Iz knjige "Jelo iza samostanskih zidina" drugi dio

Ako se sjećate, najavila sam seriju od dvanajest poglavlja iz knjižice "Jelo iza samostanskih zidina". Kako je prvi mjesec već zašao u drugu svoju polovicu, evo nastavak, drugi dio. Kod izabiranja recepata, vjerujte nije bilo lako, ili su nerazumljivi sastojci kojih ili nema, ili nemam pojma što je u pitanju, a i prilična sam ziherašica, trebalo bi se upustiti u avanturu, pa kud puklo da puklo. Recimo na primjer, u ta davna vremena često se koristi svježa krv životinja, danas se nad tim zgražamo jer jednostavno gledamo u rashladnim vitrinama šnicle i očišćene piceke i jednostavno prva faza klanja nam iz memorije isparila. 
Znači, za sad radimo ono što nam je prihvatljivo.

Drugi dio:

"Torta d'Herbe" - Torta sa zelenjem

(Samostan Montefalco) Italija

Poštovani signor Battista Pierluigi da Bevagna 1640. godine opisuje život utemeljiteljice samostana Montefalco, svete Klare, koja je navodno, svojim susestrama vlastitim rukama ispekla ovu tortu jednom prilikom kad im je ponestalo kruha.

Sastojci:

100 g mlade blitve, svježeg špinata ili boražina 

1/4 žlice soli

500 g crvenog luka

2 grančice bosiljka

ulje

papar

1 režanj češnjaka

100 g grožđica

150 g mozzarella sira ili nekog svježeg

1 salcicca, mala svinjska kobasica

Priređivanje:

Ukoliko upotrebljavate boražinu, treba prethodno lišće obariti vrelom vodom. Blitva se očisti, nareže na rezance i posoli. Dva do tri sata uz češće mješanje ostaviti da otpusti. Luk se nareže u prstenove ili prutiće i kuha zajedno s bosiljkom, soli i nešto vode dok ne omekša. Blitvu dobro ocijedite, istisnite, i pomješajte s lukom, češnjakom, grožđicama i sirom. Tijesto za kruh se izvalja, obloži smjesom od blitve i narezanih kobasica. Uvije tijesto, "zapečatite" krajeve i savijte u obliku puža u namašćen lim za tortu. Pecite u zagrijanoj pećnici 220 st.C 50-60 minuta.

Evo, ovo je prepisan originalan dio iz knjige. A sad ono što sam ja napravila inspirirana tim receptom.

Prije svega moram reći da sam krajnjim rezultatom bila jako zadovoljna. Postoji bezbroj pita od špinata, debljih i tanjih, od ovog ili onog tijesta, ali me je ovaj "punjeni kruh" vrlo ugodno iznenadio. Zakačila sam se za njega kad sam pročitala da se uvije u puža, pa stavi u kalup, to me privuklo. I stvarno nisam se prevarila.

U receptu kaže samo tijesto za kruh??, mislila sam da uzmem neko grublje brašno ili barem crno, no odustala sam, pa to je Italija oni su poznati po bijelom brašnu, a i sadržaj koji je popriličan da se ne skljoka skupa s tim teškim tijestom. Znači odluka je pala, bijelo brašno.

Druga dilema je bila nadjev, boražina, nemam pojma što je to, i odluka je pala na špinat ali ipak dinstan, više sireva, ali bez kobasice.

Pa idemo redom, potrebno je za tijesto:

• 400 g brašna - glatko
• 2 dcl vode ili malo više
• 2 žlice maslinovog ulja
• 1 i pol žličicu suhog kvasca + malo šećera
• 1 žličicu soli

Nadjev:

• 200 g očišćenog i opranog šrinata
• 1 ljubičasti luk + 1 česen češnjaka
• 2 žlice ulja
• sol i papar
• 100 g ementalera tanko narezanog
• 200 g mazzarelle
• 100 g nekog finog plavog sira
• 2 žlice grožđica

1. Prvo napraviti tijesto. Mikserom istući brašno, vodu, ulje, sol i nadošli kvasac. Pokriti i ostaviti da se udvostruči.
2. U međuvremenu pripremiti nadjev. U tavi na ulju dinstati oba luka kratko i dodati špinat. Dinstati dok iz špinata na ishlapi sva tekućina. Ohladiti.

Premjesiti dignuto tijesto i tanko ga razvaljati u pravokutnik otprilike 30x50 cm.

Na tijesto prvo položiti listiće ementalera, pa dinstani špinat, izmrvljene sireve i grožđice. Uviti kao štrudlu i napraviti "puža". Položiti ga u namašten pleh, ja sam upotrebila četvrtasti 20 x 20 cm. Ostaviti u plehu da se diže još 1 sat i premazati ga izlupanim jajetom.

Trebalo je oko 1 sat na laganijoj vatri da se ispeče, a to je u mojoj pećnici 180 stC. 

I na kraju, molim vas pogledaje ovu predivnu salatu. Zovu ju Indijska salata??? stvarno ne znam zašto, no kako got se zvala, predivna je o izvrsnog je okusa.

Na prvi pogled je skupa, no potpuno je suha i na 10 kuna ima je puno. S ovim  vrućim kruhom, odličan prilog.

Prvomajska pogača

Tjednima se moja kućna družba raspravlja što ćemo "gurnuti" u krušnu peć. Ja inače kad sam u toj svojoj oazi mira i tišine, uvijek nešto kemijam s kruhovima, travama i sličnim i mislim si kad se njihova mesina ispeče, radim sebi nekakvu pogaču sa travama i sirevima. No ništa od toga, mesina se pekla i pekla... sir su mi pojeli, društvo se dopunjavalo, i meni bi jasno da od pogače neće biti ništa.

Čak sam imala u planu brati bljušt, no jedva sam stigla nabrati košaricu kopriva.

A kad sam malo prošetala uokolo shvatila sam da mi je što got je posađeno rastu samo mušmule, koprive i sav ostali korov, sve drugo je jalovo. I onda se sjetim svoje bake koja je uvijek govorila, ako ti u vrtu rastu limuni, onda radi limunadu. Meni doduše ne rastu limuni, raste mi kopriva, s njom znam što ću, peći ću onaj moj kruh, samo ne znam što ću s mušmulama. No ja sam svoju pogaču ipak napravila, ali tek u Zagrebu. Kako nisam za nju imala baš nikakvu podršku, ljepo sam se prepustila hedonizmu i uvalila u svoj otvoreni jacuzzy. Toliko o prvomajskim praznicima.

Podloga za ovu pogaču je od integralnog i raženog brašna, nisam uspjela stići do bljušta (kontinentalna inačica za asparagus), pa sam ju napravila sa rikulom, tri vrste sira i pinjolima.

Za ovu pogaču potrebno je:

• 150 g graham brašna
• 150 g raženog brašna
• 100 g bijelog glatkog brašna
• 30 g svježeg kvasca
• 2 žlice maslinovog ulja
• po žličicu soli i šečera
• 80 g rikule svježe
• 50 g pinjola
• 100 g nekog plavog sira
• 150 g gaude
• 50 g mlađeg parnezana (može i paški ili livanjski)
• malo ulja i papar

Od sva tri brašna, ulja, soli i dignutog kvasca zamjesiti srednje čvrsto tijesto sa otprilike 2 dcl vode. Pustiti da se udvostruči. Na tepsiju od pećnice rasprostrti tijesto kojem smo valjkom napravili adekvatnu veličinu, pokapati uljem, dodali usitnjenu polovicu gaude, pa rikulu, pinjole pa ostale sireve. Sve još malo poškropili uljem. Peći na 220 st 20 minuta, ili dok ne dobije lijepu boju.

PS. naknadni dodatak:

Oduševljenje Tadejinim crvenim bubama bilo je ogromno! Moja se Lutkica dvaput vračala iz kreveta da vidi crvene bube.