići na prelijepi blog Vrtaljica, Zdravkine ledene kocke. Hvala Snježa.

Mousse od Roqueforta

Jučer je moja kćer imala malu svečanost na poslu povodom dovršenog projekta, na kojem su usput rečeno svi presahnuli od nervoze i opsežnosti zadatka, pa običaj je da ona časti suradnike. Od petnajstorice, jedan je vegetarijanac, a ostali pravi mesožderi. A to znači napraviti zakusku na bazi šunke i sličnih proizvoda, ali nešto vegetarijanski ujedno moram raditi i za sve, jer se uvijek tako nešto svidi i drugima. Pao je izbor na mousse od nekog plavog sira i crni baquett sa grožđicama i orasima. Pa evo kako je to izgledalo.

Recept je vrlo jednostavan, jedino je poželjno nabaviti malo kvalitetniji plavi sir, a mora gotova rolada par sati odstajati u frižideru. Ja znam napraviti više toga, pa spremiti u frizer.

Kruh je već objavljen na blogu, jedino sam ga ispekla u obliku dugačkih francuskih kruhića. Evo slikica kako ja to radim u običnoj tepsiji od pećnice. Kad ga zamjesim i stavim na dizanje, papir za pećenje postavim između tijesta, a na kraju podmjestim bilo kakav graničnik koji pdnosi temperaturu. Tako postavljeno ide u pećnicu. Recept za kruh je ovdje.

Potrebno je:

• 300g Roqueforta
• 100 g maslaca
• 200 g vrhnja za šlag
• bijeli papar
• sjeckani vlasac
• šaku oraha sitno sjeckanih
• sol po potrebi

Maslac i sir sa sobne temperature dobro umješati, može i mikserom. Dodati papar i vlasac.

Istući slatko vrhnje u šlag (bez šećera naravno) i umješati u masu od sira i maslaca. Masa od sira i maslaca morala bi biti podjednake temperature, jer bi se moglo malo "razletiti", kao što se meni ovaj puta dogodilo. Da spasim stvar, dodala zam malo mljevenih oraha i u samu masu, mikserom sve umješala. Okus je tako božanstven da samu "posrnulu" strukturu brzo zaboravite. Na radnu površinu stavi se prvo komad aluminijske folije, zatim rastezljiva plastična folija, na nju posuti ravnomjerno orahe i na sve to masu koja se zarola u jednu dugačku "kobasu". Ostaviti u frižider da se dobro ohladi.

Grickalice - grisini

Postoji stotine recepata za grisine, pa evo i stotinu i prvi. Ne volim da se kupuju kojekakvi slani štapići, osim što su pre slani i tko zna gdje je to sve stajalo, za jednom pogrickati nema veze, ali često, to nema smisla. Imam jedan zgodan receptić, vrlo jednostavan, a djeca se vole poigrati s mašinicama. Osim što se koristi i integralno brašno, u sastavu tijesta ide i začinsko bilje s balkona ili vrta, svježe naravno.

Ja prvo sve sastojke stavim u multipraktik, zatim rukom zamijesim vrlo čvrsto tijesto. Pustim da odstoji, pa prvo malo valjkom prođem po komadu tijesta i onda protisnem kroz mašinicu za lazanje na najveći prorez, pa izrežem na male trakice.

I to su grisini, peku se kratko, fini su i dobro stoje, mislim uopće ne stoje, pojedu se.

Naravno da se to može sve napraviti ručno bez ovih pomagala.

Potrebno je:

• 200 g bijelog oštrog brašna
• 100 g itergralnog (graham) brašna
• 1 suhi kvasac
• 1,5 dcl tople vode
• 1 žlićica šećera
• 1 žlićica soli
• 2 žlice maslinobog ulja (još malo za premazivanje)
• sitno sjeckano bilje po ukusu (2 lista žalfije i nešto više majčine dušice)

Suhe sastojke staviti u multiprektik , promiksati i dodati uzdigli kvasac sa toplom vodom. Istresti na radnu površinu i rukom izmjesiti čvrsto tijesto. Zamotati u foliju i ostaviti da odstoji. Razdijeliti tijesto na četiri dijela, svaki malo razvaljati valjkom i zatim provući ga kroz mašinicu za lazanje na najširji prorez, te rezati tanke trakice. Stavljati ih na papirom obložene plehove, malo neka odstoje, pa premazati uljem i posuti krupnom solju. Peći na 200 st 6 minuta.

Prvomajska pogača

Tjednima se moja kućna družba raspravlja što ćemo "gurnuti" u krušnu peć. Ja inače kad sam u toj svojoj oazi mira i tišine, uvijek nešto kemijam s kruhovima, travama i sličnim i mislim si kad se njihova mesina ispeče, radim sebi nekakvu pogaču sa travama i sirevima. No ništa od toga, mesina se pekla i pekla... sir su mi pojeli, društvo se dopunjavalo, i meni bi jasno da od pogače neće biti ništa.

Čak sam imala u planu brati bljušt, no jedva sam stigla nabrati košaricu kopriva.

A kad sam malo prošetala uokolo shvatila sam da mi je što got je posađeno rastu samo mušmule, koprive i sav ostali korov, sve drugo je jalovo. I onda se sjetim svoje bake koja je uvijek govorila, ako ti u vrtu rastu limuni, onda radi limunadu. Meni doduše ne rastu limuni, raste mi kopriva, s njom znam što ću, peći ću onaj moj kruh, samo ne znam što ću s mušmulama. No ja sam svoju pogaču ipak napravila, ali tek u Zagrebu. Kako nisam za nju imala baš nikakvu podršku, ljepo sam se prepustila hedonizmu i uvalila u svoj otvoreni jacuzzy. Toliko o prvomajskim praznicima.

Podloga za ovu pogaču je od integralnog i raženog brašna, nisam uspjela stići do bljušta (kontinentalna inačica za asparagus), pa sam ju napravila sa rikulom, tri vrste sira i pinjolima.

Za ovu pogaču potrebno je:

• 150 g graham brašna
• 150 g raženog brašna
• 100 g bijelog glatkog brašna
• 30 g svježeg kvasca
• 2 žlice maslinovog ulja
• po žličicu soli i šečera
• 80 g rikule svježe
• 50 g pinjola
• 100 g nekog plavog sira
• 150 g gaude
• 50 g mlađeg parnezana (može i paški ili livanjski)
• malo ulja i papar

Od sva tri brašna, ulja, soli i dignutog kvasca zamjesiti srednje čvrsto tijesto sa otprilike 2 dcl vode. Pustiti da se udvostruči. Na tepsiju od pećnice rasprostrti tijesto kojem smo valjkom napravili adekvatnu veličinu, pokapati uljem, dodali usitnjenu polovicu gaude, pa rikulu, pinjole pa ostale sireve. Sve još malo poškropili uljem. Peći na 220 st 20 minuta, ili dok ne dobije lijepu boju.

PS. naknadni dodatak:

Oduševljenje Tadejinim crvenim bubama bilo je ogromno! Moja se Lutkica dvaput vračala iz kreveta da vidi crvene bube.