Svečana Božična rolada - Badnjak (panj)

Ova rolada sa svjećicama simbolicira završetak adventa ili došašća i početak Božićnog vremena. Iznosi se na stol nakon polnoćke i dana posta. Vrlo je jednoatavna i osvježavajuća, a sva čar je u tome da se "ugrade" svjećice na vrh rolade. 

Za tijesto je potrebno:

• 3 jaja
• 3 žlice šećera
• 3 žlice oštrog brašna
• 1 vanili šećer
• 1 žličica strugane kore naranđe iz bio uzgoja
• sok od jedne naranđe

Za nadjev:

• 250 g maskarpone sira
• 200 g slatkog vrhnja
• 200 g šećera u prahu
• 1 vanili šećer
• malo likera od naranđe ili ruma
• malo kokosovog brašna za posip
• 4 lampice

Prvo napraviti tijesto. U zdjeli mikserom dobro  izlupati bjelanjke, dodavati šećer, pa žutanjke, brašno, koricu od naranđe. Tijesto izliti na veliki pleh koji smo prekrili papirom za pečenje. Peći desetak minuta na 200 st. C. Kad je pečeno, prebaciti tijesto na mokru kuhinjsku krpu, zaviti u roladu i pustiti tako zavijenu da se ohladi.

Za nadjev,  maskarpone izmiksati sa šećerom, dodati čvrsto ukupan šlag i malo naranđinog likera ili ruma. S dvije trećine nadjeva premazati tijesto koje smo oslobodili od krpe, a tijesto prije obilno navlažili naranđinim sokom. Zavijenu roladu premazati s ostatkom nadjeva, posipati kokosovim brašnom i napraviti 4 rupice da stanu lampice. Roladu dobro rashladiti nekoliko sati. Prije rezanja i iznošenja na stol umetnuti lampice i zapaliti ih.

Sretan Božić svima koji ovdje navrate. Završila su četiri tjedna došašća, četiri tjedna

iščekivanja. To je ujedno praznik svjetlosti, novog početka, za nama je naj dulja noć,sve sluti na radost i mir.

Želim vam svima to svjetlo i radost u srcu.

Hladnetina, aspik, pihtije...

Ovaj post je za one starije iz kontinentalnog dijela ovih naših prostora koji se sjećaju običaja na badnjak. Cijeli dan se spremala kuća, kitila jelka, pekli kolači. Taj dan je bio post, ali post, ne super fina riba, škampi, grdobina, hobotnica... Ako je bilo u kući male djece, netko bi ostao s njima, a stariji su otišli na polnoćku. Pri povratku svi su se veselili hladnetini i orehnjači.

Tek drugi dan jelo se meso, pečenke i sitni kolači...

Dan dva prije badnjaka nabavilo se svinjsko mlado meso. Kojekakve kožice, dijelove glave, repić, nogice, odvojilo se za hladnetinu, a ono drugo, spremilo se za sam Božić ili Štefanje za pečenku. Unaprijed se kuhala hladnetina, satima na vrlo polaganoj vatri. Osim kožica i ostataka, stavio se i komad mesa, a i koja svinjska kost.

Kad je prokuhalo smanjila se vatra, skidala se pjena da bi hladnetina bila bistra, i stavilo se uobičajeno korjenje za juhu i oba luka u komadu, papar u zrnu. Nastavi se kuhati dok se sve dobro ne skuha.

Žlicom se uzme malo juhe i probno se stavi na tanjurić pa u frizer, ako se stisnulo, gotovo je.

Sve se ohladi, meso se odvoji od kostiju i u prikladnu posudu poslaže zajedno sa mrkvicom i zalije juhom.

Preko noći na hladno, ako se dobro skuhalo juha je čvrsta i kompaktna, a sam aspik bistar.

Služi se uz tvrdo kuhana jaja, ukiseljeno povrće, aromatiziran ocat i neki fini kruh.

Danas se nitko ne veseli ovom narodnom jelu, svi se gade, fuj, kože od svinje, pa kako ste to uopće mogli jesti, rađe ću pojesti komad parizera nego to smeće. Evo, tako danas mladi zbore, svi se boje svinjetine i msnoće. Da li je to baš tako? Da li je netko čuo da dugo ukuhavana koža svinje štiti našu hrskavicu, ili vam je radije uzimati neke kapsule kad zaškripe zglobovi.

FBI rukavice - La cuisine creative, i još razotkrivanja

Stiže post mog istraživanja u Laninoj kuhinjici, a sve u okviru dvomjesečne igrice FBI rukavice koju je pokrenula mamajac sa bloga Cooks and Bakes. U ovom krugu istražujemo blog drage Lane - La cuisine creative.

Odmah na početku moram se pohvaliti da ovaj post radim s novom rasvjetom. Počeli su kratki dani, mrak je već u 4 poslije podne, kuhinja mračna, nije više išlo. Zahvaljujem se od srca Tadeji, Andrei, Snježani, Lani i svima koji su s nama podjelili svoja iskustva i predstavili nam svoje "uređaje" u tu svrhu, i način kako da skockaju fotkicu. Koji put je dovoljan jedan sasvim mali detalj koji ti netko kaže, i da ti se sve posloži. Ono što bi naviše željela vidjeti pri svom fotografiranju je pravu foto rasvjetu na stativu. No, svašta bi mi u životu željeli imati, ali se moramo zadovoljiti onim što nam se pruža. E sad, nemojte mi se smijati, ja sam svoju rasvjetu napravila za 200 kuna, tri foto žarulje, dva velika arka paus papira. No o tome na kraju, idemo prvo u Laninu kreativnu kuhinju.

Biftek u sosu od zelenog bibera

Bacila sam oko na ovaj specijalitet i reko napravit ću jedan dan, zapravo bila je nedjelja fini svečani ručak. To je bila prava fešta od rafiniranih okusa. Odlučila sam ne prepisivati recepte, nego samo opisati neki svoj dodir. Znači originalni recept je ovdje. Imala sam teleći biftek težine oko 700 g. Prepržila sam ga izrezanog na 3 prsta debele komade, na malo ulja u tavi, vrlo kratko, ali sam ih stavila u pećnicu na 5 minuta pod gril. Ostalo je sve isto, jako volim aromu zelenog papra, i cijelu ovu deliciju zaokruži u jedno savršeno svečano jelo.

Poslužila sam ga sa domačom "rolada" tjesteninom.

Pohovane pečurke

Uvijek sam tumačila i bila uvjerena da su šampinjovi guma koja se zove gljiva. No kad sam probala ovo Lanino predjelo, svi su kod mene poludjeli za punjeno - pohanim šampinjonima. Meni je to zgodna večera uz neku salatu i umak.

Recept originalni je ovdje, jedinu sam malu izmjenu napravila, što sam žličicom malo izdubila unutrašnjost klobuka da je veča rupica u koju je stala fila. Ostalo je sve isto. Savršeno.

Pecipele

E, pecipele, prvo sam naziv, ono kao nešto peci, peci, pa pele, baš zgodno, ono kao iz milja. A baš je iz milja jer u sad zimsko vrijeme ovako se kod nas rade sendvići. Kćer si zamota i nosi na posao. Kao nekad u davna vremena, nije nikom palo na pamet da ide van na gablec, nego se nosilo od kuće, e tako ona lijepo ponese, i kaže da nešto tako ukusno i savršeno harmonično ne može se nigdje kupiti.

Recept je potpuno isti, samo koji put radim od običnog ulja, koji put s mješavinom putra i maslinovog ulja. Prefino, meni su najbolje ovako same još tople.

Radila sam još jednu Laninu jako dobru i omiljenu tortu, ali mi "pobjegne" prije nego ju uslikam. Radit ću ju ponovo u tjedni pred novu godinu i pokazati.

Hvala Lana na divnim receptima.

Još jedno razotkrivanje

Evo na kraju u što sam utrošila 200 kuna i kako to izgleda. Htjela sam napraviti nešto solidnije, pa ne radi mi pila, ne mogu naći odvijač za mašinu, pa sto prepreka, a meni kad nešto treba, onda mi treba odmah. Ne mogu sad ići tražiti nekog da mi radi neku instalaciju, kome, do kada, pa čekati, a ne ja to moram imati odmah.

Kupila sam žarulje (d.light), našla u blizini kuće, i u papirnici kupila par kartona u boji za podlogu i dva deblja paus arka. Ljepo došla kući, razderala neku kutiju od valovite ljepenke, malo ih svinula u slovo V, i to su mi bile stranice. Našla sam neke stalke od nekadašnjih svetiljki i stavila žarulje, radi.

Jupiiii, još sam samo paus papir pričvrstila običnim kvačicama za kartone i to je to, funkcionira. Hvala još jednom svima koji su mi pružili inspiraciju i dali osnovne smjernice.

Rekli smo ne se smijati! Ha, ha, ha!