utorak, 30. ožujka 2010.

Sretan Uskrs!



Za recept kliknuti ovdje.
Drage blogerice, sretno ponovno buđenje prirode, pobjede svjetla nad tamom, dobra nad zlom, a svima koji slave, Sretan Uskrs! A i jednima i drugima veliki poljubac i do skorog čitanja.

ponedjeljak, 29. ožujka 2010.

Cooketa u mom domu - FBI rukavice


Cooketa se nježno prišuljala u moju kuhinju, no vršljajući po njenom blogu, ostat će jako dugo.
Izabrala sam to što mi je prvo palo u oko, odnosno, nisam nikad pravila. Kao prvo sviđa mi se ono,"Kuhačom po svijetu". To me uvijek privlačilo, volim raznolikosti, čar drugih kuhinja, a u njenom blogu sve je na dohvat ruke i to sa vrlo inspirativnim tekstom koji se čita kao najzanimljiviji esej. Igra je ograničena na ovaj mjesec, a to ne znači da neću moći i dalje uživati čitajući i kuhajući po njenim receptima. Pa idemo redom, Raviolli Caprese. Volim ta talijanska, južnjačka jela, narodna i malo siromaška, a u stvari velebna, pa sam čak u čast Selminih raviola izvadila pločicu za izradu raviola, koju sam si davnih godina kupila u Napulju, kad sam s mužem bila u razgledanju Pompeja. Tu spravicu već odavna ne upotrebljavam, ali ju čuvam kao neki raritet, čak se vidi cijena, koštala je 1800 L. Uživali smo u ovim raviolima.
Zatim su došli na red uštipci, a to je nešto za mene, volim sva pržena tijesta, a za ovo nisam nikad ni čula ni vidjela, Majkini peksimeti. Prekrasni snekić, ja sam ih poslužila sa začinjenom skutom, odličan doručak, užina ili lagana večera. Iznenađujuće su uštipci lagani i na neki štos, uopće nisu masni. Rahli su i lagani, s nekom rupom u sredini, gotovo da bi se mogli puniti.
E sad ova fantastična francuska juha od luka, Gratinee des Halles, reklo bi se obična, gotovo siromaška, ali i istovremeno rafinirana, a može se poslužiti slobodno i uz svečane večere. Upotrebila sam ementaler, a drugi put ću se potrudit da nađem neki francuski sir.
I na kraju, za mene veliko iznenađenje, ovo čudo od zalogaja, Tatre des Allyme, nisam očekivana nešto posebno kad sam čitala post. No kako volim kojekakve pite i pitice, mislim si idem probat. Nekako mi se činilo da tijesto od kompaktne i rustikalne podloge od dvije vrste crnog brašna, zahtijeva nešto više na površini. Iznenađenje je bilo golemo, ovako nešto kompletnog i uravnoteženog okusa nisam već dugo probala. Jako se svidjelo i mojima, i ta pita definitivno ulazi na velika vrata u moju kuhinju. Dobra je vruća, mlaka, hladna, isti dan i drugi dan, samo nije dobro kad je više nema.
Na kraju, hvala Selma na iscrpnim receptima, ja ću i dalje istraživati tvoj blog i uživati u tvojim postovima, a ova igrica FBI rukavice osmislila je i pokrenula blogerica Mamjac, pružila nam je radost istraživanja.

srijeda, 24. ožujka 2010.

Vol-au-vent i fetiš jedne kuharice


Vol-au-vent ili školjka za punjenje finih i svečanih salata uz hladnu zakusku
Zapravo ovaj post posvećujem kuhinjskim fetišima, oli ti onim stvarčicama bez kojih se i može i ne može, ali ih se ljubomorno čuva. Toliko ih svojatam i pazim, da gotovo nedam da ih nitko upotrebljava osim mene. Perverzno! A da bude stvar još gora, skoro ih upće ne upotrebljavam, ali da mi ih netko ukloni iz kuhinje, mora da bi ... ne znam što bi. Pa evo idemo redom: Mlinac za papar na baterije (glupost), strugalica za koru agruma, japanski nož (skup pretjerano), termometar za pečenje mesa i kuharice, naravno neke. Ove tri moje prve koje su izašle u nakladi Mladinske knjike ranih 70' godina prošlog stoljeća, pretrpile su najviše listanja. To su tri knjige koje sam si kupila kad sam počela ozbiljnije kuhati, a moja kćer se čudi što sam uopće mogla iz njih pronaći, ali eto to je bilo to vrijeme. A danas "žvačem" Kuharovo putovanje od A. Bourdaina, ili on mene žvače, nemam pojma, lud neki lik, ima u sebi nešto privlačno, vjerojatno zbog te svoje ludosti i ne konvencionalnosti. Gledala sam njegove serije o putovanjima i hrani pa mogu reći da i on spada u neki fetiš. Obzirom da je sve po malo retro, evo i školjkice, ona je doduše malo pase, moderno kulinarstvo odustaje od takvih "kićastih krasota", ali ja volim za Uskrs uz šunku priložiti ovu kupolu iznenađenja. Nitko do zadnjeg trena ne zna što je unutra. Podrazumjeva se da je to za francusku salatu, ali ne mora biti. Lani sam ju natrpala sa punjenim jajima, jednom i sa finom salatom od škampa ili slično. Evo recept iz jedne stare kuharice.


Potrebno je lisnato tijesto; industrijsko 500 gr ili malo više, ovisi o ukrasima, 1 jaje + 1 žutanjak. Potrebno je još aluminijska folija, kuhinjski ručnik ili salvete, te neka okrugla posuda koja će poslužiti kao kalup. Prije svega posudu iznutra obložiti aluminijskom folijom u 3 sloja, pa natrpati što više salvetama ili papirnatim ručnicima i preklopiti isto folijom. Razvaljati četvrtinu tijesta u krug (to će biti dno školjke) i položiti na obrnutu stranu pleha i staviti masni papir ili u ovom slučaju silikonsku podlogu. Izvaditi iz kalupa foliju sa papirima i staviti na tijesto. Rubove donjeg tijesta namazati umućenim jajetom pa razvaljati ostalo tijesto i staviti na polukuglu od al. folije. Cijelo tijesto premazati jajetom i rezati ukrase ako imate volje i inspiracije ili ako vam ostane tijesta. Meni nije ostalo, a i desio mi se gaf, ono malo ukrasa koje sam nataknula, ljepo mi je u pećenju skliznulo. Treba biti kod premazivanja više žutanjka, jer prevelika vlažnost sve povuče dolje. Treba školjku peći oko 20 min na 200 st. Malo prohladiti i još toploj odrezati poklopac. Polako izvaditi papire. I to je to.

srijeda, 17. ožujka 2010.

Maslačak na salatu


Danas gotovo da nema recepta, samo skupljanje po selu za neki proljetni ručkić.
Od susjede sam dobila dva jaja, od susjeda dva mlada luka, u trapu našla 3 krompira, a okućnica još pliva u blatu od zadnjeg snijega. Ali svuda naokolo izdanci maslačka.
Ovaj rani mi je najdraži, odrežem većinu listova, ostavim zeru korjena i onaj svijetli dio, takozvano srce, gdje se skrivaju pupoljci. Za tanjur ga treba nabrati cijelu košaricu. Vrući skuhani krompir, pa na njega maslačkovi izdanci dobro oprani, dva jaja meko kuhana, malo maslinovog ulja i krupne morske soli. Nema ništa ukusnije, samo jaja??? nadam se da salmonela još spava zimski san.
Očito sam pretjerala u nejedici mesa, jer me užasno privlače polusirova jaja. Jedem ja meso, nego sam nekako izbirljiva, mora biti neka dobra mrcina od mesine, ono kao nešto sjeckano, dinstano, to mi baš ne prolazi.
Berite maslačak na livadama i proplancima, samo ne gdje idu auti i gdje piške peseki.

Kad za tri tjedna ili malo manje pupoljci cvijeta izvire, onda ću raditi maslačkov med, ali o tome drugi put.

ponedjeljak, 15. ožujka 2010.

Zečeki - ravioli u juhi

Ako je netko dovoljno blesast kao ja, može praviti ovakve zečeke - raviole po ovim uputama. To sam vidjela na int. televiziji, serija Planet food, kako neka Kineskinja beskrajno brzo pravi ove zečeke iz tijesta napravljena od rižina brašna i puni ih nekom smjesom od mljevene svinjetine, stavlja ih kuhati u bambusovo sito, potom čim su gotovi vadi ih štapićima i uranja u neki dresing na bazi soja i ribljeg sosa. Kako taj njen "čin čeg čong" nisam baš razumjela, krenula sam u akciju po naški. Prvo sam nabavila rižino brašno i umijesila ga sa vodom, napravila smjesu, ali od šunke i sira, te skuhala u aparatu na paru koji imam. Prvo mi se nije dopadao okus tijesta, možda je samo brašno negdje pre dugo odstajalo. Drugo, kuhanje na pari, malo su ispali žilavi i tvrdi naročito oko glavice i ušiju, i skoro sam odustala. Pričekala sam tjedan dana, i mislim si idem ja to napraviti po domaće pa kud puklo da puklo.
Tako sam jednostavno zamijesila čvršće tijesto od glatkog bijelog brašna, malo soli i vode. Pustila da odstoji (kao za rezance), kidala male komadiće tijesta, valjkom ih tanko razvaljala i punila, ali ovaj put od tri vrsta naribanog sira, ementalera, parmezana i mladog kozjeg. I dalje sve po uputama od 1 - 6, a nakon toga ljepo stavila kuhati u laganu bistru juhu 10 minuta. Oni se preokrenu naglavačke, ali nema veze, ništa im se ne dogodi. Okice su im od komadića mrkve, a nju nataknem prije kuhanja.

Pa onda ljepo tri vruća zečeka u tanjur, ili sa malo juhice ili samo sa parmezanom i maslinovim uljem.
Djeca oduševljena, odrasli poblesave. Dobru zabavu. Proljeće je stiglo!
Na kraju i male video upute.


subota, 13. ožujka 2010.

Kocke od kave i oraha


Ovo je jedan od kolača koji se topi u ustima, ovi su se moji skoro otopili tu kraj radiatora. Pravi ljubitelji slatkog kažu da im ta poslastica diže raspoloženje i odagna svo svakodnevno sivilo. Meni se ne diže ništa, probam kockicu dvije i to je to. Je, dobar je, no više ga volim cifrati, a da bih vam ga pokazala, čak sam u čast tih moca kockica izvadila svoju ostavštinu staru sigurno preko sto godina. Mislila sam da ću u pauzi fotografiranja popiti kavu iz tih šalica (to je inače servis za čaj, nekad se nije naljevalo kavom kao danas), no ipak sam odustala, trebalo ga je oprati, no nije mi se dalo, još bi samo trebalo da štogot razbijem. Znači, sve ovo što se vidi, neoprano je i prazno, ali kolač je pravi i jako jestiv. Namjerno ga režem u male kockice, to mu ga dođe kao "sweet food fingers", (valjda sam dobro napisala), malo je zasitan i kaloričan, pa ono, uzmeš prstekima i hop cijeli u usta i gotovo. Ak ti se svidi, ideš po još. A ne veliki komad, zadavi te koliko je sladak i kaj onda?
Ovaj kolač nije nikakvo otkriće, ima ih puno verzija na tu temu a ovo je jedna verzija malo pojednostavljena, sjećam se da je to jedan od prvih kolača koji je moja kćer počela raditi još kao klinka.
A za njega je potrebno za kore: 2 industrijske vafl kore - oblatne, 6 jaja, 250 gr šećera, 250 gr oraha, 1 žlica neskafea. Za filu je potrebno: 250 gr putra, 200 gr šećera u prahu, 3 žutanjka, 2,5 dcl mlijeka, 2 žlice neskafea (ili jake skuhane kave) 2 žlice škrobnog brašna ili samo brašna. Postupak: oblatne izrezati po veličini pleha, moj za tu svrhu je 30x35 cm. Istući bjelanjke sa šećerom u čvrsti snijeg, dodati žutanjke, mljevene orahe i neskafe. Rasporediti na dvije oblatne i na dvije plitke tepsije, kratko ih peći na 200 st, oko 10 min. odnosno dok lagano ne porumene. Stavim u pećnicu obe odjednom sa ventilatorom, ako je pećnica klasična, svaku posebno. To je sve što se tiče kora. Dok se one hlade, raditi kremu. Dobro izmješati žutanjke, kavu, brašno i malo mlijeka a preostalo mlijeko zavriti i polako mješajući uliti u žutanjke pa sve staviti na vatru kratko dok se zgusne. Putar dobro izmiksati sa šećerom u prahu i sve spojiti kad se masa od žutanjaka ohladi. Na pleh staviti jednu koru, premazati filom i malo posuti mljevenim orasima, pa opet jedna kora, fila i mljeveni orasi. I to je to. Dobro ohladiti i rezati. Savjet: dobro je orahe kratko u pećnici tostirati za bolju aromu, a obavezno samljeti ih na klasičnu mašinicu, nikako nekim el. sjekačem.
Ovo je moj doprinos igrici " Ajme koliko nas je", u kojoj nam je Ljilja ovog mjeseca zadala kavu kao temu, a igru je pokrenula Snježana sa bloga Dalmacija down under.


srijeda, 10. ožujka 2010.

Palenta iz papira


Zimurina je tek danas pokazala zube, ali to ne znači da nećemo nešto fino skuhati. Danas je moje omiljeno, palenta iz papira, u stvari to je složenac od palente sa sirevima.
Treba nam šalica palente koja se skuha po uputi s omota, ja stavim 4 šalice vode i jednu šalicu palente. Izliti vruću u neku prikladnu posudu i ohladiti. U međuvremenu pripremiti pleh za mafine i obložiti ih sa pergament papirom koje smo prije smočili i malo zgužvali pod hladnom vodom. Zatim, kad se palenta ohladila, rezati je na kriške i potom staviti na dno malo palente, malo sira, malo palente, pa sireva i na vrh palenta i kriška mozarele. Od sireva uzeti po želji, u mojem slučaju koristila sam gorgonzolu, ementaler, kozji i mozarelu.
Zapeći u pečnici na 15 minute na jačoj vatri, a zadnjih pet minuta pod grilom da se napravi korica. Služiti toplo uz neku salatu. Meni su dobri i hladni.
Dodatak: ne sjećam se kad je plac u Zagrebu bio potpuno prazan, samo jedan smrznuti striček s jajima, vjerojatno isto smrznutim!

utorak, 9. ožujka 2010.

Kolač od maka

Opet zima, snjeg, pljusak snjega, i onda moji ukućani obavezno očekuju kad se vrate s posla neki tradicionalni kolač koji svi vole (osim mene naravno), a to je kolač od maka. Kažu da im on uvijek popravi raspoloženje. Pa kad je tako, molim lijepo, evo vam ga, jednostavan kolačić koji svi znaju, ali nije loše za podsjetnik:
150 gr putra, 250 gr šećera i 7 žutanjaka miksati. Dodati 250 gr mljevenog maka, šaku grožđica, malo cimeta, limunove korice, po volji ruma i snjeg od 7 bjelanjaka. Izliti u namašten pleh, peći oko 25 min na 180 st, ili dok uboden kolač nije suh. Ohladiti i gore čokoladna glazura.


nedjelja, 7. ožujka 2010.

Samose - omiljeni snack

U mojoj se kući često rade samose, to mu ga dođe kao punjeno tijesto, uglavnom mješvinom povrća i začina, pa prženo u dubokoj masnoći. Pred par godina moja kćer je turistički otišla u Indiju i donjela brdo recepata i začina, a kako je bila smještena kod jedne zagrebačke familije, mogli su je "uvući" u sve tajne fensi, a i obične gastronomije. Kako je to bilo pred nekoliko godina, shvatili smo da je sve dobro što nam je donjela, ali su se samose zadržale najdulje, a i nije potrebno nikakvih posebnih namirnica. Radila sam ih od ovih stvarčica: 4-5 kuhanih krumpira, 3 šake ribanog kupusa, vezica mladog luka, peršin list i 150 gr shitake gljiva i još nam treba 500 gr debljeg tijesta za burek. Od začina po žličicu prah curry, čili i kumin.
Na ulju kratko prodinstati narezan mladi luk, sitno narezane gljive (baciti stapku), i posoljen i ocijeđen kupus. Dodati začine, sol i skuhan i zgnječen krompir. Maknuti s vatre i ohladiti. Masa mora biti sasvim suha.
Tijesto izrezati na trake široke 10 cm. Staviti žličicu nadjeva i smotati u trokut. Krajeve malo smočiti vodom da se sljepe, te pržiti u vrućem ulju do zlatno žute boje. Odlične su tople, ali meni nisu loše ni hladne. To je čisti umami.


srijeda, 3. ožujka 2010.

Omlet kuhani - light verzija

Danas imam potrebu pojesti nešto lagano, a da mi se oči napasu. Vjerojatno predproljetno vrijeme u mojem tijelu izazivaju neku rošadu, no moji ukućani ne mare za nikakve light, djetne i ne znam kakve verzije, No, mene to ne uzbuđuje. Napravila sam si ručkić po mom ćefu, a inače nešto sam slično vidjela na nekom stranom blogu, na žalost ne znam više na kojem i jako mi se svidjelo kako su jaja pripremljena i mene likovno očarala. Priča ide ovako: 2 jaja po osobi, sol, papar i koješta što dođe pod ruku. U ovom slučaju, sitno narezana paprika, neki sir, porilik, peršin, malo šunke. Sve se to izmješa i ulije u vrećicu (1). Zatim vrećicu zatvoriti i ostaviti dosta prostora jer se jaja napuhnu, objesiti na kuhaču i staviti u lonac s vodom (2).

Kuhati, ovisno o količini, 20 minuta, odnosno dok jaja nisu više tekuća. Ja sam stavila 3 jaja i nekih 4-5 bjelanjaka (ostali od nečeg), zato je struktura tako šupljikava na fotografiji. Kad je kuhano, skine se vrećica, reže na fete, ja još malo polijem dobrim maslinovim uljem. Naravno da to sve može biti u jednoj jačoj verziji sa recimo ljutim kobasama i manje povrća. A ja jedva čekam šparoge, sanjam ih.
Provela pola noći na internetu i našla blog s originalnim receptom.

ponedjeljak, 1. ožujka 2010.

Bombardino

Bombardino, piće talijanskih skijaških padina, bombastičnog imena, a u stvari jednostavno pićence za velike i male skijaše, a i one druge koji ne vole taj sport. Imala sam priliku i mogućnost kao curetak ići svake zime na skijanje, i uvijek kad neko spomene šnenokle, a spomenula je blogerica s Achtung Baby, sjetim se proljetnog skijanja u alpama, učitelja skijanja i bombardina.
To je u stvari koktel koji se pravi od mljeka, šlaga, šećera, žutanjaka i nekog alkohola, obično ruma ili konjaka, nešto poput liker od jaja. Naravno da se djeci izostavi alkohol.

Potrebno je:
6 dcl mlijeka
6 žutanjaka
600 gr šećera
1 burbon mahuna vanilije
3 dcl ruma ili konjaka

Skuhati mlijeko sa polovicom šećera i razdvojenom mahunom vanilije. Žutanjke izmješati sa preostalim šećerom i vrlo polako dodavati toplo mlijeko mješajući. Staviti ponovo na vatru i dostići temperaturu 65 st, ili nešto prije vrenja skinuti s vatre i ohladiti. Dodati rum. Spremiti u flaše na hladno i svako toliko protresti. Servira se u originalu toplo sa šlagom i čokoladom ili kavom, a kojima treba malo više ljubavi i topline, još po kojim mlazom nekog pića.



LinkWithin

Related Posts with Thumbnails