Evo mene na sajmu. Moje društvo me napustilo, kažu da ih ne interesira što seljaci proizvode, nego samo ono što ja skuham, a tumačim im cijelo vrijeme da su nam seljački proizvodi za to itekako potrebni. No svako je otišao na svoju stranu, a ja u halu Boćarskog doma. Pa evo što sam zatekla. Puno toga, a i malo.
Jabuke odmah na ulazu, smeta me što su zapakirane u mrežice. To me podsjeća na supermarkete. Vrećica 10 kuna! Ne, to me ne privlači. Idem dalje.
Suhomesnati proizvodi, toga je bilo najviše, kobasa, kulenova (samo me zanima kako su uspjeli sazrijeti, ili su to od lani, nisam dobila odgovor), bunceka, švargli, čvaraka po 80 kuna!! Ništa, opet idem dalje.
Lavanda
Mavrović, pa ja sam mislila da on proizvodi zdrav kruh, a kad tamo kobase, u redu i kobase su zdrava hrana, valjda.
Kolači...
Moj Žumberak, pićenca kojekakva, raznolika, tako, tako...
Sirevi jako skupi.
E, med sa otoka i primorskih šuma, i još neki medeni pripravci, to nisam vidjela u dućanima.
E tu sam pala: kobase od smokava, arancini, kotonjada (sir od dunja), kolačići od svega toga, limuni, kumkvat domaći...
Evo, ovo je moj izbor, s tim sam se vratila kući.
Imam kod kuće jedan pomelo i ovu šaku kumkvata, to će biti osnova za jedan receptić o agrumima, samo još neznam kakav. A o tome sutra.
