Namaz, umak ili pašteta... tako bi se mogla nazvati ova crvena masa od sušenih šljivar paradajza. Oni su mi nekako čvršćeg mesa i ne pre vlažni i pogodni za dehidraciju, sušenje. Ona se može provoditi na više svima poznatih načina, na suncu, u pečnici, no ja imam dehidratir - sušilicu za voće i povrće. U nju mi stane dva kg paradajza, prepolovljenih i izvađenih koštica. Sušim ih 12 - 13 sati, preko noći, a sušilica je tempurana da temperatura ne pređe 70 st. što je naj kvalitetnije sušenje, c vitamin se ne uništi, a okusi su "živi".
Izvanrednog su okusa i ovako same za pogrickati, a suhoću možete ocijeniti po želji. Ja ih ne osušim kao karton, volim da ostane malo deblje meso, jer ova pašteta i zahtjeva punoću okusa. Odlična je za bruschette, čips, tortilje ili paštu.
Potrebno je:
- osušenih paradajza šljivara oko 400 g
- 5 rebra češnjaka
- 100 g crnih pečenih i odkoštenih maslina
- vezicu ljubičastog bazilika, ili nekog začinskog bilja po volji
- 100 g mozzarele + 50 g ribanog parmezana
- sol i papar
- maslinovo ulje oko 1,5 dcl
Štapnim mikserom usitniti sušene paradajze s maslinovim uljem. Sitno narezati masline, baziliko, usitniti češnjak, mozzarelu i dodati u masu uz ribani parmezan, sol i papar. Sve dobro izmješati.
Pleh za izradu mini mufina, premazati uljem, pa izrezane i valjkom istanjite krugove tosta ugurati u svaku rupicu pleha. Zapeći ih kratko, samo da dobiju boju. Hladne puniti namazom od rajčica.
Ovo je dodatak, netko me na meil upitao kako izgleda kućni dehidrator, pa evo ovako:
Komadi rajčice se suše u nekoliko nivoa, i oni tanji su prije gotovi, vadim ih slažem u staklenku a i listiće češnjaka, malo posolim i popaprim i doljevam maslinovo ulje. Zatvorim ju i stavim u hladnjak. Svaki čas se vrata otvaraju i netko ugrabi po komadić.












