Kad se počinje približavati jesen, ja se pripremam za zimu, ko neki medo. Zapravo me hvata tuga što polako ali neizbježno nestaje s tržnica obilje svježeg povrća. Netko će reći, ima svega danas i zimi, no meni to nije to. Volim ovo svježe, koje još miriši po zemlji, a ono koje ne znam gdje se sve čuva, ili od kud sve dolazi, ma znam da je to sve u mojoj glavi, ne dolazi to s Marsa, sve povrće od kud bilo da bilo sa Zemlje je. No da ja iskoristim ovo što mi je pred nosom. Danima već kuham "moju" zelenu juhu i još mi nije dojadila.
Glavni, ali nevidljivi glumac u ovoj juhi je ljuti i crveni feferon ili papričica. Zaljubljena sam u taj prekrasan plod koji stajanjem ne gubi svoju žestinu i cijelu zimu nas podsjeća na vruće ljeto. Zato je ta moja zelena juha i te kako vruća.
Drugi glavni lik u ovoj drami je česnjak i to vrlo obilno, zatim zeleno povrće, sve koje se nađe na tržnici, paprika, kupus, mahune, karfiol, brokula, komorač, poriluk, celer, blitva, peršin...
sve stavim kuhati u veliki lonac i bez poklopca da povrće ne izgubi zelenu boju, tvrđe stavim ranije, a nježnije pri kraju, kao blitva, karfiol i slično. Ostavim nešto cvijetića karfiola i skuham ih posebno, al dente.
Kad je kuhano maknem s vatre, štapnim mikserom usitnim juhu i sve povrće odjednom u kremu. Dodam vrhnje za kuhanje i putra, te dosolim. Nije potrebno ničim uguščivati. Količina vrhnja i putra po želji, ja stavim prilično. Svatko si u tanjur stavi malo onih cvjetića od karfiola i obilno ribanog parmezana.
Još na kraju jedna opaska, to nije ona "čarobna juha" koja je bila hit pred par godina, od koje se navodno mršavilo, ovo je hranjiva i izdašna juhica za podizanje općeg raspoloženja uma i tijela.
Zdravi bili i zimu spremno dočekali!