Poriluk i gorgonzola u palenti

 

Poriluk, to divno zimsko povrće, može biti obično i jednostavno, a može biti kraljevsko i posebno. U kombinaciji sa sirevima pruža nam osobit doživljaj što su nam i te kako ponudili Francuzi kroz svoje raznolike slane pite i kiševe. Ovo što vam danas nudim nije ni kiš, ni tart, nego obična palenta s nadjevom od gorgonzole i poriluka.

Potrebno je:

• Šalica instant kukuruzne krupice 
• 200 g gorgonzole ili nekog sličnog plavog sira
• 4 veća poriluka
• 100 g slatkog vrhnja
• 100 g maslaca 

1. Palentu skuhati sa tri šalice vode u kojoj je otopljeno malo maslaca i soli. 
2. Čim je kuhana, izliti je u kalup obložen folijom i ohladiti.
3. Bijeli dio poriluka sitno narezati i na putru malo prodinstati.
4. Ohladiti, dodati zgnječen sir i slatko vrhnje, sol i papar.
5.  Ohlađenu palentu izvaditi iz kalupa, uzdužno ju prerezati žicom da dobijemo tri komada.
6. Dno i stranice namašćenog kalupa obložiti blanširanim zelenim dijelovima poriluka.
7. Nadjev razdjeliti na dva dijela, slagati redove palente i premazati ih nadjevom.

Po želji dodati malo ljutine, sitno sjeckane čili papričice, a i ne mora. Staviti u zagrijanu pećnicu na 20 minuta da se sve lijepo sjedini i zapeče. Da nema ovih zelenih listova, okusom bi podsjećalo na šparoge ili artičoke.

Za potrebe fotografiranja, ovu štrucu sam prvo dobro rashladila, no evo fotografije odmah kad je izašla iz kalupa, vruča i natopljena sirom, vrhnjem i putrom. Definitivno je bolja ovakva. Nakon škljocanja, odmah je bila vračena u pečnicu.

Za ovomjesečnu igricu "Ajme, koliko nas je" namjenila sam ovaj recept, a šaljem ga domačici Milici koja nam je zadala temu poriluk.

Kraljevska jela s bloga "Vrtaljica"

Prije svega, mali osvrt na ovu igricu, gdje istražujemo međusobno naše blogove - FBI igrica koju je pokrenula mamajac.  Moram priznati da zbog manjka vremena nisam baš svaki put učestvovala, a razlog je i to, što kad krenem pregledavati neki od naših blogova, popis recepata je tako velik koje bi željela istražiti, da mi ne bi bilo dovoljno pola godine. Zato sam se odlučila istraživanjem krenuti u jednom smjeru, a to je isprobati ono što nisam nikad ni vidjela, ni jela, ni kuhala, a Snježin blog "Vrtaljica" mi je bio posebno interesantan zbog toga. Tamo se nalaze interesantna etno jela ruralnih područja Bosne, a meni vrlo izazovno, jer se nisam s tom kuhinjom nikad srela (nisam čak ni bila nikad u Bosni, sram me bilo). 

Listajući, odlučila sam se za ova tri recepta: Uzljevak od tikve,  Ječam s porilukom i Japrak. 

Uzljevci, izljevci.. nikad nisam pravila, čula sam. ali kod Snježe se ukazala prilika.

Ječam sam negdje probala onako s grahom i nije mi se dopao, cijelo vrijeme sam si mislila, grah je tako dobar sam po sebi i nije mi bilo jasno što u njemu radi ta tvrda žitarica. To još zovu ričet. Znači meni je i to bilo nepoznato. Posebna priča je raštika, naravno da sam čula za to lisnato povrće, no nisam nikad ni probala ni kuhala. Viđala sam ju na tržnici onako u vezicama, debele peteljke, tamno i žilavo lišće... i nije mi bilo jasno što će mi pored fine i nježne blitve, raštika.

I tako sam se odlučila baš za to.

Prvo sam napravila uzljevak, jednu kišnu nedjelju za kasni doručak. Dugo se spaavalo i dokasna bdjelo. Malo je izazvalo, jutarnje nakuhavanje lagano čuđenje, no nakon buđenja svi su se dovukli u kuhinju i uzljevak je nestao. Uživali smo. Nisam ništa promjenila.

E, za ovu juhu ili varivo od ječma i poriluka trebalo je više hrabrosti. Poriluk volimo na razne načine, ali ječam... malo sam se bojala kako će na to gledati moji gladuši. Za svaki slučaj kupila sam kobase da se utješe ako im ne bude išlo. Prvo je došla kćer kasno poslije podne, nosek u lonac i pitanje, u čemu to plivaju kobase? Onda je zagrabila žlicom i jedno vrijeme mirišala sadržaj, pa onda liznula vrh žlice i onda.... u trenu je polizala cijeli tanjur! A ja njoj, hej pa sad će ti doći kući i brat i on mora večerati,

Dođe kući brat i ponovi se isto, zuri u lonac, beskonačno dugo miriši sadržaj, liže vrh žlice i onda u trenu sve pojede. Zaključak, ludilo od čorbe, kažu to praviti jednom tjedno!

I na kraju Japrak, to fenomenalno jelo, meni do sad nepoznato, savršeno harmoničnog okusa, čak elegantno, ove skoro crne sarme djeluju mistično, a sve skupa se krasno slaže sa suhim mesom. Uz put, nije teško kao filovana paprika ili sarma od kiselog kupusa, Šta sam promjenila, malo, ja sam ipak skuhala svježe paradajze i usitnila ih štapnim mikserom i time zaljevala. Stavila sam malo suhe vratine i jednu crvenu rog papriku za miris. Malo crnog vinčeka i komad svježeg kruha, mmmmmm!

Kraljevsko jelo!

Snježo, hvala ti na ovim receptima, švrljat ću i dalje po tvom blogu i učiti.