Gost kuhar

Imam danas gošću kuharicu. Istina da je recept poseban i kompliciran i jasno mi je da vam neće biti jednostavno ovako nešto pripremiti! Odmah da otkrijem tko je moja gošća, to je moja unučica

koja će uskoro proslaviti peti rođendan. Jako se voli muvati oko kuhinje, pa evo jedan njezin recept koji ona sasvim sama zna napraviti (da ona ne čuje, nije sasvim njezin). 

Evo kratki video zapis na kojem se vidi kako to ona radi:

Melina u kuhinji from Kera Artea on Vimeo.

Hrenovke sa špagetima su otišle na kratko kuhanje, pa na tanjur koju kap kečapa i veseli 

dječji tanjur je tu, a oduševljenju nije bilo kraja.

Sve je to gledao zbunjeni mačak i mislio si je svoje; 

kakav je to ručak, to ne bi ni pomirisao a kamo li jeo, to nije nikakva zdrava hrana, ova današnja djeca, pa to je nešto grozno!

Duge mahune

Volite tempuru?
Imate bezmesni dan?
Volite isprobavati nove vrste povrća?
Volite se zabaviti?
Ili jednostavno poigrati i oduševiti djecu, goste ili samog sebe.
Pa evo ideje.

Mene oduševljavaju novotarije od tehnike pa do novih vrsta povrća i voća. Već je bilo za vidjeti ovih mahuna pred godinu dvije na našim tržnicama, ali rijetko. Uglavnom su bile zelene boje, no ove godine prvi puta ugledam ljubičaste, gotovo crne. Naravno da sam ih odmah kupila. 
Blagog su okusa, gotovo imaju ton slatkastog, dugačke i do pola metra,  bez onih grubih niti, vrlo sitnog ili nikakvog graha, vrlo brzo su kuhane, može se napraviti sve što se radi i s običnim mahunama, no da se ne izgubi atraktivan izgled tih "dugačkih žniranaca", treba izmisliti nešto drugo.

Odlučila sam se za tempuru, odnosno ne pravu, za tijesto upotrebila sam jaja i pivu, znači pivsko tijesto.

Mahune treba blanširati desetak minuta. Pri tom još potamne, no okus im je božanstven. Ocijediti ih i ohladiti, te od svake mahune napraviti "puža" i probosti ga žicom u te svrhe, da se ne razmota i zadrži oblik.  Umakati svaki posebno u ne pre gusto tijesto i peći u vručem ulju po tri ili četiri komada odjednom, da se ne slijepe i da se ulju dodavanjem puževa ne podigne temperatura, mogli bi u tom slučaju biti masni. Dovoljno ih je peći par minuta, tek da se tijesto malo zarumeni. Odlagati ih na kuhinjski papir. 

Poslužiti ih iz neki umak, možda ljetni s maslinovim uljem, češnjakom i sjeckanim čilijem, ili neki na bazi majoneze ili jogurta.

Oni koji imaju vrt mogu ih i posaditi, čula sam da Vrtni centar Kalija na Žitnjaku u Zagrebu ima u prodaji sjeme. Zovu ih; Un metro Rampa, Catjang, Long Vigna, ili samo Duge mahune!

Joj, kako nisam dugo bila na vašim blogovima, baš mi je nedostajalo. Tamo gdje sam bila, nije bilo ni signala za mobitel, a kamo li za internet, no evo konačno i to je zamnom, ljeto je pri kraju makar je vruće i dalje, ali kuhat se mora.

Paradajz, zlatna jabuka, jabuka ljubavi...

Sve su to nazivi za ovu predivnu biljku koja se sadila čak 200 godina prije nove ere negdje u vrtovima Inka, a kod nas je dobrano okasnila. No uz sve muke i nepovjerenja u početku prilagodbe, taj predivan plod našao je kraljevsko mjesto u našim kuhinjama. 
U slatko, u slano, u ljuto, u kiselo... nema gdje ga nema. Nekad smo jedva čekali ljeto da dođu prvi paradajzi na tržnicu, no sad ih ima kroz cijelu godinu, istina, kvaliteta zimskih nije za usporediti ljetnim, ali ipak ih ima. Ima ih nebrojeno puno vrsta, a ove godine oduševljena sam ovom sortom, mesnati, slatki, s tankom kožicom, intenzivno crveni, zavodničkim mirisom, jednostavno fenomenalni. Kupujem ih na tržnici Dolac dolje kod dizala, kod jedne drage gospođe, koja će se truditi da vam izabere onakve kakvi vam se naj više sviđaju. Ako ste negdje u blizini i naiđete na taj štand,  nećete požaliti.

Osim toga, oduševila su me dva posta naših blogerki, koje su isto tako zaronile u veličanstvo paradajz, to su Maja s bloga Cooks and Bakes , koja me oduševila s punjenim paradajzima, i Jelena s bloga Foodforthought sa tart tartinom.
Treći recept je iz moje bilježnice s nekog davnog putovanja, štrudla od pečenih paradajza.

Majin punjeni paradajz s rižom

Jelenin tart tartin, samo je moj u mini izvedbi

i moja savijača s pečenim paradajzom i tapenadom.

Neću prepisivati njihove recepte, za to ćete skoknuti na njihove blogove, a evo što sam promjenila. Punjeni paradajzi; radila sam ih u plehu za mafine, svakog zasebno, a u nadjev sam stavila i po žličicu tapenade, što kod Maje nema. Ispali su fantastično, za prste polizat. Hvala Majo.

Jelenin Tart tartin s paradajzima; odlučila sam se za male zalogajčiće i slagala u kalupe, na dno već od prije pečene paradajze, dinstan luk, malo tapenade, pa tijesto. Kad su bili pečeni, u jednom mahu sam ih preokrenula i istresla sve na tanjur. Ooooodlični, Jelena draga, odlični. To super tijesto s parmezanom mi je dalo ideju za štošta drugo.

Savijača s pečenim paradajzima; slana naravno, treba imati pečene paradajze, tapenadu i tanke listove za savijače. Po tri lista za svaku svijaču, svaki list kistom preći namočenim u vodu i maslinovo ulje, pa tanko namazati tapenadom i poslagati pečene paradajze. Zaviti i peči 25 minuta na 180 st.

Pečeni paradajzi; cijelo vrijeme spominjem pečene paradajze, pa evo kratko o njima. Znači ne sušene, nego pečene. Na plitki pleh stavim masni papir, na njega paradajze na centimetar izrezane plošle, malo posolim i pokapam s maslinovim uljem. Pečem ih na 200 st. dok se gotovo karameliziraju, naravno ne da izgore, nego se fino dehidriraju a okus se koncentrira. Božanstveno. Za sendviće, pice i za puno toga.

Tapenada; bez recepta, nego ovako, jedan dio pečenih crnih maslima, jedan dio zelenih, žlica kapara, jedna očišćena slana sardelica ili inčun, češnjak, maslinovo ulje i trave po želji, baziliko i sl. Štapnim mikserom uz malo vode sve usitniti. Namaz - san snova!