petak, 31. prosinca 2010.

Sorbet od mrkve, mala igrica i čestitka




U ovom krugu blogerske igriceAjme koliko nas je koju je pokrenula monsoon sa blogaDalmacija Down Under , naš ovomjesečni domaćin odnosno host kako za sebe kaže je Zoran sa bloga Good Food (maybee) . Zoran nam je za temu zadao mrkvu i pastrnjak.



Odlučila sam se za sorbet od mrkve, no moji kažu da baš nemam pravo što to nudim za prilog, jer je toliko druge arome u tom ledenom desertu, da se mrkva jedva raspoznaje. No, ipak evo ove delicije koja se služi ovako samostalno, ili u čaši sa malo šampanjca, ili sa čokoladom.



Potrebno je:
  • 300 g mrkve (što svježija, tupog kraja sa zelenim izbojima na vrhu)
  • 1 limun sa dosta soka (iz bio uzgoja)
  • 3-4 kumkvata
  • 250 g šećera
  • vanili šećer ili pola mahune
  • 3 dcl vode

Mrkvu oljuštiti, narezati na kockice i kuhati u vodi sa čećerom, limunovom koricom, kumkvatom i vanilijom. Kad je kuhana, izvaditi koricu od limuna, vaniliju i odstraniti, a ostalo ohladiti. Štapnim mikserom sve usitniti, dodati sok od limuna i izliti u pripremljen aparatić za sladoled. Kad se počinje uguščivati, izvaditi i spremiti u razne kalupe. Prije služenja na kratko dno kalupa oprezno uroniti u toplu vodu da lakše klizne na tanjur. Naravno da se to može napraviti i bez aparata, i raditi po sistemu, malo na led, malo mješati ručno, i tako više puta.




Posebno se zahvaljujem blogerici Sweet G. jer je u svom postu o kolaču od mrkve dala odlične upute o kandiranju listića od mrkve, koje sam iskoristila za dekoraciju, a i kao dodatak. Ovo gore je šećer koji se karamelizirao dok sam iskuhavala listiće mrkve, a ovaj čudan plod pod nazivom liči, ovdje je samo kao maneken. Na tanjuru su još pločice od otopljene i izlivene čokolade.



srijeda, 29. prosinca 2010.

Rižoto od radiča

 Našla sam na tržnici ovaj predivan radič koji nije previše gorak i odličan je za rižoto. Kad nam je bezmesni dan, svi navijamo za ovu delikatesu.



Recept nema potrebe da bude točan u gram, no ja ću opisati kako ja to radim.
Potrebno je za 4 osobe:

  • 2 glavice luka
  • 500 g radiča
  • 500 g riže za rižoto
  • 2 dcl suhog vina
  • povrtnog temeljca
  • 50 g maslaca
  • parmezan
  • sol papar
Na maslinovom ulju prodinstati luk pa sitno narezan radič. Zaljevati ga vinom i dodati rižu. Malo ju prodinstati i doljevati temeljac ili vodu, mješati dok nije mekana. Dodati maslac, sol i papar i dosta parmezana. Služiti toplo i uživati.





subota, 25. prosinca 2010.

Svečana Božična rolada - Badnjak (panj)





Ova rolada sa svjećicama simbolicira završetak adventa ili došašća i početak Božićnog vremena. Iznosi se na stol nakon polnoćke i dana posta. Vrlo je jednoatavna i osvježavajuća, a sva čar je u tome da se "ugrade" svjećice na vrh rolade. 
Za tijesto je potrebno:
  • 3 jaja
  • 3 žlice šećera
  • 3 žlice oštrog brašna
  • 1 vanili šećer
  • 1 žličica strugane kore naranđe iz bio uzgoja
  • sok od jedne naranđe

Za nadjev:
  • 250 g maskarpone sira
  • 200 g slatkog vrhnja
  • 200 g šećera u prahu
  • 1 vanili šećer
  • malo likera od naranđe ili ruma
  • malo kokosovog brašna za posip
  • 4 lampice

Prvo napraviti tijesto. U zdjeli mikserom dobro  izlupati bjelanjke, dodavati šećer, pa žutanjke, brašno, koricu od naranđe. Tijesto izliti na veliki pleh koji smo prekrili papirom za pečenje. Peći desetak minuta na 200 st. C. Kad je pečeno, prebaciti tijesto na mokru kuhinjsku krpu, zaviti u roladu i pustiti tako zavijenu da se ohladi.



Za nadjev,  maskarpone izmiksati sa šećerom, dodati čvrsto ukupan šlag i malo naranđinog likera ili ruma. S dvije trećine nadjeva premazati tijesto koje smo oslobodili od krpe, a tijesto prije obilno navlažili naranđinim sokom. Zavijenu roladu premazati s ostatkom nadjeva, posipati kokosovim brašnom i napraviti 4 rupice da stanu lampice. Roladu dobro rashladiti nekoliko sati. Prije rezanja i iznošenja na stol umetnuti lampice i zapaliti ih.









Sretan Božić svima koji ovdje navrate. Završila su četiri tjedna došašća, četiri tjedna

iščekivanja. To je ujedno praznik svjetlosti, novog početka, za nama je naj dulja noć,sve sluti na radost i mir.

Želim vam svima to svjetlo i radost u srcu.

srijeda, 22. prosinca 2010.

Hladnetina, aspik, pihtije...




Ovaj post je za one starije iz kontinentalnog dijela ovih naših prostora koji se sjećaju običaja na badnjak. Cijeli dan se spremala kuća, kitila jelka, pekli kolači. Taj dan je bio post, ali post, ne super fina riba, škampi, grdobina, hobotnica... Ako je bilo u kući male djece, netko bi ostao s njima, a stariji su otišli na polnoćku. Pri povratku svi su se veselili hladnetini i orehnjači.
Tek drugi dan jelo se meso, pečenke i sitni kolači...



Dan dva prije badnjaka nabavilo se svinjsko mlado meso. Kojekakve kožice, dijelove glave, repić, nogice, odvojilo se za hladnetinu, a ono drugo, spremilo se za sam Božić ili Štefanje za pečenku. Unaprijed se kuhala hladnetina, satima na vrlo polaganoj vatri. Osim kožica i ostataka, stavio se i komad mesa, a i koja svinjska kost.



Kad je prokuhalo smanjila se vatra, skidala se pjena da bi hladnetina bila bistra, i stavilo se uobičajeno korjenje za juhu i oba luka u komadu, papar u zrnu. Nastavi se kuhati dok se sve dobro ne skuha.
Žlicom se uzme malo juhe i probno se stavi na tanjurić pa u frizer, ako se stisnulo, gotovo je.
Sve se ohladi, meso se odvoji od kostiju i u prikladnu posudu poslaže zajedno sa mrkvicom i zalije juhom.



Preko noći na hladno, ako se dobro skuhalo juha je čvrsta i kompaktna, a sam aspik bistar.
Služi se uz tvrdo kuhana jaja, ukiseljeno povrće, aromatiziran ocat i neki fini kruh.

Danas se nitko ne veseli ovom narodnom jelu, svi se gade, fuj, kože od svinje, pa kako ste to uopće mogli jesti, rađe ću pojesti komad parizera nego to smeće. Evo, tako danas mladi zbore, svi se boje svinjetine i msnoće. Da li je to baš tako? Da li je netko čuo da dugo ukuhavana koža svinje štiti našu hrskavicu, ili vam je radije uzimati neke kapsule kad zaškripe zglobovi.


petak, 17. prosinca 2010.

FBI rukavice - La cuisine creative, i još razotkrivanja



Stiže post mog istraživanja u Laninoj kuhinjici, a sve u okviru dvomjesečne igrice FBI rukavice koju je pokrenula mamajac sa bloga Cooks and Bakes. U ovom krugu istražujemo blog drage Lane - La cuisine creative.

Odmah na početku moram se pohvaliti da ovaj post radim s novom rasvjetom. Počeli su kratki dani, mrak je već u 4 poslije podne, kuhinja mračna, nije više išlo. Zahvaljujem se od srca Tadeji, Andrei, Snježani, Lani i svima koji su s nama podjelili svoja iskustva i predstavili nam svoje "uređaje" u tu svrhu, i način kako da skockaju fotkicu. Koji put je dovoljan jedan sasvim mali detalj koji ti netko kaže, i da ti se sve posloži. Ono što bi naviše željela vidjeti pri svom fotografiranju je pravu foto rasvjetu na stativu. No, svašta bi mi u životu željeli imati, ali se moramo zadovoljiti onim što nam se pruža. E sad, nemojte mi se smijati, ja sam svoju rasvjetu napravila za 200 kuna, tri foto žarulje, dva velika arka paus papira. No o tome na kraju, idemo prvo u Laninu kreativnu kuhinju.


Bacila sam oko na ovaj specijalitet i reko napravit ću jedan dan, zapravo bila je nedjelja fini svečani ručak. To je bila prava fešta od rafiniranih okusa. Odlučila sam ne prepisivati recepte, nego samo opisati neki svoj dodir. Znači originalni recept je ovdje. Imala sam teleći biftek težine oko 700 g. Prepržila sam ga izrezanog na 3 prsta debele komade, na malo ulja u tavi, vrlo kratko, ali sam ih stavila u pećnicu na 5 minuta pod gril. Ostalo je sve isto, jako volim aromu zelenog papra, i cijelu ovu deliciju zaokruži u jedno savršeno svečano jelo.

Poslužila sam ga sa domačom "rolada" tjesteninom.




Uvijek sam tumačila i bila uvjerena da su šampinjovi guma koja se zove gljiva. No kad sam probala ovo Lanino predjelo, svi su kod mene poludjeli za punjeno - pohanim šampinjonima. Meni je to zgodna večera uz neku salatu i umak.

Recept originalni je ovdje, jedinu sam malu izmjenu napravila, što sam žličicom malo izdubila unutrašnjost klobuka da je veča rupica u koju je stala fila. Ostalo je sve isto. Savršeno.


E, pecipele, prvo sam naziv, ono kao nešto peci, peci, pa pele, baš zgodno, ono kao iz milja. A baš je iz milja jer u sad zimsko vrijeme ovako se kod nas rade sendvići. Kćer si zamota i nosi na posao. Kao nekad u davna vremena, nije nikom palo na pamet da ide van na gablec, nego se nosilo od kuće, e tako ona lijepo ponese, i kaže da nešto tako ukusno i savršeno harmonično ne može se nigdje kupiti.

Recept je potpuno isti, samo koji put radim od običnog ulja, koji put s mješavinom putra i maslinovog ulja. Prefino, meni su najbolje ovako same još tople.

Radila sam još jednu Laninu jako dobru i omiljenu tortu, ali mi "pobjegne" prije nego ju uslikam. Radit ću ju ponovo u tjedni pred novu godinu i pokazati.
Hvala Lana na divnim receptima.

Još jedno razotkrivanje



Evo na kraju u što sam utrošila 200 kuna i kako to izgleda. Htjela sam napraviti nešto solidnije, pa ne radi mi pila, ne mogu naći odvijač za mašinu, pa sto prepreka, a meni kad nešto treba, onda mi treba odmah. Ne mogu sad ići tražiti nekog da mi radi neku instalaciju, kome, do kada, pa čekati, a ne ja to moram imati odmah.



Kupila sam žarulje (d.light), našla u blizini kuće, i u papirnici kupila par kartona u boji za podlogu i dva deblja paus arka. Ljepo došla kući, razderala neku kutiju od valovite ljepenke, malo ih svinula u slovo V, i to su mi bile stranice. Našla sam neke stalke od nekadašnjih svetiljki i stavila žarulje, radi.




Jupiiii, još sam samo paus papir pričvrstila običnim kvačicama za kartone i to je to, funkcionira. Hvala još jednom svima koji su mi pružili inspiraciju i dali osnovne smjernice.



Rekli smo ne se smijati! Ha, ha, ha!


ponedjeljak, 13. prosinca 2010.

Bijeli Božić, kolačići s ledenom kremom



 Evo svečanih  minjona, starinski kolačić nekih davnih vremena, koji se pravio samo u Božićno vrijeme i služio po finim Bečkim kafanama. Dolje je fino tijesto od tostiranih lešnjaka, ali isto je odlično i od badema ili oraha. Naravno da je u redu i kad se jednostavno izreže u male kockice, naročito ako nemate vremena ili takav mali kalup, promjera 3 cm.

Za tijesto potrebno je:
  • 4 jaja
  • 150 g šećera
  • 200 g tostiranih i samljevenih lešnjaka
  • 1 žlica brašna
  • 3 žlice kakaa
Nadjev:

  • 210 g kristal šećera
  • 25 ml vode ili 4 jušne žlice
  • 170 g kokosovog ulja, kokosove masti (ceres) ili jednostavno maslaca
  • termometar

U lončić staviti vodu i šećer te staviti na vatru. Mješati cijelo vrijeme dok se šećer topi, uroniti termometar i maknuti s vatre dok dosegne temperatura 90 st.C (ili dok se ne počinju praviti veliki mjehuri pri ključanju i sirup se cijedi niz žlicu kao med). Zatim uliti kokosovo ulje i još par minuta mješati. Ostaviti na hladno. Kad se ulje stislo (pretvorilo u mast) uzeti mikser i sve dobro izmiksati da se pretvoti u "snijeg". 



Tijesto; razdvojiti jaja, pa bjelanjke istući i postepeno dodavati šećer, pa kad je čvrst, dodati žutanjke, mješavinu brašna i kakaa, te lešnjake. Kalup veličine 35x20 obložiti masnim papirom, te izliti tijesto i peći ga na 180 st.C oko 15 minuta. Provjeriti da li je pečeno. Tijesto ohladiti. Tijesto premazati nadjevom, na dobro ohlađenu filu staviti čokoladnu glazuru,  ili se poigrati pa raditi ovakve minjone. Modlom sam vadila okrugle oblike od pečenog tijesta i dok je još modla na tijestu napunila žličicon nadjev. Na dobro ohlađeno, koji mlazić čokoladne glazure i malo jestivog zlata, dočarat će Božični ugođaj.
I još na kraju, za osjećaj hladne file može se dodati neki kemijski element, ne bi ga ni spominjala ni preporučila, meni je vrlo ugodan osjećaj sa par kapi limuna umješanih u filu, a i odlično se slaže s blagim okusom kokosa. Ako ne volite kokos, potražite ceres mast, ima i toga i potpuno je bez okusa.




nedjelja, 28. studenoga 2010.

Kruška u šlafroku




Ako mogu biti jabuke u šlafroku, onda mogu i kruške. Tijelo je skoro isto, ali šlafrok je potpuno drugi. Moram priznat da mi ovaj više odgovara, nekako bolje grije, a i miriši, a kad je još u simbiozi sa plavim sirevima i po kojim orahom...



To su već ove jesenske kruške, one koje dozrijevaju po špajzama i jedu se po zimi. Starinske sorte, skoro da su već izumrle. Nekako uz dolazak novih, voćari su odustali od ovih tvrdih, neuglednih kruški koje da bi se jelo treba čekati, inače su trpke i kisele. No, ako se kuhaju u kompotu, sva njihova moć dolazi u prvi plan, i miris i okus i snažna struktura ploda.



Te kruške nikad nisu pre slatke a voda u kojoj su se kuhale, meni nepoznatim čudom postane crvena, a kruška i dalje bijela? No, kruški sam skinula koru finim nožoćem vrlo tanko, a dno malo odrezala da može stajati peteljkom prema gore.



U prikladan lončić stvila sam čašu finog suhog vina i vode toliko da su kruške u tekućini do dvije trećine. Dodala zeru soli i kuhala dok nisu postale mekane. Mojima je trebalo 15 minuta.



Kruške sam oprezno izvadila i ohladila. Tekućinu u kojoj su se kuhale, nastavila sam kuhati sa malo meda da se reducira i umak zgusne. Kruške sam obavila trakama od pršuta i kratko pripekla u pećnici da se pršut priljepi i postane hrskav. Poslužila uz plavi sir, orahe i reducirani umak.


četvrtak, 25. studenoga 2010.

Mušmule i dragun u ljubavi stoje




Kakijev dragun, japanska jabuka, persimonka, diospira, sve su to nazivi za kaki, predivnu voćku koja sada upravo u ovo vrijeme prirodno dozrijeva. Njoj je potreban prvi jači mraz da krene fermentacija i od trpke i tvrde lopte pretvori se u čaroliju.



Posebno je bogat mineralima i vitaminima, skladište zdravlja. Ko ga voli, trebalo bi iskoristiti ovo predhistorijsko voće, čija je pradomovina negdje istočno, vjerojatno Kina. Uzgojeno je puno vrsra, čak i onih koje uspjevaju na višoj nadmorskoj visini. Ima nekih ulica u Rimu koje imaju drvored kakija i treba pazit kako se hoda, jer dozreli plodovi padaju po šetačima. Ja svake godine dobivam po košaru ovih plodova od prijatelja.


Mušmule su priča za sebe. Stari Rim bio je prepun grmova mušmule i svi su se sladili tim plodom, naročito muškarci, hm... a isto kao i kaki, mora ju ogreznuti mraz, a može i dozrijevati u smočnicama. Kod nas gotovo zaboravljeno voće, skoro ga nitko ne uzgaja, a meni raste u vrtu i nešto uberem, nešto ostavim pticama za za zimski zalogajčić.



Sad dolazi na red marmelada od kakija i mušmule. Kratko se kuha jer je meso od mušmule puno penktina i ne treba puno šećera. Jedino treba malo se poigrati sa čišćenjem koštiza iz mušmula, no ja fino sjednem i zabavljam se. Evo jedna mala mjera.
Potrebno je:
  • tri kakija - izvagati
  • mušmula istu količinu
  • koricu od limuna (traku ili dvije)
  • šećera po želji - 25 posto od ukupne količine

Kakije oguliti i nasjeckati. Iz mušmula (samo jako zrele, sasvim mekane) istisnuti sadržaj, meso, i odvojiti koštice. U prikladnu posudu staviti voće, limunovu koricu i ja sam stavila na ovu količinu 3 žlice šećera. Može naravno i više ako volite slađe, ali mušmule su jako slatke. Kuhati mješanjem dok tekućina od kakija ne ispari. Nije potrebno dugo kuhati. Na hladnom se ugusti.


petak, 19. studenoga 2010.

Jesenske hladne zakuske i vruća druženja





Opet sam švrljala okolo, no to ne znači da nisam smišljala finu papicu sa svojim društvancem. Pa evo izbor dvaju recepata.


VIJENAC S PLAVIM SIREVIMA
Potrebno je za tjesto:
· 300 g oštrog brašna
· 80 g mljevenog oraha
· 120 putra
· 1 jaje + 1 žutanjak
· malo soli
· malo hladne vode
Nadjev:
· 4 jaja + 1 bjelanjak
· 4 dcl vrhnja za kuhanje
· 300 g sira sa plemenitom plesnji, rokfort, gorgonzola...
ja sam koristila Danish Blue Cheese, malo je oštriji
Prvo napraviti tijesto, koje mora odlezati na hladnom barem 1 sat. Izmješati brašno, sol i orahe, dodati putar i dobro ga utrljati da sve dobije izgled mrvica. Zatim didati jaja i malo vode i na radnoj površini izraditi tijesto, formirati kuglu, zamotati ju u plastičnu foliju i odložiti.
Pripremiti pleh u kojem će se peći vijenac. Ako imate pleh za vijenac odlično, ako ne, uzmite običan kalup za tortu pa u sredinu stavite neku zdjelicu ili šalicu. Tako pripremljen kalup obložite aluminijskom folijojm, i dno i stranice. Obzirom da je to kružni oblik, jednostavno se poslužite komadima folije, može i jedna preko druge.
Zagrijati pećnicu na 200 st C. Razvaljati tijesto na nekoliko milimetara isto tako kao i s folijom, poslužiti se s “krpicama” tijesta i prstima dobro obližiti dno i stranice. Kako nam nebi tijesto palo pri pečenju, i na tijesto staviti nešto folije. Staviti u zagrijanu pećnicu na 10 minuta.
Pripremiti nadjev tako da u posudi miksetom izradimo jaja, vrhnje i dodamo vilicom izgnječen plavi sir. Ulijemo masu na tijesto i pečemo vijenac dalje. Nakon 25 minuta, provjerimo da li je pečeno. Mora se lijepo zažariti, dobiti zlatnu boju i kad ubodemo nadjev nožem, mora ostati donekle suh. Ohladiti.





Prilog od muškatne tikve.
Jednu manju tikvu ili pola veće, oko 700 g, oprati i očistiti od sjemenki. Ne skidati koru, U lonac sraviti 200 g šećera, koru od jedne naranđe, štapić cimeta, pola šalice vode i narezanu tikvu na veće komade. Poklopiti lonac i kuhati dok ne omekša, oko 25 minuta. Paziti da ne zagori. Kad sva tekućina ispari, izvaditi tikve, i kuhati još toliko da se umak zagusti. Vratiti komade tikve u sirup.
Po želji, poslužiti vijenac sa kandiranim tikvama i preliti sirupom.


PANJ – SLANA ZAKUSKA



Potrebno je sa tijesto:
· 1 šalica raženog brašna
· 1 šalica graham brašna
· 2 šalice bijelog glatkog brašna
· 2 ravne žličice soli
· pola žličice suhog kvasca
· 2 šalice (ili nešto manje) hladne vode
Za nadjev:
· 4 tvrdo kuhana jaja
· 200g putra
· 400 g tunjevine iz konzerve (ocijeđene)
· nešto kiselih krastavaca po ukusu
· 2 žlice semfa
· malo sjeckanog peršinovog lista
· začini po želji


Tijesto raditi dan prije. Mora sporo fermentirati. U posudu rukom izmješati sva brašna sa solju i kvascem. Doljevati vodu oprezno dok ne uspijemo sve brašno povezati u kakvu takvu cjelinu. (ne miksati ili mijesiti) Mokrom rukom tijesto poravnati u posudi i prekriti plastičnom vrećicom. Ostaviti da fermentira 10 sati, naj bolje preko noći. Drugi dan zagrijati pećnicu na 250 st. skupa sa kalupima u kojima će se peći. Uzeti po mogućnosti 2 uska i dugoljasta. Tijesto istresti na graham brašno koje smo obilno pobrašnili radnu površinu. Tijesto odrezati na dva dijela i formirati dve dulje štruce. Čim su se plehovi i pećnica zagrijali, oprezno izvaditi jedan po jedan i u svakog staviti “štrucu”. Vratiti u pećnicu, pokriti dvostrukom aluminijskom folijom i peći ih oko pola sata ili nešto više. (ako imate termometar za pečenje tijesta, mora unutrašnjost tijesta iznositi 95 st C) Nakon prvih 10 minuta, smanjiti temperaturu na 220 st, a pod kraj skinuti foliju da se zapeče odozgora. Ohladiti ih, te ih zamotati u vlažnu krpu da kora malo omekani.
U nekom huhinjskom električnom pomagalu, usitniti i izmješati jaja, tunjevinu, putar, krastavce i začine. Nadjev staviti na hladno.
Naravno da se bez problema može kupiti neki fini kruh da se skrati posao, da pače, ali ne bi bila ja, ja, da nisam išla mućkati sama i kruh.
Štruce kruha razrezati, povaditi malo viška mekog dijela kruha, kojeg ćemo izmrviti i pridodati nadjevu. Ujedno u ovom trenutku iztestirati okus nadjeva. Napuniti kruh, zamotati ga u plastičnu foliju i dobro ohladiti. Potom složiti na neki pladanj, u koso odrezati početak i kraj “panja - grane”, i grane sa strane. Sve uljepiti s malo nadjeva. Dotjerati izgled po želji.

četvrtak, 11. studenoga 2010.

Sitne grickalice za male i velike klince




Često švrljam po jednoj robnoj kući (ne moram reći kojoj jer se vidi), i tražim kojekakav kuhinjski pribor. To me jednostavno uveseljava i nisam nikad požalila za bilo što kupljeno u svrhu tih pomagala. Doduše, do nedavno je bio puno veći izbor, jer su gazde, misleći da će doći do veće zarade, uvalili brdo kojekakvog jeftinog i svuda viđenog kiča na uštrb pribora za izradu kolača.



No u tom đumbusu, našla sam preslatke male kalupčiće za izradu sitnih keksića. Na silno veselje moje unučice, krenuli smo izrađivati prvo krekere, jer nam je bilo potrebno za vrtić. Tamo se na veliko slave rođendani i po djeci se šalju čipsevi, smokići... no mi smo napravili brdo domaćih krekera, zapakirali ih u male prozirne kutijice i svako je dobio svoju.



Recept je jednostavan i opće poznat. No evo: 200 g svježeg sira, 200 g putra, 350 g oštrog brašna i malo soli. Sve zamjesiti i odložiti na par sati na hladno. Razvaljati na nekoliko milimetara debljine, rezati kalupima i peći vrlo kratko, dok ne porumene. Za velike klince, može i kakav ozbiljni začin. Mi smo polovicu začinili mljevenom paprikom i pijuckali pivce.




nedjelja, 7. studenoga 2010.

Mandarin bar




Stigke prve mandarine - klementine. Privlači me od uvijek taj njihov intenzivan miris, nekako mi je egzotičan i najbolje su svježe. No ja sam se usudila napraviti jedan tartić, zapravo kockice od klementina. To je često viđen recept pod raznim nazivima: Tart od limuna i slično, čak imam i jedan za mene jako prihvatljiv recept, samo sa malim izmjenama.



Na svim mjestima u kuharicama se spominje limun ili limeta, što i nije za čuditi, najme, pri pečenju intenzivan okus i miris klementina isčezne poprilično, što nije za čuditi. No, ja sam zapela da baš napravim od klementina i to ne u obliku torte, nego u plitkom plehu i izrežem na male kockice. Drugo, u tim voćkastim tartovima često se radi sa slatkim vrhnjem, no ja čeznem za malim osvježavajućim kockicama, ne pre slatkim, prilično čvrstim, recimo kao neki mekši keksić.






Sa rezultatom sa sasvim zadovoljna, jedino što mi je poprilično aroma isparila. No to sam i očekivala. Evo kako je sve počelo.

Potrebno je za tijesto:
  • 220 g putra
  • 150 g šećera
  • 350 g brašna oštrog
  • 1 žutanjak
  • malo soli
Potrebno je za filu:
  • 6 cijelih jaja
  • 300 g šećera
  • 2 žličice ribane korice od klementina
  • 4 dcl soka od klementina i jednog većeg limuna (može i pulpa)
  • 150 g brašna

U zdjeli mikserom izraditi putar sa šećerom, dodati brašno i nastaviti miksati dok se sve ne pretvori u mrvice. Odližiti mikser i dodati žutanjak te ga umijesiti i na radnoj površini formirati kuglu. Pleh u kojem će se peći (moj je bio 32x28 cm) namazati maslacem i staviti masni papir koji je točno iskrojen po veličini tepsije sa malo uzdignutim stranicama. Zatim tijesto razvaljati između dvije prozirne plastične folije i premjestiti ga u tepsiju. Rukama poravnati ako je potrebno. Odložiti u frižider na najmanje pol sata (ovo ne preskakati). Nakon tog vremena staviti tijesto u zagrijanu pećnicu na 180 st na 20 minuta, odnosno dok ne dobije zlatnu boju, ali ne sasvim do kraja. Trebalo bi prije pečenja tijesto pokriti masnim papirom i nasuti recimo grah da se tijesto ne bi nadizalo, no ja to ne radim, provjeravam i ako je potrebno mako piknem nožem da izađe zrak. Kad je ispečen do 3/4 izvaditi ga i prohladiti.

Zatim kreće fila, ili bi se čak moglo reći drugi dio tijesta. Mikserom umutiti jaja, pripremljen svježi sok od mandarinki i limuna, dodati čećer, pa na kraju brašno. Oprezno uljevati gotovo tekuću masu na tijesto. Zato treba dobro namastiti pleh pa staviti masni papir, da se sve ne bi podlilo, makar i to nije neka tragedija. Nastaviti peći još 20 minuta, odnosno dok se ta tekućina ne stvrdne (čitaj skuha).




Potpuno kolač ohladiti i rezati na male kockice. Moje su bile veličine 3x3 cm.


LinkWithin

Related Posts with Thumbnails