petak, 28. rujna 2012.

Brusketa s mozzarelom i "kavijarom"


Evo nešto zgodno i jednostavno iz molekularne gastronomije. Dobila sam na poklon jednu interesantnu knjižicu iz te oblasti, pa evo nešto jednostavno i zabavno.

U ovomjesečnom krugu blog igrice "Ajme koliko nas je" koju je pokrenula monsoon, naša domaćica draga Tamara sa bloga "What´s for dessert?" za temu nam je zadala rajčica, paradajz, pomidori.


No da vidimo o čemu se tu radi, kakva su to jaja, ili čija?
To su jaja od pardajza, finog, domačeg, kod kuće pasiranog. Ove perlice još se zovu i lažni kavijar.
Već je viđeno na internetu, no evo moje verzije.


Potrebno je:
  1. dvije šalice običnog ulja 
  2. 10 g želatije u prahu (3 žličice)
  3. 3 -4 žlice gušćeg soka od paradajza



  • Prvo je potrebno ove dvije šalice ulja uliti u neku metalnu posudu koja će dobro prenositi hladnoću, drugim riječima, potrebno je ulje dobro ohladiti, recimo preko noći u frižideru ili sat dva u frizeru.
  • Zatim želatinu istresti u manju posudu i preliti s 3 žlice hladne vode.
  • Sok od paradajza, ja sam imala domaći ukuhan no može i neki drugi, zgrijati na plinu ili u mikrovalnoj do vrenja, ali ne da zakuha.
  • Vrući sok preliti preko namočene želatine i kratko promješati da se sjedini i rastopi.
  • Uzeti neku špricu ili plastičnu bočicu s rupicom na poklopcu (vidi sliku), napuniti ju s želatinastim sokom od paradajza.
  • Izvaditi iz frižidera razhlađeno ulje i kapati sok iz flašice na samu površinu ulja, po tri kapi na isto mjesto. One se brzo sjedine i jednu perlicu i padaju na dno posude s uljem. 

 

Ako se perlice potroše, ulje se ne baca naravno, ono je dalje ispravno, no nepotrošene se mogu čuvati u ulju u frižideru do tjedan dana.
Može se raditi od bilo kojeg soka i a u slatkoj verziji, samo se onda moraju oprati od ulja pod blagim mlazom hladne vode u cjedilki za čaj, i osušiti na salveti.





subota, 8. rujna 2012.

Čips xxl od krompira


Kod mene se sastaje vikendom društva svih dobi, i staro i mlado, srednje, poslijepodne, navečer, često pivica i grickalice. Jednostavno, ali... zašto ne domaći čips. Barem znm kakav je, da je svježi, da nije negdje godinama stajao, da nije pre slan i da je svjež i ukusan. Pa evo domaći u king size verziji.




Prvo treba izabrati škrobasti krompir, dugoljasti i veći. Potrebno je imati dobar ribež čiji se nož može regulirati, trebaju nam vrlo tanke ploškice. Odrezati dva komada papira za pečenje, kistom sasvim malo premazati uljem, poslagati dobro krpom osušene ploške krompira u formi "riblje krljušti". Njega isto malo premazati uljem i posoliti. Prekriti drugim komadom papira i sve premjestiti u teflon tavu debljeg dna,  opteretiti nekim loncem i posudom u kojoj ima vode radi težine i sve staviti na srednju vatru. Ja to radim na plinu oko 3 - 4 minute sa svake strane. Kad se prva strana ispeče, maknuti lonac i pažljivo okrenuti drugu stranu skupa s papirima. Nisam probala, ali bi to vjerojatno dobro ispalo i u pećnici. Uspjeh dobro ispečenih king čipsova ovisi  o njegovoj kvaliteti i debljini .




petak, 7. rujna 2012.

Dobro došli u moju kuhinju




Drage blogerice, a i blogeri, dobro došli u ovu moju virtualnu kuhinju. Da vam pravo kažem, malo sam iznenađena što ste se odlučile zaviriti kod mene, jer je moj blog prilično nesistematski, nema mesa ili ga ima vrlo malo, pa baš ni kolača, sve se svodi na neke experimente i istraživanja. Tim više što sam bila vrlo spora i aljkava kad su se vaši blogovi istraživali. Stoga mi se čini da vam neće biti baš jednostavno izabrati neki suvisli recept. A imajte na umu da sam među vama sigurno naj starija, upravo sam navršila 65.

Evo malo informacija o meni i ovom blogu.
Počela sam ga pisati kojem 2009. godine kad je trebalo onu staru postojeću kuharicu prepisati. Tako sam naišla na Food blog druženje i sve je krenulo.

Trebalo je naći ime, pa to "Parfe Dunja" ne dolazi od perfektno, savršeno ili nešto slično, nego od jedne moje prabake čije je prezime bilo Parfeni i bila je vrsna Bečka kuharica, nedostižna, savršena, a prezime Parfeni dolazi negdje sa istočnih bespuća, možda Moldavije... oni koji su više znali, više ih nema. No, tako sam njoj posvetila to ime. 

Kako sam počela puniti blog, shvatila sam da osim recepata i kuhanja mogu zadovoljiti i još jednu svoju strast, a to je fotografija s kojom sam u vječnoj tajnoj ljubavi, nikad do kraja realiziranoj. Moj prvi aparat bio je jedan stari Olympus s objektivom na mjeh, na izvlačenje s kojim sam bila velika faca još u osnovnoj školi. Moj me otac uvijek darivao s čudima iz oblasti tehnike.  Na žalost taj prvi fotkić nije više kod mene. Nakon njega došli su slavni ruski aparati, pa naravno prvi digitalac je bio moj. 

Nisam nikad kuhala profesionalno, osim što sam nekoliko teških 90' kuhala volonterski u jedno pučkoj kuhinji za siromašne iz ljubavi, i godinu dana u jednom duhovnom centru. Imam u planu jedan post posvetiti tom kuhanju i mojem boravku u takvoj velikoj kuhinji. 

Neću više duljiti, želim vam ugodnu šetnju po mom blogu.
Vaša Dunja

LinkWithin

Related Posts with Thumbnails