nedjelja, 26. veljače 2012.

Iz knjige "Jelo iza samostanskih zidina" treći dio






Već je konac mjeseca, pa evo treći dio iz ove knjižice. Autor kaže puding od suhog graška. Lomila sam se da li da stvarno kupim suhog i močim ga, ili da napravim od zmrznutog. Pa kako sam odlučila držati se originala, to znači suhi grašašak. Kao prvo, evo što piše u uvodu:

Puding od graška - Welbeck Abbey
Protesti fratara protiv vječnog pudinga od graška: 
"Pease pudding hot;
 Pease pudding cold;
 Pease puding in the pot;
 Nine days old."
Umuknuli su tek kad je kuhar Welbeck iz Nottinghamshireu stavio taj ukusni puding na refektorijski stol uz pečenog odojka.

Autor želi vjerojatno reći da je kao samostalno jelo skromno i dosadno, sigurno se često zimi pravilo jer je suhog graška bilo. Ali kod fratara, post je bio nekad strog, ne samo u korizmi nego i jednom tjedno u petak, a i pokore su se nekad izricale postom. Pa evo recept prepisan iz knjige:



Sastojci:
250 g suhog graška
1 veliki luk sitno kosan
po stapka metvice, peršina, mažurana i timjana
sol i papar
30 g maslaca
1 žlica brašna
oko 1/8 l mlijeka
1 jaje



Priređivanje
Namočite suhi grašak preko noći. Kuhajte ga dok je postane mekan, zajedno s lukom i začinima u onoliko vode da bude pokriven. Procijedite ga, propasirajte da se pretvori u kašu. Rastopite maslac u loncu, blago propržite brašno. Polako dodavate mlijeko, kuhajte 5 minuta, dodajte pasirani grašak i kuhajte još neko vrijeme. Kad se ohladi, dodajte žutanjak, a na kraju snjeg od bjelanjka. Pecite puding u dobro namašćenom obliku za puding ili manjim posudicama, oko 30 minute na 180 st.C.


E sad moja zapažanja.
Kao prvo, žao mi je što se nisam odmah u startu odlučila za smrznuti grašak. Vjerojatno bi tako postupili i fratri da je nekad bilo rashladnih škrinja, ali nije. 
Drugo, dobro su fratri rekli, uz pečenog odojka može i puding od graška. 
A baš sam puno očekivala, stavila sam si oznaku čim sam ju počela čitati i spremati za blog. Šta se može, ne može uvijek sve ispasti savršeno, jel tak.
Ocjena 3+!


Ps. krećem na radni odmor i neće me biti neko vrijeme. Imam spremljene fotkice od recepata s Jeleninog bloga, no ne stignem, put ispao nenadano. Može to i sa zakašnjenjem.

utorak, 21. veljače 2012.

Slatki Tamarind



Kao što sam najavila u prošlom postu, evo i tamarind, za mene veliko iznenađenje. Neki ga još zovu i čokolada s drveta, a i opravdano, okus mu je kremast, ne pre sladak, malo kakaovast, ima u sebi notu datulja, ali i dovoljno kiseline pa djeluje osvježavajući. Evo malo osnovnih podataka:


Tamarindus indica ili Tamarind je mahunarka iz obitelji Fabaceae, porijeklom iz Afrike, a proširio se naj više po Indiji. Plod sadrži meku kiselu pulpu crvenkasto-smeđe boje, dug je 6-10 cm sa 1- 6 teško - obloženih sjemenki, a izvana je smeđa čvrsta ljuska. Nezrelog voća pulpa je jestiva, ali jako kisela. Zreli plod je manje kiselo i nešto slađi. Sjemenke su spljoštene, smeđe i sjajne. Raste na drvetu koje može doseći i 8 metara visine, a kažu da  bo mogao rasti i na našim otocima.

Vrlo je vrijedan izvor kalcija, kolina, vlakana, folne kiseline, magnezija, niacina, fosfora, kalija, thiamina, vitamina C i K.

Zrelo voće se koristi u desertima kao džem, u sokovima ili zaslađenim pićima, ili kao snack. Mogu se od njega napraviti bomboni. Tamarind također može biti dodan u juhe, variva i druga jela.




Da bi se došlo do ovog ukusnog "mesa", treba skinuti vanjsku lupinu i neke čvrste niti,
i uz to sve, u svakom zadebljanju je čvrsta koštica.


Postiji i slatki tamarind pasta iz koje se mogu raditi slastice, a i neka verzija kisela koja meni nije poznata. Od ove paste tamarinda prave se kuglice i uvaljaju u grubo nasjeckan orah, ne treba dodavati ništa, ni šećer ni nikakvi začini. Predivan i osvježavajući snekić.


Meni je ipak bolji čisti, bez ičeg, za snekić i grickanje u društvu.





petak, 17. veljače 2012.

Afrički krumpir



Da li ste čuli i vidjeli Afrički krumpir? Probali? Ako niste imate priliku barem ga vidjeti u živo do nedjelje u Zagrebu na Jelačić placu u velikom šatoru. Koliko sam shvatila, u tijeku je manifestacija dobrote sela, pa između ostalog, nalazi se štand sa egzotičnim voćem i povrćem proizvedenim u Hrvatskoj! Pa tako i ova mrcina od krumpira, koju sam žurila napraviti jer danas imam vege večeru za svoje prijatelje.



Bude tu kojekakvih đakonija, no za sada je glavni glumac ovo čudo od krumpira.


Prvo ga treba osloboditi kore koja je više nalik na koru drveta nego krumpira. Znači deblje odrezati jer nas interesira samo ovaj prekrasno bijeli sadržaj. Može se raditi od njega puno toga, ali ja radim danas šnicle! 


Oguljeni krompir narezati na odreske i staviti kuhati u posoljenu vodu, ali paziti da se ne raskuha. Pažljivo vaditi odreske, stavljati ih na krpu, posoliti i popapriti i panirati. Peći u mješavini maslaca i maslinovog ulja.


Kako je prilično blagog okusa, treba mu dati određen jači karakter, a to se lako riješi sa dresingom. Na istom štandu našla sam i ove "paklene" čili papričice. 


U zdjelicu napunjenu maslinovim uljem dodati nasjeckanu čili papričicu, češnjak, peršin list, so i papar i malo gustog balzamičnog octa. Svatko si vrući pohani krumpir na tanjuru prelije dresingom u količini koja mu odgovara.


Na štandu našla sam i svježi slatki tamarind, pasionke, marakuje, bamije.... i još tristo čuda, ali o tome drugi put.
Škicnite na njihovu stranicu: www.exotic-king.com







Evo, ovako izgleda plantaža gdje se uzgaja ovaj krumpir, kako je napisala draga Mirjana, zove se TARO!

**************************************************************



nedjelja, 12. veljače 2012.

Nježno ljubavno srce s kruškom





Kruška je sočno i slatko voće s pomalo zrnatom teksturom, no mekanom poput maslaca. 
Iako prema nekim zapisima kultivacija krušaka datira iz razdoblja od prije 3000 godina, postoje pretpostavke prema kojima je u ovom čudesnom voću uživao još čovjek Kamenog doba. U svom slavnom epu Odiseja, Homer ih je okarakterizirao kao «dar bogova», a u doba francuskog kralja Luja XIV kruške su bile simbol luksuza. 
Latinsko ime kruške je Pyrus communis, a zajedno sa jabukom i dunjom svrstava se u porodicu ruža. Nekoliko je tisuća vrsta krušaka, svaka vrsta drugačijeg oblika, boje, veličine, okusa. Općenito, kruške imaju veće okruglo dno koje se prema vrhu, koji završava peteljkom, postepeno sužava. Sočne su i slatke, sa teksturom pomalo zrnastom, no mekanom poput maslaca. 
Zbog izuzetne slatkoće, sok od kruške se ponekad koristi u desertima umjesto šećera, kao zaslađivač. No ipak, jedna osrednja kruška ima manje od 100 kcal.
 


Osim o kruškama, ovdje će biti riječ o.... šta mislite što je pohranjeno u ovoj škrinjici?


Ovdje je tapioka u perlicama i to u boji! Dobila sam na poklon vrećicu te ljepote
od jedne drage osobe, i evo rezultata:
"Nježno ljubavno srce od tpioke na posteljici od pasirane kruške" 


Inače jako volim kruške, rane, kasne, ljetne, zimske i evo što sam još skinula s neta nama za podsjetnik:
U 100 grama ploda kruške sadržano je 0.3 g proteina, 0.4 g masti, 9.5 g ugljikohidrata, 2,8 g ukupnih vlakana i 5 mg vitamina C. Kruška sadrži i neznatne količine masti, stoga ima na 100 grama nešto više kalorija od jabuke (oko 80 u odnosu na 60), međutim kruške Vilijamovke sadrže velike količine kalcija i željeza u odnosu na drugo voće, stoga se preporučuju kao obavezno voće u prehrani žena iznad 40 godine!
Kruške su također dobar izvor bakra, kalija i izuzetno dobar izvor prehrambenih vlakana. 


A o njenoj fotogeničnosti da ne govorim, kako got sjedne, padne ili stane, izgleda fantastično i poželjno.



O tapioki se sve zna, no evo mali podsjetnik.
Tapioka je duguljasti korijen kasave (Manihot esculenta) koja pretežno raste u Brazilu i Zapadnoj Indiji, ali se može pronaći i u drugim tropskim krajevima, poput Australije i Indonezije. Njezin prašak koristi se za pravljenje kruha, peciva ili tortilja, te za zgušnjavanje tekućih jela poput pudinga.
Tapioka nema ni miris ni okus, pa se dodavanjem boja, aroma i drugih namirnica može preraditi u raznorazne proizvode, a posebno poslastice. Također se koristi i u farmaceutskoj industriji kao vezno sredstvo i prisutna je u skoro svakoj tableti. Idealna je namirnica za vegane i ljude sklone alergijama na glutene ili mlijeko.



Osnovni recept za puding od tapioke perlice, je 100 g perlica i 700 g tekućine, voda, neko mlijeko, sok ili sl. Ja sam 100 g perlica prelila sa 2 dcl vode i ostavila 1 sat da se namaču. Nakon toga sve sam prelila sa 500 g kokosovog mlijeka i 2-3 žlice šećera, to je malo za sladokusce, no umak će biti slađi, i kuhala nekih 15 minuta dok nisu sasvim mekane i masa gusta. Maknuti s vatre i dodati 2 lista omekšale želatine u listićima ako se želi izvaditi neku jasnu formu kao što su ova srca. Masu uliti u silikonske kalupe i ostaviti na hladno da se stisne.


Umak od krušaka:
4-5 krušaka očistiti i staviti kuhati u malo vode s cimetom i šećerom.
Pred kraj kuhanja uliti čašu nekog bijelog slatkastog vina i još malo kuhati da se umak reducira.
Maknuti s vatre, dodati žlicu meda, dotjerati slatkoću i gustoću po želji, štapnim mikserom usitniti u gustu kremu.


U ovomjesečnoj blog-igrici Ajme koliko nas je, draga Ana sa bloga      "streamy, creamy" zadala nam je temu - Kruška, pa je ovaj post moja ulaznica. 

petak, 3. veljače 2012.

Ravioli od cikle


Ovo što tu visi nisu ni gačice ni čarape, nego se suše lazanje od cikle.



Vidim da su se zaredali recepti sa ciklom koja je postala jako popularna u svim mogućim verzijama, a fenomenalan rižoto s ciklom nedavno je objavila Andrea sa bloga "Voće i povrće", a potom je inspirirala Nevenu sa bloga "Ebba's cuisine" koja je isto napravila savršen rižoto i dodala mu svoju notu.



Sve me to oduševilo, i dalo ideju (makar to nije ništa novo), za jedne fine "pink lazanje". No onda u toku rada sjetila sam se da imam jednu kvalitetnu sušenu i dimljenu skušu i tako je pala odluka za raviole.



(Molim vas obratite pažnju, moja igračka za pravljenje rezanaca ima elekt. motor!)




Sastojci:
Tijesto za raviole:
400 g oštrog brašna
4 jaja
4 žlice soka od svježe cikle
sol


Nadjev:
200 g dimljene i sušene skuše
1 vezica sjeckanog peršina
ribana korica ½ neprskanog limuna
sok 1 limuna
2 žlice krušnih mrvica
sol i papar
malo maslinovog ulja

* Ako ostane nadjeva, odličan je kao namaz za prepečen tost.


Priprema:
1. Najprije pripremiti sok od cikle. Na sitan ribež naribati svježu i četkicom opranu ciklu. Ribanu ciklu malo posoliti, zatim pomoću gaze iz nje istisnuti sok. Količina soka koji ćete koristiti za bojanje tijesta ovisi o intenzitetu boje same cikle. U receptu sam navela približnu količinu, ali ako je potrebno dodajte još koju žlicu soka. Kuhanjem će boja tijesta izbljedjeti, zato samo hrabro, okus se neće poremetiti.
2. Od svih sastojaka umijesite glatko i elastično tijesto za domaće rezance. Omotajte ga folijom i ostavite barem 30 minuta da miruje, u međuvremenu pripremite riblji nadjev.
3. Filete dimljene skuše pomoću pincete očistite od zaostalih kostiju i kože, zatim ih usitniti na manje komade. Primiješati preostale sastojke te sve povezati u čvršću masu.
4. Odmoreno tijesto pripremiti za strojno ili ručno valjanje. Ja koristim stroj za rezance pa sam pomoću njega razvukla tanke lazanje, široke približno 6 cm. Napravite parni broj lazanja podjednake dužine i složite ih na ovlaš pobrašnjenu dasku. Sačekajte da se tijesto malo prosuši, zatim na polovicu listova u pravilnim razmacima stavljajti po žličicu nadjeva. Tijesto oko nadjeva premažite vodom pa donji, nadjeveni list preklopiti njegovim praznim parom. Tijesto oko nadjeva dobro pritisniti prstima, pazeći da između tijesta i nadjeva ne zaostane previše zraka.
5. Raviole kuhati u dovoljno posoljene vode, približno 10 minuta na laganoj vatri. Ocijediti ih i složiti na tanjure. Jelo nakapajte maslinovim uljem ta ga poslužiti uz ribani parmezan.



Ostalo je još malo tijesta za obične rezance.






LinkWithin

Related Posts with Thumbnails