četvrtak, 21. travnja 2011.

Crno crveni, ledeni užitak




Nedavno sam na Majinom blogu vidjela jednu famoznu crno bijelu tortu, i vidim, piše Oreo keksi!!! Nikad ni čula, ni vidjela, ja sam očito s Marsa. Kako ja baš nisam od slatkiša, a naročito onih kupovnih, nisam ni zagledala police dućana. Pitam kćer, jesi li ti čula za nekakve crne kekse Oreo, a ona veli, pa naravno, dobila sam ih na poklon, stoje ti na klaviru već mjesec dana, nitko ih neće ni pogledati, a kamo li jesti. Požurim ja pogledati to crno čudo, zagrizem, pa nije tako loša, odnosno, meni ništa ni bolje ni lošije od ostalih keksi. No ono što je mene uhvatilo, to je njihova boja. Do krajnjih granica crno. To nije ono kao tamni keksi od čokolade, nego baš crnilo, ko od sipe, ali nije naravno.



Ono Majino crno/bijelo mi je jako privlačno, no meni je kopkalo crno/crveno, krenule su jagode, pa imam i materjal za taj crno crveni i perverzni ledeni zalogaj. To je u stvari sladoled za jedan gutljaj ili možda dva. Odmah u napred da vam kažem recepta nema, ali ima upute za vlastitu kreaciju, ako vam se sviđa tako nešto.


Prvo sam po Majinom receptu samljela kekse (maknula neku čudnu filu) i pomješala ih sa malo rastopljenog maslaca. Tom masom punila sam dno od kalupa za mini muffine, dodala sloj sladoleda od jagoda (domaći ili kupovni) sa dosta komadića istih, pa gore sloj mase od keksa i stavila u frizer do služenja. Pred samo služenje izvadila sam ih iz kalupa, ono što je bilo dolje, sad je gore, rastopljenom čokoladom zaljepila pola jagode i po njoj isto koja trakica, na vrh listić mente i malo jestivog zlata.
Napravila sam ih dosta, i svaki dan pogledam "kako stoje stvri" i dnevno ih nekoliko fali. Očito mi ih netko po noći ćopi. Ali nema veze, pravim se da ne primjećujem. U ormaru su novi Oreo keksi.






ponedjeljak, 18. travnja 2011.

Grdobina u košuljici od pršuta s divljim šparogama




Grdobina je isto jedna od morskih delicija bez premca. Istina je da je malo skupa, ali ako se kupi cijela, može se koješta napraviti. Ona ima ogromnu glavu svu isprepletenu hrskavicama i odlična je za temeljce, juhe, umake... rep, taj božanstven komad bijelog mesa koji podsjeća na meso rakova, čuva se za specijalitete, posebne zalogajčiće, kao na primjer ovo toplo predjelo.



Potrebno je po osobi:
  • 1 komad repa grdobine, oko 60 g
  • 1 tanku fetu pršuta
  • sol, papar, maslinovo ulje
  • malo bijelog vina
Za prilog:
  • divlje šparoge
  • mini rajčice
  • maslinovo ulje
  • svježi origano

Svaki komad repa grdobine posoliti i popapriti (sol oprezno jer je pršut slan), uviti ga fetom pršuta i pričvrstiti čačkalicom. Na ugrijanom maslinovom ulju prepržiti ga sa svake strane na tavici, zaliti sa malo vina, te ju na kratko staviti u pećnicu pod gril. U međuvremenu očišćene i izlomljene šparoge kratko prepržiti na maslinovom ulju s dodatkom malo svježeg origana. Servirati ih na tanjur za predjelo, na njih staviti po jedan komad repa, te preliti umakom koji je pustila riba. Po želji dodati blanširane nini rajčice.





srijeda, 13. travnja 2011.

Puž - savijača od jabuka i banana


Na kraju zimske sezone kolača od jabuka, evo jedne štrudle. Jabuke su već suhe i prilično slamaste, barem one domaće, oblik klasičnog štrudla dosadan, pa evo nešto drugačije u očekivanju svježeg, ljetnog voća.

Puž savijača od jabuka i banana. Banana ovdje gluni okus, koji je izostao od posušenih jabuka, a i nije potrebno dodavati šećer.


Imam pleh sa formama malih pitica promjera 10 cm. Svaku nauljenu rupu napunila sam s jednom savijačicom od jednog kupovnog lista tijesta za savijače. Znači, koliko rupa, toliko listova.



Fila: jabuke sam oljuštila i klasično naribala i dinstala bez tekućine dok se nisu pretvorile u neku vrstu kreme. Testirati slatkoću, ako su jabuke slatke, nije potrebno dodavati šećer. Pred kraj dodala sam zgnječenu bananu i malo soka od limuna. Ohlađeno tanko namazala na list tijesta, koji sam prije nakapala sa rastopljenim putrom, do polovice i uvila, te ugurala u kalup. Po vrhu isto može koja kap putra, koji listić badema i peći do zlatne boje.



Za 6 puževa upotrebila sam 4 veće jabuke i 2 banane.

nedjelja, 3. travnja 2011.

Krekeri od parmezana



Ovaj post bit će kraći po tekstu da ne može biti kraći. Prvo jer će mi doći prijateljice na pivu i krekere pa žurim, a drugo, ovo je tako jednostavan recept, da ne može biti jednostavniji.



I naravno treće, ne volim pisati, radim greške i divim se vama koje s lakoćom napišete pet kartica, ali to ne znači da ne uživam u vašim raspisanim postovima, da pače, radujem se popratnim pričama, a i komentarima. No da ne duljim, unatoč što je lijepa i sunčana nedjelja i bilo bi bolje biti u prirodi, no dolaze mi prijateljice na pivu. Što ide naj bolje uz pivu: krekeri!
Ovaj put od parmezana.



Evo jedna mala mjera, ja inače radim trostruku:
  • 100 g ribanog parmezana - onog pravog, ne iz kesice
  • 2 žličice brašna
  • svježe mljeveni papar

U zdjelicu naribati parmezan (ribež kao za jabuke), dodari brašno i papar. Rukom promješati i na papir za pečenje rasporediti male krpice i prstima ih spljoštit, ali ipak da ne bude previše rupica. Staviti u vruću pećnicu na 6-7 minuta i gotovo. Od začina može i nešto ljutkasto.




petak, 1. travnja 2011.

Raža u rižinom papiru




Raža u papiru i to rižinom! Kad sam pred desetak godina otkrila to vijetnamsko čudo, ne može se desiti da ga na policama mojeg ormarića s ostalim stvarčicama za kuhanje nema. Kod nas uvoze tu vrstu, a ima po cijelom svijetu i iz Kine. Radila sam u slatkoj verziji s ananasom, kad smo imali igricu. No ovaj način sa punjenjem riba ili povrća je fantastičan.



Prvo da kažem da je Tadeja "kriva" što me potakla da prekinem pauzu od blogiranja, No nakon čokoladne paštete i njezine prezentacije, znala sam da skraćujem pauzu. Istina je i u tome da sam imala puno posla koje me je stiskalo i nastojala sam sve aktivnosti smanjiti na minimum, da odradim ono što sam morala i konačno, posao je okončan, i sad mogu dalje, pa i sa blogom.
Sve ću vaše postove pregledati, jedan po jedan i veselim se tome.



Kod mene u mojoj kuhinji jako se puno koristi riba na sve moguče načine, čak za doručak. Ovo je jedan od tih načina. Raža je prekrasna bijela riba bez kostiju, samo sa hrskavicom koja se lako odvaja od mesa. Kad želim napraviti neki fini snekić ili zagrizak, uhvatim se rižinog papira i punim ga naj češće s mješavinom laganog povrća i sitnižem od bijele ribe. U ovom slučaju došla sam u ribarnicu i kako je dan ranije bilo neko nevrijeme, nije baš bio neki izbor. Tu i tamo po koja ribica. Kupila sam jednu malu ražu, još me podrugljivo pita prodavačica, jel vam to bude dosta, kaj imate goste? A ja velim; da, baš tak, imam! Platila sam ju 20 kuna.



No, vratimo se na recept za četiri osobe:
  • pola kile neke bijele ribe bez kostiju, morski pas ili raža...
  • vezica peršinovog lista
  • vezica mladog luka
  • ljutkaste papričice, svježe ili sušene
  • sol, papar
  • limunov sok
  • maslinovo ulje
  • rižin papir

  1. skuhati ribu, meso odvojiti od kože, hrskavice i eventualno kostiju i usitniti
  2. narezati peršin list i mladi luk i dodati ribi
  3. sve začiniti solju, paprom, papričicom po ukusu
  4. nakapati maslinovim uljem i s malo soka od limuna i ostaviti da se kratko marinira
Pripremiti posudu s mlakom vodom i čistu navlaženu kuhinjsku krpu. Primiti s dvije ruke jedan list rižinog papira, uroniti ga u vodu i tako pričekati nekoliko sekundi da se papir namoči i postane savitljiv. Prenjeti ga na krpu, rasporediti nadjev i zarolati. Obzirom da je papir okrugao, mogu se rubovi odrezati da tijesta ne bude previše. Ja rolicu još malo navlažim sa uljem i slažem na tanjur. Važno je znati da dugo stajanje na zraku rolice se suže i krajevi opet otvrdnu. Zato kad se slože treba ih na neki način osigurati da se ne suše.

Ako mi ostane od večere, drugi dan se za doručak potuku za njih.


LinkWithin

Related Posts with Thumbnails