Ebbina priča o samom paradajzu kao namirnici, ne treba samo pročitati, treba naučiti napamet. Uvijek mi je žao koliko dobrote i bogatstva prođe mimo nas, zato joj posebna hvala da nas upozori na to.
Evo kako sam to ja napravila. Odmah sam odjurila na tržnicu, nije mi daleko, i kupila dvije kile sasvim zrelih rajčica (ali ne mekanih) podjednake veličine, recimo kao veća mandarinka. Oprala sam ih, osušila i razrezala na polovicu. Žličicom izvadila višak tekućine i sjemenke, nije joj potrebno iscijediti dušu, na plitku tepsiju stavila masni papir i poslagala polovice (sredina prema gore) i sušila prvo u pećnici pod ventilatorom na 80 st. oko 3 sata. Zatim sam ih malo poškropila maslinovim uljem i posolila te vratila u pećnicu na pola sata i pojačala temperaturu na 180 st.
Potom ih prohladila i spremila u prikladnu posudu pa u frižider. Kad su moji poslijepodne došli kući, nastao je opći grabež. Sendviči, pa sendviči... sendvičiiiii
Kakvi sendviči, e pa opet moj crni integralni kruh koji se ne mijesi, njega ima svaki dan, malo salatice, pa ovčjeg sira fetica i kruna na kraju, pečeni paradajz. Divota. Dobar tek!