Kuharica gošća na blogu - tema Indija

Danas imam gošću na svom blogu. Nije ova mala lutkica na fotografiji, nego njena mamica, moja kćer.
Pred nekoliko godina otišla je moja Nina u goste svojoj prijateljici u Indiju koja je tada tamo radila. Zadržala se na tom čudesnom dijelu svijeta nekih mjesec dana, svašta je doživjela, vratila se kući s dojmovima koje ne bi imalo sad smisla opisivati, no jedan dijelić s tog putovanja je sigurno hrana i začini.

Kad se vratila, počela nas je sve obasipati s hvalospjevima o njihovij prehrani, no jedno vrijeme smo je gledali u čudu, no ona je bila uporna, pa samo probaj..., neće ti se ništa dogoditi..., pa sve tako, i polako neki recepti su zasjali visoko na ljestvici u našoj kuhinji. Jedan od omiljenih je leća s beskvasnim kruhom - lepinjama. One služe i kao prilog, a i da se s njima zagrabi leća.

Vrlo je jednostavno za napravit, no ipak postoje faze u pripremi koje treba poštivati.

Potrebno je:

• 500 g leće, one obične
• 500 g crvenog luka
• začini; korijander, garammasala, curry, čili, sve u prahu i po žličicu ili dvije
• 1 litra temeljca od povrće ili kocka

Za lepinje:

• 500 g brašna, može integralno, može pol pol
• 2 žlice ulja
• 2 žličice kurkume
• 1 žličica praška za pecivo, malo soli

1. Prvo leću treba oprati i nekoliko sati namočiti.
2. Vodu baciti i u svježu ne posoljenu staviti kuhati dok nije mekana, ocijediti.
3. Na masnoći, recimo maslinovom ulju, a može i nekom drugom, dinstati narezan luk i sve začine osim čili, on se dodaje na kraju.
4. Kad je luk dinstan, dodati ocijeđenu leću i nastaviti sve dinstati i zaljevati povrtnim temeljcem. Miješati dok se ne potroši juha, a to će trajati i do pola sata. Sve se pretvori u jednu gustu masu. 
5. Pred kraj dotjerati okuse, sol, čili, ljutina po želji, obilno preliti maslinovim uljem (izvorno nekom drugom masnoćom, vjerojatno se koristi ghee), a može i malo limunovog soka.

Zatim umijesiti tijesto s brašnom, uljem i kurkumom i toliko vode da bude srednje čvrsto tijesto. Dobro je da malo odstoji. Trgati komadiće tijesta, valjkom ih razvaljati na veličinu srednjeg tanjura, što je tanje moguće i peći bez dodavanja ikakve masnoće na tavi za palačinke. Čim se počnu pojavljivati mjehurići, okrenuti na drugu stranu. Pečene odlaghati na neku krpu i poklopiti da se ne presuše.

Leću staviti u prikladnu posudu na sred stola, svako uzima po lepinju, trga ju na komadiće i grabi to fino, ljutkasto jelo. Obavezno zaljevati pivom i prepričavati zgode i nezgode što nam ih život donosi.

Za malo elegantnije posluženje, može se štapnim mikserom usitniti leću u gotovo paštetu, odlična je i drugi dan, no mi volimo ovako rustično.

Samose - omiljeni snack

U mojoj se kući često rade samose, to mu ga dođe kao punjeno tijesto, uglavnom mješvinom povrća i začina, pa prženo u dubokoj masnoći. Pred par godina moja kćer je turistički otišla u Indiju i donjela brdo recepata i začina, a kako je bila smještena kod jedne zagrebačke familije, mogli su je "uvući" u sve tajne fensi, a i obične gastronomije. Kako je to bilo pred nekoliko godina, shvatili smo da je sve dobro što nam je donjela, ali su se samose zadržale najdulje, a i nije potrebno nikakvih posebnih namirnica. Radila sam ih od ovih stvarčica: 4-5 kuhanih krumpira, 3 šake ribanog kupusa, vezica mladog luka, peršin list i 150 gr shitake gljiva i još nam treba 500 gr debljeg tijesta za burek. Od začina po žličicu prah curry, čili i kumin.

Na ulju kratko prodinstati narezan mladi luk, sitno narezane gljive (baciti stapku), i posoljen i ocijeđen kupus. Dodati začine, sol i skuhan i zgnječen krompir. Maknuti s vatre i ohladiti. Masa mora biti sasvim suha.

Tijesto izrezati na trake široke 10 cm. Staviti žličicu nadjeva i smotati u trokut. Krajeve malo smočiti vodom da se sljepe, te pržiti u vrućem ulju do zlatno žute boje. Odlične su tople, ali meni nisu loše ni hladne. To je čisti umami.