Starinski kolač od jagoda

Ovo je jedan starinski kolač od jagoda, nema ni šlaga, ni želatine ni nikakvih krema. Ali, ako volite kremaste i uredne kolače koji kad ih se odreže komadi uredno izgledaju, nemojte ovo ni pomišljat napravit. Čim se ova pita razreže, iz nje šikne umak od prezrelih jagoda, curi na sve strane, probate jesti malom vilicom, neda se, ližete prste, srčete s tanjurića, i onda napokon uzimate žlicu. Moj dragi je jako volio ovaj kolač i znao je reći, kad ćeš mi napravit onaj kolač, znaš, kolač u juhi od jagoda.

Od kad njega više nema, radimo ga samo jednom godišnje, njemu na spomen i sjećamo se lijepih trenutaka. Malo sam si ga prilagodila, kako ja baš nisam neki ljubitelj pre slatkog, smanjila sam količine šećera. No, evo kako to izgleda. Ovaj put sam ga napravila u modli od torte, velikoj, promjera 28 cm. Kolač se sastoji iz tri dijela, tijesto, sloj jagoda i snjeg.

Potrebno je za tijesto:

· 270 g oštrog brašna

· 120 g maslaca

· 80 g šećera

· 4 žutanjka

· 2 žlice hladne vode

· malo soli

· pola žličice praška za pecivo

Još je potrebno:

· 700 g jagoda, od toga 400 g na tijesto, a 300 za snjeg

· 200 g šećera

· 6 bjelanjaka snjeg

· sok od pola limuna

Brašno, šećer, maslac, prašak i sol izmrviti prstima, dodati vodu i žutanjke te zamjestiti tijesto. Neka malo na hladnom odleži. Zatim ga razvaljati, prstima utisnuti i mali dio stranica kalupa i staviti peći do polovice na 180 st. oko 10 minuta. Izvaditi i poslagati na polupečeno tijesto oko 400 g jagoda prerezanih na pola, mesom prema dolje u jednom sloju.

Šećer sa 3 žlice vode rastopiti, zakuhati da se zapjeni, skinuti s vatre i u prethodno istučen snijeg od 6 bjelanjaka polago sipati vrući šećer i dalje miksati. Kad je gust, dodati vilicom zgnječene jagode i sok od limuna. Istresti snijeg u kalup preko jagoda. Smanjiti temperaturu u pećnici na 150 st. i peći kolač još pol sata. Nakon toga ostaviti u pećnici da se malo ohladi. I još na kraju, ako volite slađe, povećajte količinu šećera, naročito u snijeg.

Jagode nesumnjivo za ovu sezonu idu k svom kraju. Na žalost, no doći će nam i drugo voće u obilju.

A što se tiče "poplave" na tanjuru ovog kolača, sokovi se stabiliziraju, tijesto upije veliku količinu, i drugi dan ništa više ne pliva, ako je kolač drugi dan preživio, naravno.

Rolat od spanaća by Jelena

Za igricu Kuvariacije, izglasan je recept Rolat od spanaća. Ja se rijetko ukuljućujem u te igre, jer jedostavno, vrijeme me pregazi, ne stignem i... no nema veze, ovaj put se uključujem. Recept za ovu deliciju napisala nam je draga Jelena s bloga “Foodforthought”, negdje pred Uskrsno vrijeme. Napravila sam ga više puta, jer čim sam ga vidjela, znala sam da će mi se dopasti. Nisam ga svaki put fotografirala, a doživio je i neke male izmjene. No idemo ispočetka.

Ja posebno volim kombinaciju špinata i jaja. To mi je nekako spoj koji me oduševljava, i ovu roladu , obzirom da je prošao “Uskrsni svečani ručak”, ne znači da svečani obroci nisu poželjni. Da pače, ja sam pobornik svečanosti, ukrašavanja, posebnih namirnica i to sve za recimo sasvim običan doručak. Zato kad sam ugledala tu roladu, znala sam da je to nešto za mene, jer mi taj recept pruža i puno variacija na temu. Zato su i male izmjene od originala i nadam se da će Jelena razumjeti o čemu se radi i neće zamjeriti. Nisam pogledala, možda pravila igre i ne dopuštaju izmjene, no šta je, tu je.

Mene je ta rolada “odvukla” u kolekciju recepata za hladne zakuske, nešto, fino, polutrajno, što stoji koji dan u frižideru, da se lijepo reže i može aranžirati sa salatama. Osim špinata, glavnu ulogu igraju jaja, pa kad je već dobila tu ulogu, htjela sam da u presjeku već vizualno da se naslutiti. Znači sredina nekakvo žuto (žutanjak), pa bijelo, pa zeleni omotač, špinat koji sve sjedinjuje. U sve to skupa nisu mi se uklapali šampinjoni, pa sam ih preskočila. Šunka je dobro došla i ona čini uz žutanjke središnji najvažniji dio. Bijeli sloj su kuhano bjelanjci i sirevi i ono zadnje je biskvit sa špinatom.

Za zeleni biskvit je potrebno:

· 4 jaja

· 150 g gustog punomasnog kiselog vrhnja ili mileram

· 1 žličica soli

· 1 žličica praška za pecivo

· 5 žlica oštrog brašna

· 400 g špinata, odnosno 170 g skuhanog i dobro ocjeđenog

Odvojiti žutanjke od bjelanjaka, istući snijeg, u njega dodati sol, žutanjke, brašno i prašak, vrhnje i sitno nasjeckani skuhani špinat i dobro ga rukom stiskati da se iscijedi i posljednja kap tekućine. Biskvit rasprostrti u tankom sloju na papir za pećenje u nekom plitkom plehu. Peći na 180 st. oko 15 minuta. Pripremiti navlaženu i čistu kuhinjsku krpu, pečeno tijesto izručiti na krpu, odvojiti papir od tijesta i sa krpom ga zaviti u roladu i tako ohladiti.

Za središnji nadjev je potrebno:

· 4 tvrdo kuhanih žutanjaka

· 180 g prešane šunke

· žlica semfa

· 2 žlice maslaca

· sol i papar

Sve sastojke odjednom stviti u neki kuhinjski procesor i usitniti u kremu. Pripremiti rastezljivu plastičnu foliju, nadjev staviti na foliju i zamotati ga tom folijom formirajući kao neku “kobasu”, pa odložiti u frizer da se dobro rashladi.

Za bijeli dio:

· 4 tvrdo kuhanih bjelanjaka

· 2 žlice maslaca

· 100 g fete

· 100 g nekog krem sira ( Dukatino ili sl.)

· malo soli

(zašto svuda stavljam maslac, zato da se nadjev na hladnom što bolje stisne i da se da lijepo rezati)

Isto tako i ovaj dio nadjeva usitniti u procesoru i odložiti ga na hladno. Kad se sve dobro ohladilo, razmotati biskvit, preamazati ga bijelim nadjevom, u sredinu položiti žuti dio koji smo izvaduli iz frizera i maknuli tanku foliju. Stisnuti rukama zeleno tijesto da se formira oblik rolade, zamorati ju u aluminijsku foliju i odložiti na hladno.

Uživali smo u ovoj deliciji, i ja, moji ukućani i moji gosti. Hvala Jelena na ovoj inspiraciji.

Sušene jagode

Jagode ulaze u punu sezonu, stvarno ih ove godine ima puno, na svakom čošku preko noći nikne neki kiosk sa svježim jagodama.

Naša draga blogerica Ebba s bloga Ebbas cuisine, oduševila me s postom o sušenim jagodama. Odmah sam odjurila na

tržnicu i donjela kući prekrasne, gigantske jagode i primila se posla.

Držala sam se uputa kako to napraviti. Dakle, zdrave i čvrste jagode narezati na fetice oko 3mm debljine. Poslagati ih na pleh obložen pec papirom u jednom sloju. Sušila sam ih u ventilatorskoj pećnici na 100 st. C skoro 2 sata.

Dobila sam mirisne i aromatične suhe listiće, zapravo čips od jagoda. U drugom navratu ću ih mljketi u prah, a danas u oduševljenju napravila sam nešto sitno i simpatično.

Napravljene su kuglice od marcipana sa sušenim jagodama. Uzela sam malo marcipana (industrijski), napravila kuglicu i ugurala u nju listiće suhe jagode i uranjala ih u rastopljenu čokoladu. Kad se zagrize ta kuglica, tekstura je interesantna i iznenađujuća.

Vrtne šparoge na pizzi

Danas za ručak svi navijaju za pizzu. Ne volim baš raditi pizzu u običnoj pećnici, kad već u vikendici imam krušnu peć, no pritisak na mene da ju radim baš danas, bio je golem. I šta mi je onda činiti... pa raditi.

Kad je glasanje bilo gotovo glede sadržaja i koje će se raditi, jednoglasno – mješanu. Meni je to jedna od gorjih! I mislim si, neka vam bude, ja radim sebi jednu novu. Pitam; hoće još tko novu, svi jednoglasno, NEĆEMO! Pa dobro, nema problema.

Prvo nešto o tijestu. U zadnje vrijeme radim neko tijesto za koje sam dobila malu dobronamjernu poduku od jednog profi pekara. Pa profić meni kaže, važne su dvije stvari, prva, uvijek sve važi, nemoj se praviti važna; ja sam to radila sto puta, znam i bez vage, sad bi ti reko što znaš ali neću jer sam fin, nemaš pojma, VAŽI. Drugo važno pravilo, kvasno tijesto treba odležati, što dulje, to bolje, naj bolje preko noći na hladnom.

Pa konačno evo tog recepta za 4 manje pizze ili 3 veće, malo je možda čudno, no ja se toga držim i meni je ok.

250 g hladne vode izvagati i u nju nadrobiti 15 g svježeg kvasca, malo promješati da se rastopi, pa dodati 10 g šećera i 10 g soli, promješati i dodati 500 g brašna. U zdjeli sve promješati da se sve sjedini, istresti na radnu površinu i ručno zamjesiti da bude glatko (oko 5 minuta). Zdjelu malo premazati uljem, odložiti u nju loptu tijesta i pokriti nekim najlonom. Nakon sat vremena ponovo premjesiti tijesto, pa to ponoviti još 2 puta. Tada tijesto ostaviti na hladno više sati ili preko noći. I to je to, pizza, kruh, pecivo... sve iz toga.

Drugi dan (meni je bilo isti) tijesto razdijeliti na 4 jednaka dijela, (ili 3), odrezati 4 masna papira za pečenje i na njima prstima rasporediti 4 kruga. Pokriti krpom i ostaviti pol sata da se tijesto digne.

Nadjev za “moju” pizzu: namaz od crnih maslina, 2 fete pršuta, malo topljivog sira, malo plavog sira, blanširanih vrtnih šparoga oko 200 g, šaka ili dvije pečenih mini rajčica (ja ih imam u frižideru u kontinuitetu u flašici) palo papra i maslinovog ulja.

Na razvaljano i dignuto tijesto prvo namazati pastom od maslina, pa na sitne trakice narezan pršut, nadrobljeni sirevi, šparoge, rajčice, pokapati uljem. Peći u jako zagrijanoj pećnici 10 – 12 minuta. Provjeriti sredinu.

Salata od pečenih rajčica i patliđana s grahom

Što su dani sve topliji, to nam je tanjur sve hladniji, bar bi trebalo tako biti.

Evo jedan takav "hladan" tanjur, jedna u stvari salata od pečenih mini rajčica, pečenih patliđana i kuhanog bijelog graha.

Mene moje prijateljice često pitaju, šta kuham, pa kažem, kuhano povrće, dinstano, salata ova ili ona, a odgovor je uvijek, pa ti postiš? Ne, ne postim, nego uživam u veličanstvenim okusima, kao što je na primjer ova salata, topla ili hladna.

Posebno volim te male paradajziće, tako su puni okusa i arome, pa kad se još ispeku, taj okus ne može zamjeniti a ma baš ništa. U vatrostalnu posudu oprane rajčice rasprostrem u jednomm sloju, posolim i malo pokapam s maslonovim uljem. Staviti ih u pećnicu na 180 st. oko 25 minuta, odnosno dok se ne ispeku i sok ne reducira.

Patliđane ispeći s korom, pa kad su mekani, izvaditi im meso i na ulju i češnjaku malo ih prodinstati da ispari tekućina i da se intenzivira okus.

U tanjur servirati kuhani i ohlađeni bijeli grah, pečene rajčice i patliđane. Začiniti s malo papra, po potrebi dosoliti, doliti koju kap maslinovog ulja i balzamičnog octa. Dobro će doći i koja maslina i komadić sira. Domaći bijeli kruh koji je još topao umakati u tu divotu od povrća i uživati. Dobro nam došlo ljeto.

Crna riža

Ja u stvari volim jednostavnu hranu. Nisam ni vegetarijanac, a kamoli vegan, jedem ja i meso, ali ... nekako me ne inspirira, dosadno mi je. Recimo, dobar juneći biftek, naravno medium, ili čak ona slavna pašteta od sirovog, to može proći, a ostalo, tako, tako. No riba, svaka mi je interesantna i zavodljiva, od sušene, svježe, konzervirane, sirove, pa čak i smrznute. Evo danas nešto smrznuto!

Prvo ćemo o ribi pa onda o ovom crnilu. Lignje su kod mene uvijek dobro došle. Ja ih pržim, poham, punim, a sretna sam naravno kad dobijem onu svježu jadransku, veliku. Nekako mi se često njeni kraci ne ulkapaju u recept. Kad se prže kolutići lignje vrlo kratko, kraci znaju ostati žilavi a i prženi mi nekako nisu izgledni, neka nakupina iz koje strše neki nedefinirani dijelovi, pa ih izbjegavam pržiti, nego ih lijepo spremem u vrećicu i smrzavam. Kad mi se nakupe, evo finog obroka. Salata od krakova lignji. Tu nema filozofije, smrznute krakove stavim u malo posoljenu vodu i kuham dok nisu mekani. Ohladim i začinim po volji, obično mladi luk, češnjak, maslinovo ulje i peršin list. Mi ih zovemo mini hobotnice.

Sad malo o ovoj kraljici riža, to je crna riža crnog pigmenta, nema veze sa bilo kojim ribljim crnilom. Ta riža je porijeklom iz Kine, a uzgaja se u relativno malim količinama u Italiji u dolini rijeke Po. Ona je cjelovita, integralna, nije ljuštena, dulje se kuha ali se nikad ne raskuha. Jedna šalica riže i dvije šalice vode, sasvim malo soli i 40 minuta kuhanja na laganoj vatri djelomično pokriveno. Po potrebi dodati još malo vode, a kad je skuhana, ostaviti u poklopljenom loncu desetak minuta da upije tekućinu do kraja. Ovisi za koju je namjenu, može se dodati kockicu putra i malo ribanog parmezana. Ja sam ovo zadnje preskočila, jer sam ju služila uz salatu od lignjinih krakova. Meni je ta riža izuzetno raskošnog okusa, postoji i crvena (boja terakote) za nijansu mi je ova crna bolja.

Strast jagoda i marakuje

Odmah na početku, ovaj post je bio objavljen već jučer, no Blogger je očito imao nekih problema, 24 sata bilo mi je sve zablokirano, i konačno večeras proradi, i vidim da mi je nestao ovaj post. Već čim je objavljen, napisale ste lijepe komentare koji su također nestali, pa vam se ovim putem zahvaljujem. Fotke imam spremljene, ali tekst ne. To znači fotke natrag, a pričicu pišem ponovo. Moje priče i recepti su uvijek kratki, tako da neće biti problema.

Domačici opet stiglo mjesto cvijeća voće. Super, ovaj put marakuja. Tu divnu voćkicu zovu još pasionka, markisa, shona, pasiflora... Ima intenzivan, po malo parfemasti okus a jestiv je samo unutrašnji dio, u stvari jedu se koštice koje su obavijene ljepljivom sluzi. Netko bi rekao po ovom što sam opisala da baš i nije nešto, no vrijedi je probat, meni je to nešto fantastično, stvarno taj okus i miris se pamti. Kad ju opisuju, često kažu da je po okusu nešto između banane, dinje i limete.

Košarice s kremom i mirisnim jagodama, i još mirisnijom marakujom odličan je spoj koji je kod mojih prijatelja uz čašu šampanjca izazvao osmjeh i veselje. Košarice su od industrijskog lisnatog tijesta, a za desetak kalupića promjera 5-6 cm, bilo mi je dovoljno 250 g.

Krema za ovakve kolače uvijek mi je naj bolja ona koju zovu "La Crema Inglese", ili po naški slastičarska. Jako mi je prihvatljiva, i uvijek uspije, ne ide ni želatina ni šlag. Evo kako ju ja radim:

• 250 ml mlijeka
• 4 žutanjka
• 150 g šećera
• pola vanilije
• 20 g gustina
• 20 g putra

U posudi u kojoj ću skuhati kremu, sve odjednom na hladno izmješam, osim putra. Stavim na srednju vatru i mješanjem čekam da prokuha, sklonim s vatre, i umješam putar. Krema se mora dobro ohladiti, staviti u špricu i puniti košarice. Ukrasiti voćem.