Punjeni juneći odresci

Neki dan me blogerica Katarina s bloga "Laka kuharica" oduševila sa svojim junećim svitcima. Volim odakve zamotuljke s nekim originalnim punjenjem, a sama dinstana govedina mi je uvijek nekako dosadna. Zato čim sam to vidjela, znala sam da ću to napravit, doduše s nekim malim promjenama.

Koje promjene, pa na tanke, izlupane i posoljene odreske stavila sam samo jednu tanku šniticu pečene šunke, i polovicu mrkve, onako u cijeloj duljini, zarolala i prikvačila ih čačkalicom. Svaku roladicu prepržila na tavi na malo ulja i stavila na stranu.

Na istoj tavi prepržila dosta nasjeckanog crvenog luka, dvije crvene rog paprike. U vatrostalnu posudu poredala sam rolade, dinstano povrće, dodala list dva lovora, zalila temeljcem (ili vodom) poklopila i stavila u pećnicu.
U mojem slučaju je to bio glineni lonac. Naravno da to može biti bilo koji lonac i da se to može dinstati i na gornjoj vatri. Znači, pećnica je dobra, ali nije neophodna. Nakon dva sata na vrlo polaganoj vatri, roladice su bile mekane ko putar i sočne.

Umak sam propasirala štapnim mikserom, dotjerala ga s malo vina i na kraju komadićem maslaca.

Za prste polizati. Za detalje pogledati kod "Lake kuharica", a njoj hvala na receptu.

Lazanje s makom i muškatnom tikvom

Lazanje mogu biti i slatke, ne samo slane. Evo jedan receptić koji radim već godinama, još puno prije nego su tikve postale ovako ludo popularne. Kad sam pred tridesetak godina pričala prijateljicama za kombiniranje naranđaste tikve u slatkim jelima, sve su se zgražale i isčuđavale. Tada nije bilo, ili barem na tržnicama hokaido tikve ili ove meni najbolje, muškatne, nego se kupovala obična i zvali su je turkinja. Uglavnom se pekla razrezana na komade u pećnici ili na otvorenoj vatri, stavilo se na nju malo šećera i pijuckalo uz mladi portugizac.

S pojavom trenda zdrave hrane i makrobiotike, tikve su ušle na otvorena vrata i zauzele bitno mjesto u pripremanju slatkih i slanih jela. Ja posebno volim muškatnu tikvu, jednostavno ju ispečem raspolovljenu i držim u hladnjaku. Jedemo ju samu, ili u nekim jelima. Tako se našla u ovim slatkim lazanjama. Tijesto radim sama, ono je kao od štrukla samo malo deblje, i naravno ne kuha se prije.

Potrebno je za tijesto:

• 300 g oštrog brašna
• 1 jaje
• 1 dcl ili malo više mlake vode
• malo soli

Potrebno je za nadjev:

• 3 jaja
• 200 g šećera
• 100 g rastopljenog maslaca
• 350 g pečene i zdrobljene muškatne tikve
• 250 mljevenog maka
• 2 dcl slatkog vrhnja
• 1 žličica cimeta
• ribana korica i sok od jednog limuna
• malo ulja i malo badema u listićima za pokrov

Postupak:

1. Prvo dobro zamjesiti tijesto i ostaviti pokriveno i malo nauljeno da pola sata odmara na sobnoj temperaturi. Razvaljati ga na pobrašnjenom stolnjaku koliko ide, zatim rukama još malo razvući ali ne pre tanko. Ostaviti da se prosuši.
2. U posudu dodati cijela jaja i šećer te mikserom dobro umutiti da se zapjeni i potom redom sve dodati. Masa je rijetka, ali to mora tako biti.
3. Pripremiti pleh u kojem će se peći lazanje. Pokapati po dnu malo uljem. Rezati škarama tijesto koje nam se prosušilo, treba nam izaći pet kora veličine pleha. Bitno je da su prva i zadnja u komadu, ostale se mogu i zakrpati.
4. Zatim redati tijesto, nadjev, tijesto... i tako do kraja, malo pokapati gornje tijesto uljem ili rastopljenim maslacem i posuti listićima badema.
5. Peći polako na 180 st C oko 40 minuta. Provjeriti štapićem. Kad je pečeno, ostaviti desetak minuta da odmori i zatim rezati. Može se po želji služiti preliveno slatkim netučenim vrhnjem.

Radila sam jedan sličan recept u devetom mjesecu, no ovaj je kompleksniji i malo zahtjevniji.

Pašticada, još jednom iz Snježine kuhinje

Evo me još jednom u Snježinoj kuhinji, zapravo htjela sam odmah objaviti u prošlom postu i Snježinu pašticadu, no nije mi se uklopilo s onim "ni čula, ni vidjela". Zato u ovom postu ova pašticada. Nju sam naravno radila, probala privatno i u restoranima i kud li sreće da se ovako nešto može naći u kakvom hotelu ili konobi, pa vjerojatno može, no ja nisam bila te sreće.

Ono što me privuklo je Snježina rečenica: "praviti pašticadu u expres loncu je vjerojatno za neke bogohuljenje". E, mislim si, idem ja vidjeti kako je to napraviti taj govedski klasik u pretisu. Ja volim taj lonac, ovaj zadnji mi je već treći u životu i jako sam s njim zadovoljna. Kuhanje pod pritiskom ja ne vidim, idem što prije skuhati da se maknem iz kuhinje, ja u njemu vidim kvalitetu, jest da treba malo iskustva oko minutaže, ali meni je super.

Radila sam točno po Snježinom receptu, samo sam možda natrpala više mrkve i češnjaka u meso, tako da svaka šnitica ima i naranđastu prugicu. Radila sam duplo, jer mi je lonac veći i imam goste pa da bude i za drugi dan za nas. Ne zna se bolje da li je meso ili umak, svi su se obezglavili od božanstvenih okusa, a kao prilog poslužila sam kruhove knedlice.

Snježo, hvala još jednom što si s nama podjelila svoje recepte, a uvelike obogaćuje igricu FBI,

koju je pokrenula mamjac.