Zelena juha

Kad se počinje približavati jesen, ja se pripremam za zimu, ko neki medo. Zapravo me hvata tuga što polako ali neizbježno nestaje s tržnica obilje svježeg povrća. Netko će reći, ima svega danas i zimi, no meni to nije to. Volim ovo svježe, koje još miriši po zemlji, a ono koje ne znam gdje se sve čuva, ili od kud sve dolazi, ma znam da je to sve u mojoj glavi, ne dolazi to s Marsa, sve povrće od kud bilo da bilo sa Zemlje je. No da ja iskoristim ovo što mi je pred nosom. Danima već kuham "moju" zelenu juhu i još mi nije dojadila.

Glavni, ali nevidljivi glumac u ovoj juhi je ljuti i crveni feferon ili papričica. Zaljubljena sam u taj prekrasan plod koji stajanjem ne gubi svoju žestinu i cijelu zimu nas podsjeća na vruće ljeto. Zato je ta moja zelena juha i te kako vruća.

Drugi glavni lik u ovoj drami je česnjak i to vrlo obilno, zatim zeleno povrće, sve koje se nađe na tržnici, paprika, kupus, mahune, karfiol, brokula, komorač, poriluk, celer, blitva, peršin...

sve stavim kuhati u veliki lonac i bez poklopca da povrće ne izgubi zelenu boju, tvrđe stavim ranije, a nježnije pri kraju, kao blitva, karfiol i slično. Ostavim nešto cvijetića karfiola i skuham ih posebno, al dente.

Kad je kuhano maknem s vatre, štapnim mikserom usitnim juhu i sve povrće odjednom u kremu. Dodam vrhnje za kuhanje i putra, te dosolim. Nije potrebno ničim uguščivati. Količina vrhnja i putra po želji, ja stavim prilično. Svatko si u tanjur stavi malo onih cvjetića od karfiola i obilno ribanog parmezana.

Još na kraju jedna opaska, to nije ona "čarobna juha" koja je bila hit pred par godina, od koje se navodno mršavilo, ovo je hranjiva i izdašna juhica za podizanje općeg raspoloženja uma i tijela.

Zdravi bili i zimu spremno dočekali!

Musaka, fešta od patliđana

Patliđan je moj favorit među tikvastim povrćem. Od pašteta, salata, pečeni, kuhani, dinstani, marinirani, a među kojekakvim musakama je kralj. Sad ulazi u zadnju trećinu svoje sezone pa ga treba iskoristiti, a oni zimski iz staklenika nisu mi baš nešto, nekako su anemični, ne dostaje njegov lagano oštar okus. Zato, danas fešta od patliđana u musaki.

Musaka torta

Ovo je musaka u već viđenom četvrtastom kalupu, slagana kao torta. Kad se mako prohladi, ljepo se režu šnite i vidljiv je presjek.

Musaka mini tart

Na kalup za mali tartić slagana je mala musaka i ispečena. Kad je izvđena iz kalupa, još na kratko ide u pećnicu da se istopi feta mozzarele.

Musaka vjenac

Na kraju, musaka slagana u kalup za vjenac ili kuglof. Kad je izvađena iz kalupa, na kratko ide u pećnicu da se rastopi svježe naribani parmezan.

Osnovni recept za musaku:

• 700 g mljevene teletine
• 700 g plavih patliđana
• 2 glavice luka
• 2 jaja

Za poljevanje:

• 4 jaja
• 500 g milerama
• sol i papar

Patliđane narezati na ploške, osoliti i ostaviti da puste svoju vodu U međuvremenu, izdinstati meso na sitno sjeckanom luku, dok nije mekano. Ocijeđene patliđane umakati u umućena jaja i pržiti u vrelom ulju. Zatim ih slagati u neki pleh po želji, red patliđana red mesa, pa malo zaliti umućenim jajima i vrhnjem. I tako dok se sve ne utroši. Staviti u zagrijanu pećnicu na oko pola sata, ovisi o debljine musake.

Šta da se radi kad se tijelo ljuti na ugljikohidrate?

Što? Pa nađe se neka alternativa. Moje tijelo ratuje povremeno sa ugljikohidratima. Kako ja ne volim nikakve ratove, nastojim mu se dodvoriti. Ta intolerancija na ugljikohidrate je povremeno jača, pa se povuče, a jesen je doba kad tijelo nastojim odmoriti. Uvijek sam se grozila ne znajući kako da se hranim u tim periodima, i natrapala sam na blog Istine i laži o hrani i našla spas. Napravila sam tri recepta, kruh, kanape košerice s ajvarom i bućnicu. Sve to bez i malo brašna. Brašno će "glumiti" sjemenke i orašasti plodovi.

Kad se kaže da nema brašna, da nema, ali ipak ima nešto ugljikohidrata u bademima, no puno manje, tek toliko, koliko je minimalno potrebno. Ova tri recepta spadaju pod kategoriju LCHF ishrane. Nešto više o tome naći će te na gore navedenom blogu.

Evo što je potrebno za ovaj kruh:

• 125 g maslaca sobne temperature
• 3 žlice zobenih mekinja
• 3-4 žlice vode
• 1 i pol dcl lanenih sjemenki
• 2 dcl suncokretovih sjemenki
• 1 i pol dcl kokosovog brašna
• 125 g badema
• 4 jaja
• 1 žlićica soli
• 1 žlićica cimeta

Zobene mekinje zaliti sa vodom i ostaviti da nabubre. U među vremenu u multipraktiku usitniti badem, lan i suncokret. Mikserom izraditi jaja i putar, dodati mekinje, kokos, samljevene sjemenke, sol i cimet. Na pleh staviti papir za pečenje, izručiti izmješanu masu te ju vlažnim rukama oblikovati u polukuglu (oblik okruglog kruha). Staviti u zagrijanu pećnicu na 180 st. i peći 45 minuta.

Može se pogledati Originalan recept

Ako se moram uzdržavati ugljikohidrata, to ne znači da se moram odreći gurmanskih užitaka. Ovo su kanape košarice sa ajvarom i parmezanom.

Isto tijesto od "kruha" žličicom sam stavljala u kalupe od mini mafina, utisnula u sredini rupicu, gdje će kasnije doći ajvar. Kalupe ne treba mastiti, jer tijesto ima dosta putra.

Nakon 15 minuta pečenja izvaditi iz pečnice, i svaku rupicu staviti malo domaćeg ajvara i posuti parmezanom. Natrag u pećnicu na 5 minuta, Košarice su fine hrskave i odlično se slažu sa ajvarom,

I na kraju bućnica. Isto tijesto, vlažnim dlanom razmjestiti na dno kalupa i ispeći ga do polovice. U međuvremenu na putru prodinstati naribanu veću tikvicu i u ohlađeno dodati jedno jaje, 200 g svježeg sira, 150 g milerama i malo soli. Dodati tikvice i izliti na tijesto u kalup i peći dalje, još oko pola sata na 180 st. (četvrtasti kalup 20 cm stranica) Pola mjere tijesta za kruh, dovoljno je za 10 kanapea i ovu podlogu za bućnicu.

Ovo sve što sam napisala ne znači da neću raditi kolače i još koješta za svoje ukućane i drage prijatelje.