Omlet s kukuruzom

Zadnja dva tjedna sam razapeta na sve strane, ne stignem sve što bi htjela. Zaredala se neka radna druženja na terenu, ali i tamo se fino papalo. Ja sam bila zadužena za kuhinju, to nije nikakav problem, ali sam htjela "progurati" negdje kukuruz, da stignem do konca mjeseca napisati post. Tek jučer stigla kući, i sa strepnjom vadim kameru, nije isto fotografirati u već poznatim unutarnjim uvjetima, ili vani. Mučila sam se, te previše svjetla, sjene, muhe, mačke, peseki... a dok sve ne prikopčam na računalo, pojma nemam kakav je rezultat. I kakav je, pa tako, tako, može proći, ali nije to ono što bi mene zadovoljilo. Ali šta je, tu je. Još dva posta bit će s terena, papica za 5, fotke trojka.

Ovo je jedan fini omlet, spremljen za marendicu, a može i večericu. Spremljen je od kuhanih zrna kukuruza, na žalost više nema svježih, pa je poslužila i konzerva.

Za ovaj omlet za 2 osobe, potrebno je:

• 1 mala konzerva kuhanog kukuruza (125 g)
• 1 vezica mladog luka, 3 komada
• 1 crvena paprika rog
• 1 ljuti mali feferon
• 3 jaja
• 3 žlice brašna
• sol i papar

Sitno nasjeckati sve povrće, umutiti jaja i zagustiti brašnom. Zagrijati u tavi ulje i žlicom vaditi smjesu od jaja i povrća i formirati male omlete u promjeru oko 10 ili malo više cm. Peći s jedne i druge strane dok se ne postigne lijepa svjetlo smeđa boja. Služiti uz gusti i ocijeđeni jogurt i neku salatu, mi smo imali ljubičasti kupus.

Ovo je ujedno moj doprinos igrici "Ajme, koliko nas je", koju je pokrenula Monson sa bloga Dalmacija Down Under, tema je kukuruz, a šaljem ga Mihaeli sa bloga "La casa de vanilla" koja je ovomejsečna domačica.

Pohane zelene rajčice

Unatoč trenutnom lijepom vremenu, jesen je ozbiljno zakoračila, ako nigdje drugdje, a ono na tržnice. Već se može naći kestena, raznih tikvi onih slatkih, dunja, obilje grožđa, a i rajčica i to od zrelih pa do zelenih. Danas me zanimaju zelene. Kod nas su se često i u poznoj jeseni našle na stolu, kao ukiseljena salata i ovako kao pohane.

To je baš onako, lagana večerica, nakon možda obilnijeg ručka. A osim toga, to se pravilo isključivo u jesen kad jednostavno rajčice nisu imale više mogučnosti dozrijeti. No znam da neki namjerno beru zelene za ovu deliciju. A i svi pamtimo film.

Kad se kaže zelene, ne misli se baš na onu trava zelenu boju, puno su ukusnije kad se malo u tragovima prošara bljedim crvenim, a i vrsta nija svaka baš za to. Pohali smo uvijek od vrste jabučara. Ta vrsta ima i u ovom stanju odličan okus, kiselkast, ali ne previše. No, rajčica se nareže na ploške malo manje od centimetra, posoli i popapri i uvalja prvo u kukuruzno brašno, pa umućena jaja i u mješavinu krušnih mrvica i kukuruznog brašna (ne griza za palentu, baš brašno). Pohati u vrelom ulju kratko, dok ne dobije lijepu boju. Pohane rajčice se nikad ne napiju ulja, kao tikvice ili patliđani. Ja ih služim uz umak od majoneze, jogurta, sitno sjeckane ljute papričice, peršina i kopra.

Zelena juha

Kad se počinje približavati jesen, ja se pripremam za zimu, ko neki medo. Zapravo me hvata tuga što polako ali neizbježno nestaje s tržnica obilje svježeg povrća. Netko će reći, ima svega danas i zimi, no meni to nije to. Volim ovo svježe, koje još miriši po zemlji, a ono koje ne znam gdje se sve čuva, ili od kud sve dolazi, ma znam da je to sve u mojoj glavi, ne dolazi to s Marsa, sve povrće od kud bilo da bilo sa Zemlje je. No da ja iskoristim ovo što mi je pred nosom. Danima već kuham "moju" zelenu juhu i još mi nije dojadila.

Glavni, ali nevidljivi glumac u ovoj juhi je ljuti i crveni feferon ili papričica. Zaljubljena sam u taj prekrasan plod koji stajanjem ne gubi svoju žestinu i cijelu zimu nas podsjeća na vruće ljeto. Zato je ta moja zelena juha i te kako vruća.

Drugi glavni lik u ovoj drami je česnjak i to vrlo obilno, zatim zeleno povrće, sve koje se nađe na tržnici, paprika, kupus, mahune, karfiol, brokula, komorač, poriluk, celer, blitva, peršin...

sve stavim kuhati u veliki lonac i bez poklopca da povrće ne izgubi zelenu boju, tvrđe stavim ranije, a nježnije pri kraju, kao blitva, karfiol i slično. Ostavim nešto cvijetića karfiola i skuham ih posebno, al dente.

Kad je kuhano maknem s vatre, štapnim mikserom usitnim juhu i sve povrće odjednom u kremu. Dodam vrhnje za kuhanje i putra, te dosolim. Nije potrebno ničim uguščivati. Količina vrhnja i putra po želji, ja stavim prilično. Svatko si u tanjur stavi malo onih cvjetića od karfiola i obilno ribanog parmezana.

Još na kraju jedna opaska, to nije ona "čarobna juha" koja je bila hit pred par godina, od koje se navodno mršavilo, ovo je hranjiva i izdašna juhica za podizanje općeg raspoloženja uma i tijela.

Zdravi bili i zimu spremno dočekali!

Musaka, fešta od patliđana

Patliđan je moj favorit među tikvastim povrćem. Od pašteta, salata, pečeni, kuhani, dinstani, marinirani, a među kojekakvim musakama je kralj. Sad ulazi u zadnju trećinu svoje sezone pa ga treba iskoristiti, a oni zimski iz staklenika nisu mi baš nešto, nekako su anemični, ne dostaje njegov lagano oštar okus. Zato, danas fešta od patliđana u musaki.

Musaka torta

Ovo je musaka u već viđenom četvrtastom kalupu, slagana kao torta. Kad se mako prohladi, ljepo se režu šnite i vidljiv je presjek.

Musaka mini tart

Na kalup za mali tartić slagana je mala musaka i ispečena. Kad je izvđena iz kalupa, još na kratko ide u pećnicu da se istopi feta mozzarele.

Musaka vjenac

Na kraju, musaka slagana u kalup za vjenac ili kuglof. Kad je izvađena iz kalupa, na kratko ide u pećnicu da se rastopi svježe naribani parmezan.

Osnovni recept za musaku:

• 700 g mljevene teletine
• 700 g plavih patliđana
• 2 glavice luka
• 2 jaja

Za poljevanje:

• 4 jaja
• 500 g milerama
• sol i papar

Patliđane narezati na ploške, osoliti i ostaviti da puste svoju vodu U međuvremenu, izdinstati meso na sitno sjeckanom luku, dok nije mekano. Ocijeđene patliđane umakati u umućena jaja i pržiti u vrelom ulju. Zatim ih slagati u neki pleh po želji, red patliđana red mesa, pa malo zaliti umućenim jajima i vrhnjem. I tako dok se sve ne utroši. Staviti u zagrijanu pećnicu na oko pola sata, ovisi o debljine musake.

Šta da se radi kad se tijelo ljuti na ugljikohidrate?

Što? Pa nađe se neka alternativa. Moje tijelo ratuje povremeno sa ugljikohidratima. Kako ja ne volim nikakve ratove, nastojim mu se dodvoriti. Ta intolerancija na ugljikohidrate je povremeno jača, pa se povuče, a jesen je doba kad tijelo nastojim odmoriti. Uvijek sam se grozila ne znajući kako da se hranim u tim periodima, i natrapala sam na blog Istine i laži o hrani i našla spas. Napravila sam tri recepta, kruh, kanape košerice s ajvarom i bućnicu. Sve to bez i malo brašna. Brašno će "glumiti" sjemenke i orašasti plodovi.

Kad se kaže da nema brašna, da nema, ali ipak ima nešto ugljikohidrata u bademima, no puno manje, tek toliko, koliko je minimalno potrebno. Ova tri recepta spadaju pod kategoriju LCHF ishrane. Nešto više o tome naći će te na gore navedenom blogu.

Evo što je potrebno za ovaj kruh:

• 125 g maslaca sobne temperature
• 3 žlice zobenih mekinja
• 3-4 žlice vode
• 1 i pol dcl lanenih sjemenki
• 2 dcl suncokretovih sjemenki
• 1 i pol dcl kokosovog brašna
• 125 g badema
• 4 jaja
• 1 žlićica soli
• 1 žlićica cimeta

Zobene mekinje zaliti sa vodom i ostaviti da nabubre. U među vremenu u multipraktiku usitniti badem, lan i suncokret. Mikserom izraditi jaja i putar, dodati mekinje, kokos, samljevene sjemenke, sol i cimet. Na pleh staviti papir za pečenje, izručiti izmješanu masu te ju vlažnim rukama oblikovati u polukuglu (oblik okruglog kruha). Staviti u zagrijanu pećnicu na 180 st. i peći 45 minuta.

Može se pogledati Originalan recept

Ako se moram uzdržavati ugljikohidrata, to ne znači da se moram odreći gurmanskih užitaka. Ovo su kanape košarice sa ajvarom i parmezanom.

Isto tijesto od "kruha" žličicom sam stavljala u kalupe od mini mafina, utisnula u sredini rupicu, gdje će kasnije doći ajvar. Kalupe ne treba mastiti, jer tijesto ima dosta putra.

Nakon 15 minuta pečenja izvaditi iz pečnice, i svaku rupicu staviti malo domaćeg ajvara i posuti parmezanom. Natrag u pećnicu na 5 minuta, Košarice su fine hrskave i odlično se slažu sa ajvarom,

I na kraju bućnica. Isto tijesto, vlažnim dlanom razmjestiti na dno kalupa i ispeći ga do polovice. U međuvremenu na putru prodinstati naribanu veću tikvicu i u ohlađeno dodati jedno jaje, 200 g svježeg sira, 150 g milerama i malo soli. Dodati tikvice i izliti na tijesto u kalup i peći dalje, još oko pola sata na 180 st. (četvrtasti kalup 20 cm stranica) Pola mjere tijesta za kruh, dovoljno je za 10 kanapea i ovu podlogu za bućnicu.

Ovo sve što sam napisala ne znači da neću raditi kolače i još koješta za svoje ukućane i drage prijatelje.

Pečene rajčice - Ebba's cuisine, na sendviču

Kako ja volim ljeto između ostalog i radi obilja povrća, na prvom su mi mjestu rajčice, patliđani, tikvice i još puno toga, a mnogi bi rekli, ima toga i po zimi iz hladnjača i dalekih zemalja. Nije to to. Neki dan me oduševila Ebba sa pečenim rajčicama. Znam za one koje se u stvari suše, pa prodaju ili takve suhe, ili u malim flašicama prelivene nekim uljem. Dobre su i te, ali sam probala napraviti po Ebbinom receptu s malim promjenama i to mi je bilo jedno od otkrića ovog ljeta.

Ebbina priča o samom paradajzu kao namirnici, ne treba samo pročitati, treba naučiti napamet. Uvijek mi je žao koliko dobrote i bogatstva prođe mimo nas, zato joj posebna hvala da nas upozori na to.

Evo kako sam to ja napravila. Odmah sam odjurila na tržnicu, nije mi daleko, i kupila dvije kile sasvim zrelih rajčica (ali ne mekanih) podjednake veličine, recimo kao veća mandarinka. Oprala sam ih, osušila i razrezala na polovicu. Žličicom izvadila višak tekućine i sjemenke, nije joj potrebno iscijediti dušu, na plitku tepsiju stavila masni papir i poslagala polovice (sredina prema gore) i sušila prvo u pećnici pod ventilatorom na 80 st. oko 3 sata. Zatim sam ih malo poškropila maslinovim uljem i posolila te vratila u pećnicu na pola sata i pojačala temperaturu na 180 st.

Potom ih prohladila i spremila u prikladnu posudu pa u frižider. Kad su moji poslijepodne došli kući, nastao je opći grabež. Sendviči, pa sendviči... sendvičiiiii

Kakvi sendviči, e pa opet moj crni integralni kruh koji se ne mijesi, njega ima svaki dan, malo salatice, pa ovčjeg sira fetica i kruna na kraju, pečeni paradajz. Divota. Dobar tek!

Punjen luk i rajčica

Obilje povrća, još ne za dugo, mirisi, boje, razni okusi...

Evo jednog mediteranskog načina punjenja povrća. Luk srebrenac, manji, blanširati par minuta. Kad se ohladi, oprezno odvojiti "košuljice". Jedan dio nutarnjeg sadržaj staviti na stranu.

Rajčice izdubiti žličicom i unutarnji sadržaj nasjeckati skupa sa dijelovima luka (manji dio). Na maslinovom ulju ih prodinstati, pa dodati pečene i očišćene rog paprike nasjeckane na manje komadiće, zdrobljenog češnjaka i dinstati dok ne ishlapi tekućina. Maknuti s vatre, dodati sjeckanog peršinovog lišća, dosta ribanog parmezana, filet dva slanih inćuna isto usitnjenog, papar i soli, ali oprezno jer je sir i ribica slana i malo krušnih mrvica. Mjere, nema ih ovaj put. Proizvoljno.

Puniti povrće, peći u zagrijanoj pećnici 25 min na 220 st. Služiti kao prilog toplo, a još je bolje fladno uz neki dobar domaći hruh.