Rolada od jagoda

Danas sam baš žalosna ili ljuta, ne znam, i neka mješavina i jednog i drugog možda se to zove gnjev, nemam pojma. Zapravo sad znam, prije svega razočarana. No ispočetka; ja sam ranoranioc, idem leć ko kokoš, zaspem dok sam vidjela krevet, ali se rano budim. U šest sam već za stolom i radim, ali prije popijem svoju kavicu sa svojim mačkom i to na prozoru u spavačici i gledam kako se "trbuh Zagreba" sprema za prve kupce, a i pozdravljam se sa susjedom od prekoputa mahanjem ručica. I to svako jutro tako. Danas pravim roladu od jagoda, to nam je kao neki običaj da za 1. maj održimo tradiciju. Planiram što sve moram kupiti, jer sutra se ide u prirodu, i dok su mi se okice nakon dva, tri gutljajčića razbistile, imam šta za vidjet. Naši vrli preprodavači prebiru po jagodama, ljepo su si približili kontejner i fino bacaju trule i u kašete namještaju kakti dobre. Meni je mrak pao na oči. Mogi si mislit okus jagode koja je stajala pokraj trule. A oni to rade pred svima, jest da je rano ujutro, a i boli njih ona stvar da ne kažem koja, što će to neko vidjet ili prigovorit. Oćeš kupi, nećeš ne moraš. Inspektori, nadglednici... nema tog na našim tržnicama. Kako bi i bilo, kad čujem da su to oni sami. Evo toliko o tome. Ja sam jagode kupila na nekom drugom mjestu da sad ne reklamiram, bar su mi izgledale ok, a ko zna.

Idemo se mi rađe vratit na kolač. Taj problem s prodavačima i kojekakvom robom sigurno neću moći riješit, ali napravit kolač još uvijek mogu. To zapravo nije rolada, taj kolač ima samo takav oblik. Radi se u rebrastom kalupu koji se prije nego se ulije fila, unutrašnjost prekrije rastezljivom folijom. Fila se ne kuha, nema jaja, a na filu dođe izrezan komad biskvita po modelu pleha. Sve se ljepo prekrije folijom i u frižider preko noći ili na par sati u frizer. Kod mene je ovaj put bio ovaj drugi slučaj.

Na ovoj srednjoj fotografiji sve izgleda kao neki čumez, no u opisu će se vidjeti da nije tako strašno kako izgleda.

Potrebno je:

za tijesto

• 2 jaja
• 2 žlice šećera
• 2 žlice brašna

za filu

• 250 g maskarpone sira
• 250 g šećera u prahu (ja stavim manje)
• 350 g očišćenih i zgnječenih jagoda
• 2 dcl soka od svježe naranđe
• 15 g želatine u listićima (ja radim sa 10 g, ali ... hoće malo skliznut ako je toplo)
• 250 g vrhnja za šlag
• 1 šlag pjena
• 1 vanili šećer
• i još malo jagoda za ukras

Prvo napraviti biskvitnu podlogu za roladu. Istući snjeg od 2 bjelanjka, dodati šećer pa žutanjke i na kraju brašno. Ispeći ju u plitkom plehu na podlozi od papira. Ohladiti. U međuvremenu očistiti jagode i vilicom ih zgnječiti. U posudu staviti maskarpone šećer u prahu, vanili šećer i jagode. Mikserom izmješati.U sok od naranđe natrgati listiće želatine i malo ih pustiti da nabubre, a zatim staviti na vatu da se smlači i rastopi, nikako da zavrije. Istući vrhnje i šlag pjenu u čvrsti šlag, veći dio dodati masi od sira i jagoda, a manji dio ostaviti za ukras. Dodati i sok sa želatinom, promiješati, i preliti u pleh za "srneći hrbat" čija je unutrašnjost prekrivena rastezljivom folijom. Na kraju staviti nježno biskvit koji smo odrezali po mjeri pleha. Ostaviti nekoliko sati u frizer ili u frižider preko noći.

Rabska torta - KUVARIJACIJE

Ovomjesečni zadatak Kuvarijacija - Rabska torta, vrlo interesantan kolač, nisam ga nikad ni radila ni probala. Čim je objavljen zadatak, znala sam da je to za mene izaov. Ne toliko zbog samog sadržaja, makar mogu reći da je vrlo profinjenog okusa, nego zbog oblika koji mi je vrlo interesantan. Samo "modeliranje" ove torte oduševilo me, tako jednostavno, a tako efektno.

Rezala sam kotačićem direktno na obrnutoj strani pleha prekrivenog papirom za pečenje.

Promjer "puža" bio je oko 30 cm. Kako kaže u receptu, peći 1 sat na 100 st, morala sam pod kraj malo pojačati temperaturu, jer mi je izgledao skroz nepečen. Znači u mojem slučaju; 40 minuta na 100 st, a sljedećih 20 podigla sam na 150 st.

Ovako je izgledala još topla na plehu i papiru, zapravo mi je tu najljepša, onaj štaub šećer mi nekako poklopi te nabore, ali radili smo ovaj puta po receptu, pa bilo je i njega.

Meni osobno ta krasotica od torte je puno preslatka (moji sladokusci kod kuće nisu se ništa bunili), drugi put ću je sigurno napraviti sa manje šećera.

A recept ide ovako:

za tijesto, 200 g brašna, 2 žlice šećera, 2 žlice masti, 2 jaja, 2 žlice vode. Za filu, 500 g oljuštenih i samljevenih badema, 500 g šećera, 6 žlica maraskina, ribane korice od pola limuna i naranđe i 3 jaja. Od navedenih sastojaka prvo izraditi čvrsto tijesto kao za rezance i ostaviti pola sata zamotano na hladno. U među vremenu napraviti filu i rukom sve sastojke dobro premjesiti. Tanko razvaljati tijesto, izrezati oblik puža i rukom nanositi filu na tijesto. Kotačićem rezati trake oko 1,5 cm širine od preostalog tijesta i ljepiti ih naborane na rubove puža, koje smo prije malo premazali navlaženim kistom. Prohleđenu posipati šećerom u prahu.

Svaki put kad je netko otvorio frižider, odrezao si je komadić te aromatične poslastice, i samo se čulo mmmmm.....

I na kraju, tajna, a možda i nije, jednostavno mi je zato, jer mi je modeliranje profesija!

Sigurna sam da bi se inače namučila s tim oblikom.

Kruh od oraha i koprive

Igru Ajme, koliko nas je, pokrenula je Monsoon sa Dalmacija Down Under, a za ovomjesečnu domaćicu izabrana je Jasenka autorica bloga Sweet Corner s temom orašasti plodovi i sjemenke. Odlična tema, svatko se može u njoj pronaći u slatkoj ili slanoj verziji. Između puno kombinacija i planova odlučila sam se za Shrekov kruh, odnosno kruh sa koprivom i orasima. Jako volim orahe u slanim kombinacijama, a u kruhu najviše. A zašto Shrekov, zato jer je to simpatično čudovište bilo zeleno, i predpostavljam da bi rado jeo zeleni kruh, a osim toga završio je svoj cinema život, više se neće snimati. Ovaj kruh posvećujem i planeti Zemlji, danas je njezin dan i berući koprive divila sam se ljepoti prirode. Sve što sadrži ovaj kruh, uzeto je kao dar sa zemlje.

Za ovaj kruh potrebno je:

• 200 gr graham brašna
• 200 gr brašna za crni kruh
• 100 gr bijelog pšenićnog glatkog brašna
• 2 ravne žlićice soli
• 2 žlice maslinovog ulja
• 2 žlićice šećera
• 30 gr germe
• 120 gr oraha
• 3 šake vršaka od koprive
• tople vode

Prvo, koprivu brati na mjestima gdje nema prometa i gdje peseki ne kakaju. Beru se samo vrškovi, naravno u rukavicama. Ubaciti ih u ključalu vodu ba par minuta, procijediti ih, usitniti u nekom stroju ili nožem a i spremiti čašu vode od kuhanja. Sva brašna promješati sa solju i dodati dignuti kvas, čašu vode u kojoj se kuhala kopriva, koprivu, maslinovo ulje i mikserom tijesto izraditi, a kasnije i rukom i dodati grubo sjeckane orahe i još malo brašna ako je potrebno. Ostaviti da naraste, formirati tijesto po kalupu koji smo obližili pec papirom. Peći na 200 st oko 35 minuta ili dok nije dobro pečeno.

Sjaj u travi, trava u fišeku i sex na prozoru

Naslov je malo čudan sigurno vam nije jasno kakve ima veze jedno s drugim i trećim. E pa ima. Evo redom. Prošli vikend bio je u raskošnoj prirodi, društvance, roštilj, dobro raspoloženje...

A nakon kojekakve mesine dobro dođe lagana večera, pa moji uvijek nalože; "daj ono znaš, sjaj u travi". Ta lagana večera zove se po onom znamenitom filmu "Splendor In The Grass". Neki stariji sjećaju se tog srcedrapateljnog filma, a večina vas se nije ni rodila kad se davao u kinima, a ja sam ga uvijek navodila kao moj omiljeni, a naravno ukučani su sipali šale na moj račun, kao kakav ti je to film, kakva trava, kakav sjaj. I unatoč trudu da im objasnim da je to film inspiriran poezijom, nisam ih nikako oduševila. I kad je trebalo salatu nekako posebno aranžirati, "zamotati", nastalo je ime zapakirane trave - salate. A kako ju motam i u što, u tanko tijesto ispečenom u aparatiću za vafl. Prvo da riješimo film, ako nekog interesira može škicnuti, ako ne može i preskočiti.

Za taj film i tu ljubavnu pjesmu zaslužan je Englez, pjesnik William Wordsworth (1770-1850)

Da se mi vratimo na fišeke iz vafl aparata.

Za recept klikuti ovdje. Može ih se puniti koječime, u ovom slučaju obična salatica sa dodatkom mrkve, mladog luka, mini rajčica, klica od soje i malo pršuta.

Naravno da zgodno dođe grickati te krekere u stvari, više nego vafle, obično ispruženo ispečene.

I na kraju, kakav bi to bio film, pjesma ili priča bez sexa. Pa evo i toga, ljubavni zagrljaj u ranu zoru na prozoru moje vikendice. Oni u zagrljaju očekuju izlazak sunca.

Šparoge vrtne

Kao prvo, ovo je moj pogled kroz prozor. Na njemu ne rastu šparoge, eh pa na neki način i rastu - asparagus, samo to je onaj za cvijeće, ali sve je to iz iste porodice. Kad se ukaže ovakvo svitanje, odmah mi se podigne radni elan, smislim što ću sve danas raditi, što ću kuhati, a kćer mi je predložila prirodne vitaminčeke dva dana! Znači, plan je tu, ispijanje kavice na prozoru i odmah na plac. Danas ponovo šparoge, ali uzgojene.

To je klasičan recept za vrtne šparoge, zapravo to je toplo predjelo, no nama će biti lagani ručak. U stvari sendvić, ali jako fini. Volim ovakve stvarčice, raznobojno povrće i masnjikavi ugljikohidrati, a da ne bude pre malo, može i malo pršuta i sira.

• Potrebno je:
• vezica vrtnih šparoga (dovoljno je za 3 osobe)
• po dvije fete pršuta po sendviću
• po dvije fete sira ementalera
• veća šnita kruha po osobi (u ovom slučaju kalnički kruh)
• po dvije mini rajčice
• šaku rikule
• Rajčice oprati, posoliti i popapriti, pokapati malo s maslinovim uljem i staviti u pećnicu na 15 minuta. Šparoge očistiti, ako je potrebno odstraniti drvenasti dio. Staviti ih kuhati u vrelu i posoljenu vodu na kratko. U međuvremenu na ulju popržiti pršut, kratko i na istom ulju prepržiti šnite kruha kojim smo odstranili koru. Na prepržen kruh staviti šparoge, pršut i sir. Kratko staviti u pećnicu pod gril da se sir otopi ili u mikrovalnu pećnicu. Na kraju dodati pečene rajčice. Posoliti morskom grubom solju, popapriti i dodati po koju kap maslinovog ulja.
• Položiti ih na posteljicu od rikule. 

Divlje šparoge

Ako mi je nešto čarobno i zavodljivo u kulinarstvu, onda su to šparoge. Sve, i divlje i vrtne, i zelene i bijele... malu prednost dajem samoniklim, koje se sad u travnju beru po cijelom mediteranu, a ove koje sam danas spremala, došle su s obronka Učke.

Spremam ih u kojekakvim fritajama sa pršutom, kozicama... a danas sam od njih napravila za večeru tartin s sirom i mileramom. 

Od navedenih mjera ispadnu dva velika kalupa, a ja sam se odlučila za jedan i šest malih.

Potrebno je za tijesto:

• 200 gr ocijeđenog kravljeg sira
• 200 gr brašna
• 150 gr putra
• malo soli

Fila:

• 4 jaja
• 200 gr milerama
• 200 gr kravljeg sira ili skute
• 50 gr ribanog paškog sira ili nekog sličnog
• 150 gr očišćenih šparoga (bez tvrdih dijelova)
• 3 mlada luka

Umjesiti sir, brašno, putar i staviti na hladno pola sata.

U međuvremenu dobro mikserom umutiti jaja pa dodati sireve, mileram, narezan mladi luk, posoliti i popapriti. Razvaljati tijesto na veličinu kalupa, staviti u zagrijanu pećnicu na 180 st i do polovice ispeći. Paziti da je tijesto veće od kalupa da u stvari slobodno visi izvan modle, da se tijesto ne povuče u pečenju. Nakon deset minuta kalupe izvaditi i napuniti ih filom. Šparoge odozgor posipati da same potonu u smjesu koliko mogu. Dalje peći još otprilike 25 minuta.

Mikado kocke

Danas ujutro žurila sam napraviti neki fini kolač za ponjeti u posjetu, onako, nešto klasično, fino i da me estetski zadovolji. Ugledala sam na blogu La cuisine creative, Prolećna torta od blogerice Mignonne, i na kojem će te naći recept za ove minjone.

Nemam vremena ići u kupovinu po neke sastojke, i jedino znam da moram napraviti s onim što imam kod kuće. Ja svega uvijek imam dosta, no po sadržaju vidim da treba oraha, no ja imam bademe. Kako odnosim kolač i goste, naglašavam kolač, a ne tortu, jasno mi je da ću recept "raširiti" na plitki pleh da dobijem kocke ili minjone.

Sama je Mignonne to predložila i u Culinarici i pokazala, pa mi je bilo lakše što "prevrćem" nečiji recept. Odmah da kažem, recept je savršeno objašnjen. Radila sam tri kore iz zadanog materjala i uzela veliki pleh od 30 x 40 cm. Filu sasvim po receptu, jedino sam zamjenila orahe sa bademima, oljuštenim, za kore.

Kockice su izvanrednog okusa, nekako starinske i klasične, s duhom prošlih vremena. Kako u filu ide kava, odlično legne kolačić uz posljepodnevnu kavicu.

Losos

Mrkvice za večeru...

ali od krumpirovog tijesta punjenog sa lososom, svježim naravno.

Krumpirovo tijesto obično, kao za njoke.

Odrezati trokut tijesta, u njega položiti odrezan komad ribe, formirati oblik mrkvice i peći u dubokom ulju.

Služiti toplo uz neki prikladan umak za ribe.

Pasqualina

Pasqualina ili preduskrsna katastrofa

Pasqualina je slani kolač talijanskog podrijekla, od sira, špinata i jaja s lisnatim tijestom, a pravi se o Uskrsno vrijeme, i prije i poslje blagdana. Obično to pravim u petak za kasnu večeru i svi se tome vesele. Kako sam bila knap s vremenom, htjela sam brdo toga napraviti da mi je subota što slobodnija, tako sam sir ricottu kupila u dućanu, a i industrijsko lisnato tijesto. I krenem ja posljepodne u petak kad se moji vrate kasno kući da ih čeka topla delicija koju pravim samo jednom godišnje. Prvo skuham špinat, dobro ga ocijedim i grubo nasjeckam, razvaljam otopljeno lisnato tijesto po kalupu, i krenem raditi filu. Otvorim ricottu, a kad tamo, nema sumnje pokvarena, nema šanse da je iskoristim. Šta sad, u mojoj blizini nema je ni u jednom dućanu, a nemam vremena da je sama napravim. Ništa, mislim si, radit ću sa običnim kravljim sirom. I sve ja ljepo složom, stavim u pećnicu, prođe vrijeme, izvadim ju, oh, prekrasna je mislim si, odmah se primam fotića, škljoc, škljoc...

Sad treba izrezati prvu šniticu i fotografirati presjek koji je atraktivan sa jajetom, napipam gdje je jaje (molim bez primisli), uzmem nož i nježno krenem odrezati prvu krišku. Kako sam ju počela vaditi, krenula "juha" iz moje pasqualine, curi li curi, nema kraja.....

Propo moj veliki petak, al je posto zato veliki fjasko. Kad sam se malo pribrala od šoka, uzmem ja odrezanu šniticu, gurnem je na njeno mjesto, odlijem "juhicu" koja je neprestano ne znam otkud curkala, ma znam od kravlje svježeg sira. Sve to za kamufliram, napravim na gornjoj površini nekoliko rupica - dimnjaka, i natrag u pećnicu.

No, na kraju sve je bilo jestivo, pojelo se, neki čak nisu ništa ni primjetili, no od silnog iskuhavanja, špinat je izgubio zelenu boju i naravno, sve je imalo okus nekog kruha sa tragovima sira, a ne sočne pite.

Pasqualina ili uskrsnica je jelo koje se sprema u proljeće kad ima puno jaja sira i mladih trava. U nekim ruralnim područjima alpske Italije, pravi se od kozje skute, jaja i divljih i aromatičnih trava. To je nešto fantastično, no mnogima je taj specifičan okus neprihvatljiv, pa se danas i u samoj Italiji pravi na ovaj moderan način sa špinatom.

Za recept kliknuti ovdje.