Sorbet od mrkve, mala igrica i čestitka

U ovom krugu blogerske igriceAjme koliko nas je koju je pokrenula monsoon sa blogaDalmacija Down Under , naš ovomjesečni domaćin odnosno host kako za sebe kaže je Zoran sa bloga Good Food (maybee) . Zoran nam je za temu zadao mrkvu i pastrnjak.

Odlučila sam se za sorbet od mrkve, no moji kažu da baš nemam pravo što to nudim za prilog, jer je toliko druge arome u tom ledenom desertu, da se mrkva jedva raspoznaje. No, ipak evo ove delicije koja se služi ovako samostalno, ili u čaši sa malo šampanjca, ili sa čokoladom.

Potrebno je:

• 300 g mrkve (što svježija, tupog kraja sa zelenim izbojima na vrhu)
• 1 limun sa dosta soka (iz bio uzgoja)
• 3-4 kumkvata
• 250 g šećera
• vanili šećer ili pola mahune
• 3 dcl vode

Mrkvu oljuštiti, narezati na kockice i kuhati u vodi sa čećerom, limunovom koricom, kumkvatom i vanilijom. Kad je kuhana, izvaditi koricu od limuna, vaniliju i odstraniti, a ostalo ohladiti. Štapnim mikserom sve usitniti, dodati sok od limuna i izliti u pripremljen aparatić za sladoled. Kad se počinje uguščivati, izvaditi i spremiti u razne kalupe. Prije služenja na kratko dno kalupa oprezno uroniti u toplu vodu da lakše klizne na tanjur. Naravno da se to može napraviti i bez aparata, i raditi po sistemu, malo na led, malo mješati ručno, i tako više puta.

Posebno se zahvaljujem blogerici Sweet G. jer je u svom postu o kolaču od mrkve dala odlične upute o kandiranju listića od mrkve, koje sam iskoristila za dekoraciju, a i kao dodatak. Ovo gore je šećer koji se karamelizirao dok sam iskuhavala listiće mrkve, a ovaj čudan plod pod nazivom liči, ovdje je samo kao maneken. Na tanjuru su još pločice od otopljene i izlivene čokolade.

Rižoto od radiča

 Našla sam na tržnici ovaj predivan radič koji nije previše gorak i odličan je za rižoto. Kad nam je bezmesni dan, svi navijamo za ovu delikatesu.

Recept nema potrebe da bude točan u gram, no ja ću opisati kako ja to radim.

Potrebno je za 4 osobe:

• 2 glavice luka
• 500 g radiča
• 500 g riže za rižoto
• 2 dcl suhog vina
• povrtnog temeljca
• 50 g maslaca
• parmezan
• sol papar

Na maslinovom ulju prodinstati luk pa sitno narezan radič. Zaljevati ga vinom i dodati rižu. Malo ju prodinstati i doljevati temeljac ili vodu, mješati dok nije mekana. Dodati maslac, sol i papar i dosta parmezana. Služiti toplo i uživati.

Svečana Božična rolada - Badnjak (panj)

Ova rolada sa svjećicama simbolicira završetak adventa ili došašća i početak Božićnog vremena. Iznosi se na stol nakon polnoćke i dana posta. Vrlo je jednoatavna i osvježavajuća, a sva čar je u tome da se "ugrade" svjećice na vrh rolade. 

Za tijesto je potrebno:

• 3 jaja
• 3 žlice šećera
• 3 žlice oštrog brašna
• 1 vanili šećer
• 1 žličica strugane kore naranđe iz bio uzgoja
• sok od jedne naranđe

Za nadjev:

• 250 g maskarpone sira
• 200 g slatkog vrhnja
• 200 g šećera u prahu
• 1 vanili šećer
• malo likera od naranđe ili ruma
• malo kokosovog brašna za posip
• 4 lampice

Prvo napraviti tijesto. U zdjeli mikserom dobro  izlupati bjelanjke, dodavati šećer, pa žutanjke, brašno, koricu od naranđe. Tijesto izliti na veliki pleh koji smo prekrili papirom za pečenje. Peći desetak minuta na 200 st. C. Kad je pečeno, prebaciti tijesto na mokru kuhinjsku krpu, zaviti u roladu i pustiti tako zavijenu da se ohladi.

Za nadjev,  maskarpone izmiksati sa šećerom, dodati čvrsto ukupan šlag i malo naranđinog likera ili ruma. S dvije trećine nadjeva premazati tijesto koje smo oslobodili od krpe, a tijesto prije obilno navlažili naranđinim sokom. Zavijenu roladu premazati s ostatkom nadjeva, posipati kokosovim brašnom i napraviti 4 rupice da stanu lampice. Roladu dobro rashladiti nekoliko sati. Prije rezanja i iznošenja na stol umetnuti lampice i zapaliti ih.

Sretan Božić svima koji ovdje navrate. Završila su četiri tjedna došašća, četiri tjedna

iščekivanja. To je ujedno praznik svjetlosti, novog početka, za nama je naj dulja noć,sve sluti na radost i mir.

Želim vam svima to svjetlo i radost u srcu.

Hladnetina, aspik, pihtije...

Ovaj post je za one starije iz kontinentalnog dijela ovih naših prostora koji se sjećaju običaja na badnjak. Cijeli dan se spremala kuća, kitila jelka, pekli kolači. Taj dan je bio post, ali post, ne super fina riba, škampi, grdobina, hobotnica... Ako je bilo u kući male djece, netko bi ostao s njima, a stariji su otišli na polnoćku. Pri povratku svi su se veselili hladnetini i orehnjači.

Tek drugi dan jelo se meso, pečenke i sitni kolači...

Dan dva prije badnjaka nabavilo se svinjsko mlado meso. Kojekakve kožice, dijelove glave, repić, nogice, odvojilo se za hladnetinu, a ono drugo, spremilo se za sam Božić ili Štefanje za pečenku. Unaprijed se kuhala hladnetina, satima na vrlo polaganoj vatri. Osim kožica i ostataka, stavio se i komad mesa, a i koja svinjska kost.

Kad je prokuhalo smanjila se vatra, skidala se pjena da bi hladnetina bila bistra, i stavilo se uobičajeno korjenje za juhu i oba luka u komadu, papar u zrnu. Nastavi se kuhati dok se sve dobro ne skuha.

Žlicom se uzme malo juhe i probno se stavi na tanjurić pa u frizer, ako se stisnulo, gotovo je.

Sve se ohladi, meso se odvoji od kostiju i u prikladnu posudu poslaže zajedno sa mrkvicom i zalije juhom.

Preko noći na hladno, ako se dobro skuhalo juha je čvrsta i kompaktna, a sam aspik bistar.

Služi se uz tvrdo kuhana jaja, ukiseljeno povrće, aromatiziran ocat i neki fini kruh.

Danas se nitko ne veseli ovom narodnom jelu, svi se gade, fuj, kože od svinje, pa kako ste to uopće mogli jesti, rađe ću pojesti komad parizera nego to smeće. Evo, tako danas mladi zbore, svi se boje svinjetine i msnoće. Da li je to baš tako? Da li je netko čuo da dugo ukuhavana koža svinje štiti našu hrskavicu, ili vam je radije uzimati neke kapsule kad zaškripe zglobovi.

FBI rukavice - La cuisine creative, i još razotkrivanja

Stiže post mog istraživanja u Laninoj kuhinjici, a sve u okviru dvomjesečne igrice FBI rukavice koju je pokrenula mamajac sa bloga Cooks and Bakes. U ovom krugu istražujemo blog drage Lane - La cuisine creative.

Odmah na početku moram se pohvaliti da ovaj post radim s novom rasvjetom. Počeli su kratki dani, mrak je već u 4 poslije podne, kuhinja mračna, nije više išlo. Zahvaljujem se od srca Tadeji, Andrei, Snježani, Lani i svima koji su s nama podjelili svoja iskustva i predstavili nam svoje "uređaje" u tu svrhu, i način kako da skockaju fotkicu. Koji put je dovoljan jedan sasvim mali detalj koji ti netko kaže, i da ti se sve posloži. Ono što bi naviše željela vidjeti pri svom fotografiranju je pravu foto rasvjetu na stativu. No, svašta bi mi u životu željeli imati, ali se moramo zadovoljiti onim što nam se pruža. E sad, nemojte mi se smijati, ja sam svoju rasvjetu napravila za 200 kuna, tri foto žarulje, dva velika arka paus papira. No o tome na kraju, idemo prvo u Laninu kreativnu kuhinju.

Biftek u sosu od zelenog bibera

Bacila sam oko na ovaj specijalitet i reko napravit ću jedan dan, zapravo bila je nedjelja fini svečani ručak. To je bila prava fešta od rafiniranih okusa. Odlučila sam ne prepisivati recepte, nego samo opisati neki svoj dodir. Znači originalni recept je ovdje. Imala sam teleći biftek težine oko 700 g. Prepržila sam ga izrezanog na 3 prsta debele komade, na malo ulja u tavi, vrlo kratko, ali sam ih stavila u pećnicu na 5 minuta pod gril. Ostalo je sve isto, jako volim aromu zelenog papra, i cijelu ovu deliciju zaokruži u jedno savršeno svečano jelo.

Poslužila sam ga sa domačom "rolada" tjesteninom.

Pohovane pečurke

Uvijek sam tumačila i bila uvjerena da su šampinjovi guma koja se zove gljiva. No kad sam probala ovo Lanino predjelo, svi su kod mene poludjeli za punjeno - pohanim šampinjonima. Meni je to zgodna večera uz neku salatu i umak.

Recept originalni je ovdje, jedinu sam malu izmjenu napravila, što sam žličicom malo izdubila unutrašnjost klobuka da je veča rupica u koju je stala fila. Ostalo je sve isto. Savršeno.

Pecipele

E, pecipele, prvo sam naziv, ono kao nešto peci, peci, pa pele, baš zgodno, ono kao iz milja. A baš je iz milja jer u sad zimsko vrijeme ovako se kod nas rade sendvići. Kćer si zamota i nosi na posao. Kao nekad u davna vremena, nije nikom palo na pamet da ide van na gablec, nego se nosilo od kuće, e tako ona lijepo ponese, i kaže da nešto tako ukusno i savršeno harmonično ne može se nigdje kupiti.

Recept je potpuno isti, samo koji put radim od običnog ulja, koji put s mješavinom putra i maslinovog ulja. Prefino, meni su najbolje ovako same još tople.

Radila sam još jednu Laninu jako dobru i omiljenu tortu, ali mi "pobjegne" prije nego ju uslikam. Radit ću ju ponovo u tjedni pred novu godinu i pokazati.

Hvala Lana na divnim receptima.

Još jedno razotkrivanje

Evo na kraju u što sam utrošila 200 kuna i kako to izgleda. Htjela sam napraviti nešto solidnije, pa ne radi mi pila, ne mogu naći odvijač za mašinu, pa sto prepreka, a meni kad nešto treba, onda mi treba odmah. Ne mogu sad ići tražiti nekog da mi radi neku instalaciju, kome, do kada, pa čekati, a ne ja to moram imati odmah.

Kupila sam žarulje (d.light), našla u blizini kuće, i u papirnici kupila par kartona u boji za podlogu i dva deblja paus arka. Ljepo došla kući, razderala neku kutiju od valovite ljepenke, malo ih svinula u slovo V, i to su mi bile stranice. Našla sam neke stalke od nekadašnjih svetiljki i stavila žarulje, radi.

Jupiiii, još sam samo paus papir pričvrstila običnim kvačicama za kartone i to je to, funkcionira. Hvala još jednom svima koji su mi pružili inspiraciju i dali osnovne smjernice.

Rekli smo ne se smijati! Ha, ha, ha!

Bijeli Božić, kolačići s ledenom kremom

 Evo svečanih  minjona, starinski kolačić nekih davnih vremena, koji se pravio samo u Božićno vrijeme i služio po finim Bečkim kafanama. Dolje je fino tijesto od tostiranih lešnjaka, ali isto je odlično i od badema ili oraha. Naravno da je u redu i kad se jednostavno izreže u male kockice, naročito ako nemate vremena ili takav mali kalup, promjera 3 cm.

Za tijesto potrebno je:

• 4 jaja
• 150 g šećera
• 200 g tostiranih i samljevenih lešnjaka
• 1 žlica brašna
• 3 žlice kakaa

Nadjev:

• 210 g kristal šećera
• 25 ml vode ili 4 jušne žlice
• 170 g kokosovog ulja, kokosove masti (ceres) ili jednostavno maslaca
• termometar

U lončić staviti vodu i šećer te staviti na vatru. Mješati cijelo vrijeme dok se šećer topi, uroniti termometar i maknuti s vatre dok dosegne temperatura 90 st.C (ili dok se ne počinju praviti veliki mjehuri pri ključanju i sirup se cijedi niz žlicu kao med). Zatim uliti kokosovo ulje i još par minuta mješati. Ostaviti na hladno. Kad se ulje stislo (pretvorilo u mast) uzeti mikser i sve dobro izmiksati da se pretvoti u "snijeg". 

Tijesto; razdvojiti jaja, pa bjelanjke istući i postepeno dodavati šećer, pa kad je čvrst, dodati žutanjke, mješavinu brašna i kakaa, te lešnjake. Kalup veličine 35x20 obložiti masnim papirom, te izliti tijesto i peći ga na 180 st.C oko 15 minuta. Provjeriti da li je pečeno. Tijesto ohladiti. Tijesto premazati nadjevom, na dobro ohlađenu filu staviti čokoladnu glazuru,  ili se poigrati pa raditi ovakve minjone. Modlom sam vadila okrugle oblike od pečenog tijesta i dok je još modla na tijestu napunila žličicon nadjev. Na dobro ohlađeno, koji mlazić čokoladne glazure i malo jestivog zlata, dočarat će Božični ugođaj.

I još na kraju, za osjećaj hladne file može se dodati neki kemijski element, ne bi ga ni spominjala ni preporučila, meni je vrlo ugodan osjećaj sa par kapi limuna umješanih u filu, a i odlično se slaže s blagim okusom kokosa. Ako ne volite kokos, potražite ceres mast, ima i toga i potpuno je bez okusa.