Čičoka - čudesan gomolj

Čičoka, Jeruzalemska artičoka, Sunčani gomolj ... sve su to nazivi za ovaj podzemni plod, i stvari gomolj, sličan krumpiru, ali to nije ni po okusu ni po sastavu. Raste gotovo kao korov, sam se razmnožava, trpi niske temperature, a gomolj se lijepo drži u prohladnoj smočnici.

Prijašnjih godina puno se pisalo o čičoki, no nije se baš mogla bilo gdje kupiti osim u specijaliziranim trgovinama zdrave hrane, no danas se može naći i na tržnicama po vrlo pristupačnoj cijeni. O utjecajima na zdravlje neću puno pisati, koga zanima sam će to lako istražiti, navodno dobro utjeće na stabiliziranje inzulina, mene više interesira kako čičoku uvrstiti u gastronomiju i obogatiti jelovnik.

Tko ju nije probao, prvo će se zapitati kakvog je okusa, pa lagano slatkastog i uvelike podsjeća na artičoku. Meni je interesantna jer se može napraviti izvrsna juha, iskoristiti kao prilog mesu, puniti raviole, čak i dodatak salatama, a ja sam danas napravila juhu, čips i male savijače.

Evo nekoliko naputaka. Čičoku treba očistiti pilerom kao krompir, malo treba strpljenja jer je gomolj kvrgav. Očišćene odmah odlagati u vodu da ne pocrne.  Sitnije predvidjeti za juhu ili neko kuhanje, a krupnije za ribanje za čips ili savijače.

Krupnije naribati na listiće, osušiti i pržiti u dubokom ulju (ja sam koristila kokosovo), kad dobije boju, vaditi na kuhinjski papir da se ocijede.

Isto tako krupnije komade gomolja naribati na ribež kao za jabuke, i to direktno u vodu da ne pocrni. Pripremiri trake debljeg tijesta za savijače, otprilike 10 x 20 cm. Sitno narezati srednji crveni luk, dodati mu naribanu i dobro rukama ocijeđenu čičoku, posoliti i dodati papra. Tom masom puniti trake tijesta koje se kuhinjskim kistom malo smoči i premaže uljem (saviti kao male sarmice) i pričvrstiti čačkalicom. Peći u dubokom ulju ili u pećnici. Meni je draže kad su pržene.

Za juhu narezati sitnije komadiće čičoke na listiće, dodati po volji mrkvu, celer.... no ja sam uz čičoku stavila kuhati krišku celera i  bijeli dio jednog poriluka. Kad je mekana, izmiksati štapnim mikserom, dodati kockicu putra i malo vrhnja za kuhanje. Dosoliti po želji. Poslužiti sa malo peršinovog lista i čipsom od čičoka. 

Mjera nema, one su proizvoljne, ono što mogu reći, ovo sam sve napravila od kilogram čičoka po cijeni od 20 kuna i to je bilo dovoljno za večeru za 4 osobe.

Kruh s ciklom

Nije da radim ne moguće kombinacije, ali ovo je jako moguća.

Kruh od crnog brašna s ciklom!

Inače jako volim ciklu, volim njen zemljano slatkast okus, volim njenu purpurnu boju, volim tu podzemnu biljčicu koja cijelu zimu boravi negdje u smočnicama i čeka da dođe na red kao salata uz neka zimska mesna jela.

E ova s prve fotografije nije završila u salati nego u kruhu. Nekad davno vidjela sam na jednom straom blogu nešto slično, nisam zapamtila ni koji je to blog bio, a ni recept. No cijelo vrijeme mi je taj kruh lebdio u memoriji, pa evo ga konačno pred vama,

Potrebno je:

• 550 g crnog brašna za kruh
• 320 g vode
• 1 kocka svježeg kvasca
• 2 žlice ulja
• 1 i pol žličica soli
• 1 žličica šećera
• 1 srednje veličine naribana i svježa cikla

Kvasac usitniti, dodati žličicu šećera, brašna i malo mlake vode, pa kad se zapjeni dodati brašnu, ulju i vodi. Zamijesiti tijesto kao za klasični kruh. Ja to radim u kuhinjskom robotu. Zatim na dasci malo premijesiti i dodati naribanu ciklu. Formirati kuglu, položiti je na pleh i ostaviti da se diže. Nakon sat vremena staviti peći u zagrijanu pećnicu na 45 minuta (provjeriti, može i malo dulje) na 220 st. C. 

Savršen je uz malo maslinovog ulja i nekog aromatičnog plavog sira i uz koji list zelene salate.

Slatki kruh s kaki jabukom

Evo me konačno s duljeg izbivanja. Imala sam u planu puno toga, no planovi su jedno a slijed događaja nešto drugo. Nastojat ću nadoknadit, pa evo i ove godine kaki jabuka, ali ovaj put u skatkom kruhu. Inače jako volim tu voćkicu, nekako mi je zadnje prije nego nam ostanu samo citrusi, i kruške i jabuke iz smočnica. Nekad ih nije bilo vidjeti kod nas, ali su selekcijom uspjele nastaniti se i u kontinentalnim djelovima Slovenije i Hrvatske. Ima ih preko trideset vrsta, neke se mogu koristiti odmah kako ih se uberu, neke moraju odležati, a sve su mi prefine. U Italiji se često nađe kao drvored po ulicama, prekrasno ogoljeno drvo bez i jednog lista, a na njemu naranđasti plodovi kao najava božićnog drvca.

Znam da su neki oduševljeni njome, negi se groze, čak ih smatraju bestečnima i vodenim.

Tako i sa ovim mojim kolačem. Neki su oduševljeni, a nekima se nikako ne sviđa. No ja ga jako volim, nije pre sladak, aromatičan i vrlo sočan.

Potrebno je:

• 3 kaki jabuke
• 2 jaja
• 1 šalica šećera (ili manje)
• 1 šalica jogurta ili mlaćenice
• 1 šalica ulja
• 2 šalice oštrog brašna 
• 1 žlica zobenih posija
• 1 žlica kakaa
• 1 žličica praška za pecivo
• po šaku sušenog manga, đumbira i grožđica

1.  Izmješati suhe sastojke skupa sa suhim i nasjeckanim voćem.
2.  Mikserom umutiti jaja, jogurt i ulje.
3.  Obadvije mase sjediniti i dodati dvije oguljene i na krupno nasjeckane   kaki jabuke.
4.  Izliti u kalup prekriven pecilnim papirom,
5. Treću kaki jabuku narezati na veće komade, svaki komad uroniti u posije i staviti na vrh tijesta (da ne potone).
6. Peći oko 1 sat na 180 st.

Veličina čaše je od jogurta, znači dcilitar i pol, recimo.

Veličina kalupa: 11x28 cm.