četvrtak, 22. prosinca 2011.

Sretan Božić

Drage moje,  želim vam svima Sretan Božić, nakuhale smo se i nadružile cijelu ovu godinu.
Želim sebi i vama još ovakvih raznolikih i bogatih postova.


Bit ću neko vrijeme odsutna, malo putovanja, malo odmora i veselim se ponovnom druženju.
Kad se vratim, pregledat ću sve vaše divote koje ste spremile.
Vaša Dunja









srijeda, 14. prosinca 2011.

Mramorni kolač s čajem


Kad nam je Nevena, ovomjesečna domačica igrice "Ajme koliko nas je", s bloda "Ebba cuisine", zadala temu čaj, znala sam odmah da ću učestvovati s najmanje dva recepta, jer ih stalno ponavljam. Kod nas se slabo pije mlijeko, ali čajevi više puta dnevno i to oni naj manji do naj starijih. Piju se obične kamilice, pa šipak, nana i slično, pa do onih rafiniranijih, možda čak modernih, ako je zeleni čaj u prahu moderan. Matcha čaj mi se uvukao pod kožu pred nekoliko godina i od onda tražila sam sve moguće i nemoguće načine primjene. Već sam prije objavila Kekse s čajevima, a sad je na redu Mramorni kolač s Matcha čajem.


Potrebno je za pleh veličine 10 x 25 cm:
  • 120 g maslaca
  • 200 g šećera
  • 3 jaja
  • 250 g brašna
  • pola praška za pecivo
  • pola šalice mlijeka
  • 1 žlica kakaa
  • 2 žličice matcha čaja u prahu



Postupak:
  • prvo istući bjelanjke i staviti ih na stranu
  • u drugu posudu dobro mikserom umješati maslac jaja i žutanjke
  • dodati brašno sa praškom, malo mlijeka i snijeg od bjelanjaka
  • masu podjeliti u tri jednake posude
  • jednu ostaviti žutu, u slijedeću umješati kakao a u treću čaj
  • na radnu površinu staviti iskrojen papir za pečenje po veličini (ili malo veći) pleha, pa na njega izliti redom tijesta jedno po jedno, pa sve staviti u pleh
  • peći na 200 stC oko 45 minuta

Napomena: kako sam upotrebila smeđi šećer, zelena boja matcha čaja malo je izgubila na intenzivnosti, ali okus nije.



IZAŠAO JE NOVI REPETE

MOJ DOPRINOS OVAJ PUTA:

Starinska torta od badema

Punč kugla - svječica

Slani mufini od gljiva





subota, 10. prosinca 2011.

Iz knjige "Jelo iza samostanskih zidina" prvi dio


Pred dvadeset godina dobila sam od svoje sestre knjižicu pod naslovom «Jelo iza samostanskih zidina». Autor ove neobične kuharice je Norman Foster, muzičar, operni pjevač, našao se za neke oluje u okolici Beča bespomoćan i promrzao, i koje li čudo, našao je utočišće u jednoj fratarskoj kuhinji, što će mu ostati neizbrisivo iskustvo za cijeli život. Fratri su ga okrijepili neobičnim eliksirima, i nahranili čudesnim jelima, i pouzdano je znao da će se jednog dana vratiti samostanima i istražiti kulinarske tajne koje su bile tako dobro i sigurno skrivene u kuhinjskim ormarima iza tajanstvenih zidina pobožna samostanskog života. Nakon nekoliko godina, autor se dao u istraživanje redovničkih samostanskih kuharskih knjiga između 13. i 18. stoljeća i to redovničkih zajednica Italije, Engleske, Francuske, Njemačke, Švicarske i Austrije. Sve je popračeno simpatičnim pričicama, a zastupljeno je sve, od ljekarija, juha i kuhnih jela, mesa, do deserata. 



Ovu kuharicu treba gledati na jedan drugi način nego što danas pratimo. Ona nema ni jednu fotografiju, mjera ima i nema, ali sve ima neki misterij i mene uvijek kad ju uzmem u ruke spopadne želja da nešto po tim uputama iskemijam. Drugi riječima, ova kuharica meni služi za inspiraciju i nadahnuće. Koji put nas fotografije mogu zaustaviti jer nam je ne moguće napraviti repliku istog. Vjerujte, nije loše koji put krenuti samo od teksta, bez opterećenja fotografije.

Odlučila sam ovu kuharicu s vama prelistati i ponešto napraviti i predstaviti vam ju. Vjerujem da ju neki imaju, a i za one koji za nju nisu nikad čuli, vjerujem da će vam biti interesantno. Nastojat ću jednom mjesečno nešto skuhati i tako 12 mjeseci. Znači serija u jednoj godini, nadam se da mi neće dojaditi, pa krećemo s prvom epizodom.



Mincemeat – Pie
"Godine 1198. radovali su se građani Buryja, kao svake godine, božićnom pozivu u samostan St. Edmund. Na svakoga je, naime, čekala novotarija, mirisavi vrući «mincemeat-pie». Ali kad su se jednom takvom predbožićnom prilikom potukli opatovi sluge i neki građani, opat Samson se tako razljutio da je povukao svoje pozive. Na to se čitav grad ispričao opatu i zajedno s njim za pokoru postio... očigledno u očekivanju bogatog božićnog jela.
Te «mincemeat-pie» peku se po tradiciji u malenim oblicima poput čamčića s poklopcima. Predstavljaju Isusovu koljevku i bile su do šesnajstog stoljeća neophodni dio božićnog jelovnika u Engleskoj. Za vrijeme reformacije bile su te popularne «pies» zabranjene pod motivacijom da prikazivati Kristovu koljevku kao »pie», a darove svetih triju kraljeva kao mirodije i egzotično voće u njima, predstavlja «papinski utjecaj».
Engleski puritanci tu zabranu nisu mogli provesti, pa su «mincemeat pies» i danas tradicionalno božićno jelo, kao i legendarni «plum pudding». Ispočetka se nadjev «micemeat» od sitno kosanog mršavog mesa ili jezika, goveđeg loja, grožđica, kandiranog voća i mnogih mirodija. Kasnije je postepeno meso ispušteno, a dodan brendi. Recept je iz 18. stoljeća, mora se početi priređivati već u studenom, kako bi se brendi dobro prožeo. Poznavaoci međutim tvrde da je «mincemeat» najbolji od prošle godine."



Evo to je bio originalni prepisani uvod za te male pitice. Originalni recept neću ni prepisivati, jer ga ne mogu prilagoditi današnjem načinu kuhanja, ali mi je dao ideju za kolačić dobrodošlice za naše ovogodišnje božićne goste. Na tanjuru će se naći grančica bora s jednom malom koljevkom i bebom Kristom za svakog gosta i to može ponjeti kući skupa s kalupom.



Krevetić je od prhkog tijesta, recimo ono od lincer tijesta, 250 g brašna, 70 g šećera, 1 žutanjak,100 g putra. A punjenje po želji, ja sam napravila nadjev: mljeveni orasi, grožđice, naranđa korica, cimet i rum. Kalupe dobro namastiti i posuti brašnom, razvaljati tijesto, iskrojiti dno, puniti nadjevom, staviti bebu i dekicu od tijesta. Sve premazati jajetom i peći 15 minuta na 200 stC.


nedjelja, 4. prosinca 2011.

Plavac mali - kolač veliki


Ovim postom predstavit ću vam jedan super kolač, bogat po okusu, jednostavan za napravit a radi se za Martinje, koje je prošlo, ali nema veze, finog crnog vina ima uvijek. Zatim neobičnu biljčicu fizalis, još je zovu Peruanska jagoda, i naravno porijeklo je iz južne Amerike, no sadi se čak i u Zagorju. Mene uvijek opčini njen fotogenični izgled, volim ju staviti na razne kolače kao ukras, no okus je stvarno po nekoj jagodi. Od ovih naranđastih bobica probala sam izvrsnu marmeladu, u stvari slatko. 



E sad kolač. Ovaj put radila ga je moja kćer, to je njezin omiljeni, makar ni ona kao ni ja nismo baš neke obožavateljice slatkiša, ali ovaj i nije pretjerano sladak. Moja kćer Nina je mamica jedne četverogodišnje djevojčice Meline, ne stigne puno kuhati i praviti kolače, ali subota je njen dan. Više je vremena i od redovnog posla relaksira se uz štednjak. Kolač je odličan  uz čašicu istog vina s kojim se pravio i malo maskarponea ili nekog sirnog namaza, koji se može dodatno zasladiti, a i ne mora. 


Potrevno je mali kalup 30x12 cm:
  • 150 g maslaca
  • 150 g šećera
  • 150 g brašna
  • 3 jaja
  • 1 vnili šećer
  • 1 žlica meda
  • 1 žličica cimeta
  • 100 g čokolade za kuhanje
  • 1 žlica kakaa
  • 1 dcl crnog vina


Postupak:
  1. Odvojiti jaja i istući bjelanjke s polovicom šećera i staviti na stranu
  2. Mikserom dobro umiješati žutanjke, masalac, šećer i med
  3. Dodati sve redom i ostalo i na kraju snijeg od bjelanjaka


U namašćen pleh izliti smjesu i peći 40 minuta na 180 st.C. Nakon pola sata provjeravati drvenim štapićem da se kolač ne pre suši.


Napomena:
  • Možda vam se čini da nema praška za pecivo, stvarno je bez praška
  • Mjera je mala i neće biti visok
  • Probali smo povećati mjeru da bude viši, no meni je ipak bolji ovako
  • Mogu se staviti grožđice namočene u vinu, no onda se lošije reže, pa smo s vremenom odustali


Uživajte u ovom pred prazničnom vremenu!






LinkWithin

Related Posts with Thumbnails