nedjelja, 14. veljače 2010.

Krumpiri iz pepela ili Žumberka


U nadi da se snijeg počeo topiti i da se moja oaza mira i ljepote otkovala od bijele pustoši, krenuli smo prema Žumberku na 550 m nadmorske visine. To je bio skoro fijasko, no nekako smo se izvukli. Snjega ko u priči, zapusi i do metar i pol, temperatura oko nule, ni traga nekakvom topljenju. Kad smo stigli u tu divljinu, prva stvar naložiti vatricu u krušnoj peći, a centralno smo uključili još u Zagrebu (koja tehnika). Kad smo krenuli, sunčeko se malo i pokazalo, ali samo na kratko.
Druga stvar je bila, vidjeti što su nam sve mišeki pojeli, jer nas nije bilo od lani, gledam uokolo, ništa, sve ok. A onda vidim da nam je staklo puklo na pvc kliznim vratima, naravno od leda. A onda nam je popravio raspoloženje crni mačak, selski, ničiji i svačiji. Jadan promrzo, raščupan, gladan, ali živ.
Dok se vatrica ne razgori, bacim oko (čitaj objektiv) na prirodu, ma ne, sad mi je i zima super, ma ima neke mistike i čari u toj bjelini i tišini.
Kako se nećemo predugo zadržavati, kuhanje nije opširno i na tenane, ali je zato nešto što svi jako volimo, a kod kuće skoro ne izvedivo. Krumpiri iz pepela sa kajmakom i umakom od crnih maslina i oraha.
Krumpire podjednake veličine operem i osušim i zamotam u aluminijsku foliju i bacim ih u žar ili pepeo. I to je to. Peku se ovisi, oko pola sata, odnosno dok vilicom ne probam da li su mekani. Zatim smo ih oslobodili folije, svako je dobio svoju daskicu i otvarao svoje krumpire.
Bilo je tu raznih kombinacija, od špeka, putra, jaja, sira...
Pokupili smo svoje krpice i natrag za Zagreb. Na povratku posjet Boćarskom domu i sajmu Proizvodi hrvatskog sela, a šta sam tamo vidjela i ponjela kući, sutra.

4 komentara:

  1. E, odsad ću ujutro uz kavu umjesto Jutarnjeg otvarati ovu stranicu, šteta je gubiti vrijeme na nešto što ti samo zaprlja dušu, bolje se nahraniti autentičnošću koja te smiruje, nadahnjuje, provocira na buđenje svojih zaspalih potencijala, a da ne govorim koje sve strune zabruje u tebi.
    Hvala ti, Dunja! Možda prebanalna riječ, ali ne znam se bolje izraziti.

    OdgovoriIzbriši
  2. Lijepo za pročitati u toplome - zimu ne volim, ma gdje ona bila. No, i ovo mi je potvrda kako čovjek možda dovoljno ne cijeni ono što ima. Naime, krumpir u pepelu mogu imati svaki dan, okružena sam prirodom, mačke mi izluđuju psa prešetavajući se....meni je to obično i niti to ne primjećujem. Dobro se osvrnuti oko sebe tuđim očima, zar ne? Zato ću ponoviti Brankine riječi: haval ti, Dunja!

    OdgovoriIzbriši
  3. Meni je snijeg u gorskim predjelima neodoljiv. Brda i planine inače više volim zimi, djeluju čudesno lijepo. Predivan je ovaj vaš mali raj.
    Krumpire u pepelu nisam jela hiljadu godina. A umak od oraha i crnih maslina sa pečenim krumpirima uz kajmak, tako jednostavno, a tako neodoljivo.
    I jedva čekam da vidim šta ste nabavili na sajmu. Volim lutati po takvim sajmovima sa narodnim jelima i rukotvorinama, ali me ovdje kod nas uvijek razočaraju jer očekujem mnogo više, a ispostavi se da se javi desetak izlagača sa stvarima koje se mogu nabaviti i u supermarketima na posebnim odjelima.

    OdgovoriIzbriši
  4. WOW :)), znam kako izgleda kad ulaziš u kuću u kojoj nikog nije bilo mjesecima, a nemamo tu mogućnost paljenja centralnog iz Zgb.:),nemamo uopće centralno, pa zimi uopće i ne idemo, samo je kamin koji nikad nije prestao dimiti :))
    Zavidim ti na ovom vikendu!
    Super mi je ovajkrumpir!

    OdgovoriIzbriši

LinkWithin

Related Posts with Thumbnails