Iz knjige "Jelo iza samostanskih zidina" treći dio

Već je konac mjeseca, pa evo treći dio iz ove knjižice. Autor kaže puding od suhog graška. Lomila sam se da li da stvarno kupim suhog i močim ga, ili da napravim od zmrznutog. Pa kako sam odlučila držati se originala, to znači suhi grašašak. Kao prvo, evo što piše u uvodu:

Puding od graška - Welbeck Abbey
Protesti fratara protiv vječnog pudinga od graška: 
"Pease pudding hot;
 Pease pudding cold;
 Pease puding in the pot;
 Nine days old."
Umuknuli su tek kad je kuhar Welbeck iz Nottinghamshireu stavio taj ukusni puding na refektorijski stol uz pečenog odojka.

Autor želi vjerojatno reći da je kao samostalno jelo skromno i dosadno, sigurno se često zimi pravilo jer je suhog graška bilo. Ali kod fratara, post je bio nekad strog, ne samo u korizmi nego i jednom tjedno u petak, a i pokore su se nekad izricale postom. Pa evo recept prepisan iz knjige:

Sastojci:
250 g suhog graška
1 veliki luk sitno kosan
po stapka metvice, peršina, mažurana i timjana
sol i papar
30 g maslaca
1 žlica brašna
oko 1/8 l mlijeka
1 jaje

Priređivanje

Namočite suhi grašak preko noći. Kuhajte ga dok je postane mekan, zajedno s lukom i začinima u onoliko vode da bude pokriven. Procijedite ga, propasirajte da se pretvori u kašu. Rastopite maslac u loncu, blago propržite brašno. Polako dodavate mlijeko, kuhajte 5 minuta, dodajte pasirani grašak i kuhajte još neko vrijeme. Kad se ohladi, dodajte žutanjak, a na kraju snjeg od bjelanjka. Pecite puding u dobro namašćenom obliku za puding ili manjim posudicama, oko 30 minute na 180 st.C.

E sad moja zapažanja.

Kao prvo, žao mi je što se nisam odmah u startu odlučila za smrznuti grašak. Vjerojatno bi tako postupili i fratri da je nekad bilo rashladnih škrinja, ali nije. 

Drugo, dobro su fratri rekli, uz pečenog odojka može i puding od graška. 

A baš sam puno očekivala, stavila sam si oznaku čim sam ju počela čitati i spremati za blog. Šta se može, ne može uvijek sve ispasti savršeno, jel tak.

Ocjena 3+!

Ps. krećem na radni odmor i neće me biti neko vrijeme. Imam spremljene fotkice od recepata s Jeleninog bloga, no ne stignem, put ispao nenadano. Može to i sa zakašnjenjem.

Slatki Tamarind

Kao što sam najavila u prošlom postu, evo i tamarind, za mene veliko iznenađenje. Neki ga još zovu i čokolada s drveta, a i opravdano, okus mu je kremast, ne pre sladak, malo kakaovast, ima u sebi notu datulja, ali i dovoljno kiseline pa djeluje osvježavajući. Evo malo osnovnih podataka:

Tamarindus indica ili Tamarind je mahunarka iz obitelji Fabaceae, porijeklom iz Afrike, a proširio se naj više po Indiji. Plod sadrži meku kiselu pulpu crvenkasto-smeđe boje, dug je 6-10 cm sa 1- 6 teško - obloženih sjemenki, a izvana je smeđa čvrsta ljuska. Nezrelog voća pulpa je jestiva, ali jako kisela. Zreli plod je manje kiselo i nešto slađi. Sjemenke su spljoštene, smeđe i sjajne. Raste na drvetu koje može doseći i 8 metara visine, a kažu da  bo mogao rasti i na našim otocima.

Vrlo je vrijedan izvor kalcija, kolina, vlakana, folne kiseline, magnezija, niacina, fosfora, kalija, thiamina, vitamina C i K.

Zrelo voće se koristi u desertima kao džem, u sokovima ili zaslađenim pićima, ili kao snack. Mogu se od njega napraviti bomboni. Tamarind također može biti dodan u juhe, variva i druga jela.

Da bi se došlo do ovog ukusnog "mesa", treba skinuti vanjsku lupinu i neke čvrste niti,

i uz to sve, u svakom zadebljanju je čvrsta koštica.

Postiji i slatki tamarind pasta iz koje se mogu raditi slastice, a i neka verzija kisela koja meni nije poznata. Od ove paste tamarinda prave se kuglice i uvaljaju u grubo nasjeckan orah, ne treba dodavati ništa, ni šećer ni nikakvi začini. Predivan i osvježavajući snekić.

Meni je ipak bolji čisti, bez ičeg, za snekić i grickanje u društvu.

Afrički krumpir

Da li ste čuli i vidjeli Afrički krumpir? Probali? Ako niste imate priliku barem ga vidjeti u živo do nedjelje u Zagrebu na Jelačić placu u velikom šatoru. Koliko sam shvatila, u tijeku je manifestacija dobrote sela, pa između ostalog, nalazi se štand sa egzotičnim voćem i povrćem proizvedenim u Hrvatskoj! Pa tako i ova mrcina od krumpira, koju sam žurila napraviti jer danas imam vege večeru za svoje prijatelje.

Bude tu kojekakvih đakonija, no za sada je glavni glumac ovo čudo od krumpira.

Prvo ga treba osloboditi kore koja je više nalik na koru drveta nego krumpira. Znači deblje odrezati jer nas interesira samo ovaj prekrasno bijeli sadržaj. Može se raditi od njega puno toga, ali ja radim danas šnicle! 

Oguljeni krompir narezati na odreske i staviti kuhati u posoljenu vodu, ali paziti da se ne raskuha. Pažljivo vaditi odreske, stavljati ih na krpu, posoliti i popapriti i panirati. Peći u mješavini maslaca i maslinovog ulja.

Kako je prilično blagog okusa, treba mu dati određen jači karakter, a to se lako riješi sa dresingom. Na istom štandu našla sam i ove "paklene" čili papričice. 

U zdjelicu napunjenu maslinovim uljem dodati nasjeckanu čili papričicu, češnjak, peršin list, so i papar i malo gustog balzamičnog octa. Svatko si vrući pohani krumpir na tanjuru prelije dresingom u količini koja mu odgovara.

Na štandu našla sam i svježi slatki tamarind, pasionke, marakuje, bamije.... i još tristo čuda, ali o tome drugi put.

Škicnite na njihovu stranicu: www.exotic-king.com

Evo, ovako izgleda plantaža gdje se uzgaja ovaj krumpir, kako je napisala draga Mirjana, zove se TARO!

**************************************************************