Poriluk i gorgonzola u palenti

 

Poriluk, to divno zimsko povrće, može biti obično i jednostavno, a može biti kraljevsko i posebno. U kombinaciji sa sirevima pruža nam osobit doživljaj što su nam i te kako ponudili Francuzi kroz svoje raznolike slane pite i kiševe. Ovo što vam danas nudim nije ni kiš, ni tart, nego obična palenta s nadjevom od gorgonzole i poriluka.

Potrebno je:

• Šalica instant kukuruzne krupice 
• 200 g gorgonzole ili nekog sličnog plavog sira
• 4 veća poriluka
• 100 g slatkog vrhnja
• 100 g maslaca 

1. Palentu skuhati sa tri šalice vode u kojoj je otopljeno malo maslaca i soli. 
2. Čim je kuhana, izliti je u kalup obložen folijom i ohladiti.
3. Bijeli dio poriluka sitno narezati i na putru malo prodinstati.
4. Ohladiti, dodati zgnječen sir i slatko vrhnje, sol i papar.
5.  Ohlađenu palentu izvaditi iz kalupa, uzdužno ju prerezati žicom da dobijemo tri komada.
6. Dno i stranice namašćenog kalupa obložiti blanširanim zelenim dijelovima poriluka.
7. Nadjev razdjeliti na dva dijela, slagati redove palente i premazati ih nadjevom.

Po želji dodati malo ljutine, sitno sjeckane čili papričice, a i ne mora. Staviti u zagrijanu pećnicu na 20 minuta da se sve lijepo sjedini i zapeče. Da nema ovih zelenih listova, okusom bi podsjećalo na šparoge ili artičoke.

Za potrebe fotografiranja, ovu štrucu sam prvo dobro rashladila, no evo fotografije odmah kad je izašla iz kalupa, vruča i natopljena sirom, vrhnjem i putrom. Definitivno je bolja ovakva. Nakon škljocanja, odmah je bila vračena u pečnicu.

Za ovomjesečnu igricu "Ajme, koliko nas je" namjenila sam ovaj recept, a šaljem ga domačici Milici koja nam je zadala temu poriluk.

Brusketa s mozzarelom i "kavijarom"

Evo nešto zgodno i jednostavno iz molekularne gastronomije. Dobila sam na poklon jednu interesantnu knjižicu iz te oblasti, pa evo nešto jednostavno i zabavno.

U ovomjesečnom krugu blog igrice "Ajme koliko nas je" koju je pokrenula monsoon, naša domaćica draga Tamara sa bloga "What´s for dessert?" za temu nam je zadala rajčica, paradajz, pomidori.

No da vidimo o čemu se tu radi, kakva su to jaja, ili čija?

To su jaja od pardajza, finog, domačeg, kod kuće pasiranog. Ove perlice još se zovu i lažni kavijar.

Već je viđeno na internetu, no evo moje verzije.

Potrebno je:

1. dvije šalice običnog ulja 
2. 10 g želatije u prahu (3 žličice)
3. 3 -4 žlice gušćeg soka od paradajza

• Prvo je potrebno ove dvije šalice ulja uliti u neku metalnu posudu koja će dobro prenositi hladnoću, drugim riječima, potrebno je ulje dobro ohladiti, recimo preko noći u frižideru ili sat dva u frizeru.
• Zatim želatinu istresti u manju posudu i preliti s 3 žlice hladne vode.
• Sok od paradajza, ja sam imala domaći ukuhan no može i neki drugi, zgrijati na plinu ili u mikrovalnoj do vrenja, ali ne da zakuha.
• Vrući sok preliti preko namočene želatine i kratko promješati da se sjedini i rastopi.
• Uzeti neku špricu ili plastičnu bočicu s rupicom na poklopcu (vidi sliku), napuniti ju s želatinastim sokom od paradajza.
• Izvaditi iz frižidera razhlađeno ulje i kapati sok iz flašice na samu površinu ulja, po tri kapi na isto mjesto. One se brzo sjedine i jednu perlicu i padaju na dno posude s uljem. 

 

Ako se perlice potroše, ulje se ne baca naravno, ono je dalje ispravno, no nepotrošene se mogu čuvati u ulju u frižideru do tjedan dana.

Može se raditi od bilo kojeg soka i a u slatkoj verziji, samo se onda moraju oprati od ulja pod blagim mlazom hladne vode u cjedilki za čaj, i osušiti na salveti.

Nešto s Uskrsnog ručka

Evo malo zaostataka s Uskrsnog slavlja.  Kod mene svi vole blagdane gdje se kuhaju fine stvari, slane i slatke, gdje se ide u goste ili se primaju, pa druženja do kasno u noć, no među mojima ima i onih koji nikako ne vole jaja, ali zato vole pisanice. Zato ja svake godine smislim neko iznenađenje za te izbirljivce. Ovog Uskrsa na stolu su bili ljubičasti krumpiri u košuljici od slanine i još nečim.

Ljubičasti krumpir iskočio je u top deset namirnica koji sadrži nutriente kojima bi si mogli pomoći u očuvanju zdravlja. Sadrži vrijedan pripodni aditiv antocijanin koji zaustavlja razvoj kancerogenih stanica. Ima ga i u ostalom voću i povrću, ali ljubičasti krumpir njime obiluje, pa je već dobio epitet, superhrana.

No moram priznati, ja ga koristim ponajviše zbog meni jako privlačne boje, pa sam očarana kombinacijama koje mogu na tanjuru izvući osmeh kod gostiju.

Kad radim nešto s njim, nastojim ga ispeći u kori  u aluminijskoj foliji, kad got je to moguće. Njegov orašasti okus mu je bolji i boja ostaje intenzivnija. Kad se malo prohladi, tada ga oljuštim i dalje se može raditi puno toga kao i sa običnim.

Za ovo predjelo potrebno je :

• po jedan ljubičasti krumpir po osobi
• za svaki krumpir po jednu traku dimljenog špeka – slanine (izrezanog na stroj)
• jedna veća kruška, bit će dovoljna za 6 krumpira
• 200 g nekog boljeg plavog sira
• 200 g slatkog vrhnja
• sol, papar
• i nekog micro zelenila za ukras

1. Krumpire (podjednake veličine) oprati, osušiti i zamotati ih u veći komad aluminijske folije, pa staviti na 40 minuta u pećnicu na 200 st C. Kontrolirati oštrim nožem da li je mekan. Prohladiti ga i oljuštiti.
2. Trakom špeka obaviti krumpir i čačkalicom učvrstiti. Da bi krumpir “stajao”, malo odrezati dno.
3. Oljuštiti krušku, narezati ju na četiri dijela i skuhati u vodi. Ohladiti.
4. U lončiću zagrijati slatko vrhnje, umiješati zdrobljeni plavi sir i promiješati da se sir rastopi. Pola skuhane kruške vilicom zdrobiti i dodati mješavini vrhnja i sira. Začiniti.
5. Krumpire sa špekom staviti u pleh i zapeći ih kratko u vručoj pećnici da se špek zapeče i postane hrskav. Izvaditi iz pećnice, ukrasiti komadićem kuhane kruške.
6. Poslužiti ih s umakom od sira i krušaka.

Kako je zima zagrlila jesen i jedan fini slani tart od muškatne tikve

Evo kako, još neotpalo lišće dobilo je prekrasni veo, čudesna ljepota koju je zabilježila svojim fotoaparatom moja draga prijateljica i umjetnica, fotografkinja, Višnja Serdar. Ja sam ju molila da mi ustupi za ovaj blog ove fotografije da zajedno svi uživamo u veličanstvenoj prirodi. Snimljene su jučer gotovo u centru Zagreba, zapravo na zapadnom dijelu grada na ipak maloj uzvisini. Pogledajte fotografije, a nakon njih recept.

Tart od muškatne tikve, karameliziranog luka i plavog sira

Potrebno je:

• 100 g glatkog brašna
• 250 g raženog brašna
• 100 g maslaca
• 80 g kiselog vrhnja
• 1 jaje
• sol
• malo vode samo ako je potrebno

Nadjev:

• 2 veća ljubičasta luka
• 450 g pirea od pečene muškatne tikve
• 150 g nekog boljeg plavog sira, gorgonzola ili sl.
• malo balzamičnog octa
• sol i papar

Ova količina dostatna je za dva tarta. Prvo od zadanih namirnica umijesiti tijesto, zamotati ga u foliju i ostaviti na hladno da odleži najmanje sat vremena. U međuvremenu luk izrezati na tanke polumjesece i na malo maslinovog ulja prepržiti ih da postanu staklasti, te na kraju dodati samo  žličicu balzamičnog octa i promješati na vatri da se luk karamelizira. Ostaviti na stranu. 

U zdjelu dodati pire  od tikve, luk, izdrobljen sir, posoliti i dodati svježe mljevenog papra, po želji i malo više nego bi bilo uobičajeno. Razvaljati tijesto u dva kruga, tanko, otprilike 3-4 milimetara. Dvije trećine prekriti nadjevom, a ostali dio tijesta prebaciti preko nadjeva. Prenjeti na pleh masnim papirom. Staviti peći u zagrijanu pećnicu na 220 st.C dok ne dobije lijepu boju. 

Kod mene se peklo 25 minuta.

Uživajte u jeseni, zimi i njihovim plodovima. 

Ova slana poslastica meni spada u top 10.

Siromaško jelo - žličnjaci od heljde s timjanom

Ako ste ikad probali heljdu i zavoljeli je, onda će vam se sigurno svidjeti i ovi žličnjaci. Bila sam u berbi u Podravini i ovo je bio doručak. Bila sam oduševljena, jednostavnošću, skromnim sadržajem, a okusom savršenim. Kad sam došla kući, uvrstila sam ovu ljepotu u naš jelovnik s malim dodacima.

Za ove žličnjake potreban je heljdin griz ili krupica, što nije bilo jednoatavno pronaći. Našla sam ga kod Severa, E pa potrebno je:

• 4 jaja
• 300 g svježeg kravljeg sira
• 1 žličica soli
• 200 g heljdinog griza
• 3 žlice pšeničnog brašna

Mikserom dobro umješati jaja, sir i sol, dodati brašno i griz. Ostaviti na hladno da odstoji barem sat vremena. Zakuhati obilno vodu, malo ju posoliti i u kipuće stavljati žličnjake. Dobro je staviti prvo samo jedan i pripaziti da se ne raspada, u tom slučaju dodati još malo brašna. Sve ovisi o vlažnosti sira, što je teško kontrolirati, ali se da ispraviti.  Kuhati ih 6-7 minuta.

Kako se u originalu oni jedu, preliju se preprženim čvarcima, kao prilog pečenju, k dinstanom kiselom kupusu, preliveni kiselim vrhnjem, no ja sam prepržila malo dimljene mesne slanine i nasjeckane majčine dušice - timjana,  i na to vadila kuhane žličnjake.

Ovo jelo služilo se nadničarima na selu prije odlaska u polje ili vinograd. Danas se divimo ovoj deliciji po malo zaboravljenoj, i ne pada nam napamet to zamjeniti baš ničim industrijskim.

Ujedno ovo šaljem "Lakoj kuharici", ovomjesečnoj domačici koja nas je razveselila odličnim prijedlogom za igricu "Ajme koliko nas je".

Namaz od sušenih rajčica

Namaz, umak ili pašteta... tako bi se mogla nazvati ova crvena masa od sušenih šljivar paradajza. Oni su mi nekako čvršćeg mesa i ne pre vlažni i pogodni za dehidraciju, sušenje. Ona se može provoditi na više svima poznatih načina, na suncu, u pečnici, no ja imam dehidratir - sušilicu za voće i povrće. U nju mi stane dva kg paradajza, prepolovljenih i izvađenih koštica. Sušim ih 12 - 13 sati, preko noći, a sušilica je tempurana da temperatura ne pređe 70 st. što je naj kvalitetnije sušenje, c vitamin se ne uništi, a okusi su "živi".

Izvanrednog su okusa i ovako same za pogrickati, a suhoću možete ocijeniti po želji. Ja ih ne osušim kao karton, volim da ostane malo deblje meso, jer ova pašteta i zahtjeva punoću okusa. Odlična je za bruschette, čips, tortilje ili paštu.
Potrebno je:

• osušenih paradajza šljivara oko 400 g
• 5 rebra češnjaka
• 100 g crnih pečenih i odkoštenih maslina
• vezicu ljubičastog bazilika, ili nekog začinskog bilja po volji
• 100 g mozzarele + 50 g ribanog parmezana
• sol i papar
• maslinovo ulje oko 1,5 dcl

Štapnim mikserom usitniti sušene paradajze s maslinovim uljem. Sitno narezati masline, baziliko, usitniti češnjak, mozzarelu i dodati u masu uz ribani parmezan, sol i papar. Sve dobro izmješati.
Pleh za izradu mini mufina, premazati uljem, pa izrezane i valjkom istanjite krugove tosta ugurati u svaku rupicu pleha. Zapeći ih kratko, samo da dobiju boju. Hladne puniti namazom od rajčica.

Ovo je dodatak, netko me na meil upitao kako izgleda kućni dehidrator, pa evo ovako:

Komadi rajčice se suše u nekoliko nivoa, i oni tanji su prije gotovi, vadim ih slažem u staklenku a i listiće češnjaka, malo posolim i popaprim i doljevam maslinovo ulje. Zatvorim ju i stavim u hladnjak. Svaki čas se vrata otvaraju i netko ugrabi po komadić.

Rolat od spanaća by Jelena

Za igricu Kuvariacije, izglasan je recept Rolat od spanaća. Ja se rijetko ukuljućujem u te igre, jer jedostavno, vrijeme me pregazi, ne stignem i... no nema veze, ovaj put se uključujem. Recept za ovu deliciju napisala nam je draga Jelena s bloga “Foodforthought”, negdje pred Uskrsno vrijeme. Napravila sam ga više puta, jer čim sam ga vidjela, znala sam da će mi se dopasti. Nisam ga svaki put fotografirala, a doživio je i neke male izmjene. No idemo ispočetka.

Ja posebno volim kombinaciju špinata i jaja. To mi je nekako spoj koji me oduševljava, i ovu roladu , obzirom da je prošao “Uskrsni svečani ručak”, ne znači da svečani obroci nisu poželjni. Da pače, ja sam pobornik svečanosti, ukrašavanja, posebnih namirnica i to sve za recimo sasvim običan doručak. Zato kad sam ugledala tu roladu, znala sam da je to nešto za mene, jer mi taj recept pruža i puno variacija na temu. Zato su i male izmjene od originala i nadam se da će Jelena razumjeti o čemu se radi i neće zamjeriti. Nisam pogledala, možda pravila igre i ne dopuštaju izmjene, no šta je, tu je.

Mene je ta rolada “odvukla” u kolekciju recepata za hladne zakuske, nešto, fino, polutrajno, što stoji koji dan u frižideru, da se lijepo reže i može aranžirati sa salatama. Osim špinata, glavnu ulogu igraju jaja, pa kad je već dobila tu ulogu, htjela sam da u presjeku već vizualno da se naslutiti. Znači sredina nekakvo žuto (žutanjak), pa bijelo, pa zeleni omotač, špinat koji sve sjedinjuje. U sve to skupa nisu mi se uklapali šampinjoni, pa sam ih preskočila. Šunka je dobro došla i ona čini uz žutanjke središnji najvažniji dio. Bijeli sloj su kuhano bjelanjci i sirevi i ono zadnje je biskvit sa špinatom.

Za zeleni biskvit je potrebno:

· 4 jaja

· 150 g gustog punomasnog kiselog vrhnja ili mileram

· 1 žličica soli

· 1 žličica praška za pecivo

· 5 žlica oštrog brašna

· 400 g špinata, odnosno 170 g skuhanog i dobro ocjeđenog

Odvojiti žutanjke od bjelanjaka, istući snijeg, u njega dodati sol, žutanjke, brašno i prašak, vrhnje i sitno nasjeckani skuhani špinat i dobro ga rukom stiskati da se iscijedi i posljednja kap tekućine. Biskvit rasprostrti u tankom sloju na papir za pećenje u nekom plitkom plehu. Peći na 180 st. oko 15 minuta. Pripremiti navlaženu i čistu kuhinjsku krpu, pečeno tijesto izručiti na krpu, odvojiti papir od tijesta i sa krpom ga zaviti u roladu i tako ohladiti.

Za središnji nadjev je potrebno:

· 4 tvrdo kuhanih žutanjaka

· 180 g prešane šunke

· žlica semfa

· 2 žlice maslaca

· sol i papar

Sve sastojke odjednom stviti u neki kuhinjski procesor i usitniti u kremu. Pripremiti rastezljivu plastičnu foliju, nadjev staviti na foliju i zamotati ga tom folijom formirajući kao neku “kobasu”, pa odložiti u frizer da se dobro rashladi.

Za bijeli dio:

· 4 tvrdo kuhanih bjelanjaka

· 2 žlice maslaca

· 100 g fete

· 100 g nekog krem sira ( Dukatino ili sl.)

· malo soli

(zašto svuda stavljam maslac, zato da se nadjev na hladnom što bolje stisne i da se da lijepo rezati)

Isto tako i ovaj dio nadjeva usitniti u procesoru i odložiti ga na hladno. Kad se sve dobro ohladilo, razmotati biskvit, preamazati ga bijelim nadjevom, u sredinu položiti žuti dio koji smo izvaduli iz frizera i maknuli tanku foliju. Stisnuti rukama zeleno tijesto da se formira oblik rolade, zamorati ju u aluminijsku foliju i odložiti na hladno.

Uživali smo u ovoj deliciji, i ja, moji ukućani i moji gosti. Hvala Jelena na ovoj inspiraciji.