Cijela priča je u tome, da zbog silnog siromaštva i oskudice, štedila se masnoća, štedilo se zapravo sve, i da bi tome doskočili, mjesto da su namastili pleh uljm ili mašću, poslagali su na dno velike listove kupusa i na njega položili sirove štrukle i jednostavno to stavili u peć. Ničim se nisu premazivale, ni putrom, ni uljem, ni vrhnjem. Zvuči oskudno, ali je vrlo, vrlo jestivo.
- 300 g crnog sitnog brašna ( ja ga nisam imala, pa sam uzela 150 g glatkog i 150 g oštrog običnog brašna)
- 1 žlica ulja
- 1 jaje
- 1 žličica soli
- 1 i pol dcl vode (odprilike)
Za nadjev:
- 600 g svježeg kravljeg sira
- 1 jaje
- 2 žličice soli
Sastojci za tijesto se rukom dobro izmješaju u zdjeli, pa malo na dasci da se sve dobro sjedini, tijesto ne smije biti ni pre tvrdo ni pre mekano, premazati ga uljem, pokriti i ostaviti pola sata da miruje. Razvući ga na pobrašnjenom stolnjaku, pokapati sa sasvim malo ulja i pometati grudice nadjeva kojeg smo smutili sa navedenim sastojcima.
Posložiti listove na pleh, na njih poslagati tanjurićem izrezane štrukle i staviti peći pola sata na 200 st.
Oni se ničim ne premazuju, ostaju sasvim suhi, no ima neke izvorne čari u tome. Kako se temperatura u pećnici polako zagrijava, kupus počne goriti i isušivati se. Čak se na neki način zadimi, no to daje poseban okus, a kad su štrukli gotovi, kupusu više ni traga, ostali su sano neki izgoreni crni tragovi.
Zato se oni zovu Crni štrukli, a ako volite one masnije i vrhnjaste štrukle, ovo nemojte ni pokušavati napravit, ovi štrukli su suhi, mirisom podsjećaju na starinu i plamen žive vatre.