nedjelja, 7. travnja 2013.

Jari, sikirica, cicerchie...

Hladan vikend, ništa još od šetnji, pa zato jedan posebno zabavan i fini ručak, pa skoro zimski. Dobila sam od prijateljice pola litre jari graha. Kod nas prilično nepoznat, pripisuju mu određena ljekovita svojstva, no mene uvijek zanima ona gurmanska. Kad se i naiđe na tržnici, neobično mu je visoka cijena, veća od bilo koje kobasice naj finije ili bilo kojeg mesa. Ima tu više razloga, prvo taj medicinski, navodno drži pod kontrolim povišene šećere u krvi, a drugi razlog je šro ga jednostavno nema.


 U Evropu je došao iz Azije, a poznat je i u istočnoj Africi. Na Mediteranu češće  će se naći u Španiji i Portugalu, a poljoprivrednici u Italiji su u zadnje vrijeme vrlo zauzeti s tom mahunarkom i žele ju vratiti na stolove Talijana. Kod nas će se naći u Dalmaciji i Hercegovini.


 Koristi se u simbiozi s još nekim grahoricama, pa s krompirom ili blitvom, no ja sam se odlučila za namaz nešto poput humusa, u salati i klasičan jušnati tanjur s finom domačom kobasom. Treba ga namakati barem osam sati i koji put promjeniti vodu. 


 Oprane i namočene sjemenke stavila sam u lonac u kojem sam prepržila sitno sjeckane domaće slanine i cijelu vezu sitno izribanog povrća za juhu, mrkva, peršim i celer. Još narezanog luka i češnjaka, dva lista lovora i dodati hladne vode, bez soljenja da ne otvrdne. Kuhati dok ne omekša. Tek tada posoliti.


 Kad je omekšao, jedan dio sam izvadila za namaz, a jedan za dodatak salati. Namaz je vrlo jednostavan, nešto poput humusa, sa dodatkom tahinija, a može i bez njega. U zadnje vrijeme radim ovaj fenomenalan crni kruh od heljdinog brašna i oraha i odlično se složio s tom kremom.






 Kako taj jari grah nema u sebi previše škroba, koliko got ga kuhali neće se zagustiti, zato je dobro jedan dio štapnim mikserom usitniti i dodati u lonac da se dosegne prihvatljiva gustoća bez dodavanje zaprške. 
E sad kakav je okus, najviše podsjeća na slanutak, a možda malo i leću, ukratko, ručak je bio vrhunski. Hvala Dragice!






nedjelja, 31. ožujka 2013.

subota, 9. ožujka 2013.

Limun i Nutella pita

 Vrativši se s puta, trebalo je napraviti kolače, fine, koji lijepo izgledaju i da su na neki način drugačiji nego oni svakidašnji. Šta je lakše nego zaviriti među blogove, zapravo sam zavirila u svoje bilješke među kojima ima mnoštvo zapisa što sve moram isprobati, i odlučila sam se za ove dvije fenomenalne pite. Prva je Limun pita, odličan klasik s bloga "Vrtaljica" od naše drage Snježe, a druga pita, totalno iznenađenje, Nutella pita s bloga "Da mi je nešto slatko" gdje ima jako puno finih delicija a piše ga i organizira bligerica Ana Marija. 



Prvo da navalimo na Limun pitu. Kako sam imala domaće limune upravo donešene s puta, nisam imala brige s korom, pa sam je zdušno ribala i u tijesto i nadjev. Kako sam imala u planu počastiti goste, trebalo je malo veći promjer kalupa, pa sam koristila naj veći, 28 cm promjera, a to je značilo od svega uzeti mjeru i pol. 


Potrebno za tijesto:

  • 400 g brašna
  • 200 g sitnog šećera
  • ribana korica od 1/2 limuna
  • 200 g hladnog maslaca
  • 1 /2 jaja
  • 2 žlice hladne vode
Tijesto umijesiti, ostaviti pola sata na hladnom, zatim razvaljati na veličinu dna kalupa, a stranice utisnuti rukom. Opet na pola sata ostaviti na hladmom. Nakon toga, tijesto u kalupu obložiti masnim papirom i otežati da se lijepo ispeku i stranice (ja se poslužin s rižom) Peći 20 minuta na 200 st, maknuti papir s rižom i još peći 10 minuta.



 Za nadjev je potrebno:

  • 4 pune žlice Gustina
  • 180 g šećera
  • ribana kora od 3 limuna
  • 180 ml iscijeđenog soka od limuna
  • 450 ml vode
  • 4 žutanjka
  • 70 maslaca


 Ja sam sve izmješala osim maslaca i nadjev skuhala, a na kraju dodala maslac. Vruć nadjev izliti na tijesto, vratiti u pećnicu na 10 minuta. Drugi dan kad se pita ohladila, napraviti meringu. Ja sam se odlučila za jednu malu verziju od 2 bjelanjka. U čvrsti snijeg dodala sam sirup od žlice vode i 100 g šećera koji se kuhao dok nije temperatura dosegla 118 st.  No bit će dovoljno i snijeg premazati preko cijelog kolača i malo ga zapeći u pečnici (pogledati originalni recept). Ja sam se odlučila za prvu umanjenu verziju i kuhinjskim brenerom naglasila šare, a intencija mi je u stvari bila da se vidi žuti nadjev. No kušači, sladokusci, rado bi ga vidjeli i sa šlagom.



Pita od Nutelle ili kako se u originalu zove "Čkoko kolač od samo dva sastojka"


 Odmah sam bacila oko na njega čim je objavljen, prvo zbog čudesno malo sastojaka, a i zbog kremastog izgleda. No dakle: 4 velika jaja i 250 g Nutelle!!! 


 Šta sam promjenila, skoro ništa, no ipak... idemo redom. Četiri velika jaja miksati s zerom soli dok se ne zapjene i utrostruče obujam, oko 5 minuta minimalno. Dodala sam pola žličice praška za pecivo i omekšalu Nutellu (u mikrovalnoj pećnici) malo po malo. Izliti masu u obložen kalup masnim papirom. Odlučila sam se za uski i dugački, 30x12 cm. Peći kolač 25 minuta na 180 st.


Zbog ono malo praška za pecivo kolač se napuhnuo što mi je bilo i u planu, no ja sam ga nemilosrdno rukom utiskivala po sredini da dobijem "posteljicu" za Ledo maline, naravno odleđene ali izvrsne, kao žive i odlično se slažu s cijelim kolačem. Ovo je u stvari jedan fini čokoladno-voćni omlet.
I jedan i drugi kolač najbolji su sa sobne temperature.

Hvala vam blogerice!



LinkWithin

Related Posts with Thumbnails