četvrtak, 22. prosinca 2011.

Sretan Božić

Drage moje,  želim vam svima Sretan Božić, nakuhale smo se i nadružile cijelu ovu godinu.
Želim sebi i vama još ovakvih raznolikih i bogatih postova.


Bit ću neko vrijeme odsutna, malo putovanja, malo odmora i veselim se ponovnom druženju.
Kad se vratim, pregledat ću sve vaše divote koje ste spremile.
Vaša Dunja









srijeda, 14. prosinca 2011.

Mramorni kolač s čajem


Kad nam je Nevena, ovomjesečna domačica igrice "Ajme koliko nas je", s bloda "Ebba cuisine", zadala temu čaj, znala sam odmah da ću učestvovati s najmanje dva recepta, jer ih stalno ponavljam. Kod nas se slabo pije mlijeko, ali čajevi više puta dnevno i to oni naj manji do naj starijih. Piju se obične kamilice, pa šipak, nana i slično, pa do onih rafiniranijih, možda čak modernih, ako je zeleni čaj u prahu moderan. Matcha čaj mi se uvukao pod kožu pred nekoliko godina i od onda tražila sam sve moguće i nemoguće načine primjene. Već sam prije objavila Kekse s čajevima, a sad je na redu Mramorni kolač s Matcha čajem.


Potrebno je za pleh veličine 10 x 25 cm:
  • 120 g maslaca
  • 200 g šećera
  • 3 jaja
  • 250 g brašna
  • pola praška za pecivo
  • pola šalice mlijeka
  • 1 žlica kakaa
  • 2 žličice matcha čaja u prahu



Postupak:
  • prvo istući bjelanjke i staviti ih na stranu
  • u drugu posudu dobro mikserom umješati maslac jaja i žutanjke
  • dodati brašno sa praškom, malo mlijeka i snijeg od bjelanjaka
  • masu podjeliti u tri jednake posude
  • jednu ostaviti žutu, u slijedeću umješati kakao a u treću čaj
  • na radnu površinu staviti iskrojen papir za pečenje po veličini (ili malo veći) pleha, pa na njega izliti redom tijesta jedno po jedno, pa sve staviti u pleh
  • peći na 200 stC oko 45 minuta

Napomena: kako sam upotrebila smeđi šećer, zelena boja matcha čaja malo je izgubila na intenzivnosti, ali okus nije.



IZAŠAO JE NOVI REPETE

MOJ DOPRINOS OVAJ PUTA:

Starinska torta od badema

Punč kugla - svječica

Slani mufini od gljiva





subota, 10. prosinca 2011.

Iz knjige "Jelo iza samostanskih zidina" prvi dio


Pred dvadeset godina dobila sam od svoje sestre knjižicu pod naslovom «Jelo iza samostanskih zidina». Autor ove neobične kuharice je Norman Foster, muzičar, operni pjevač, našao se za neke oluje u okolici Beča bespomoćan i promrzao, i koje li čudo, našao je utočišće u jednoj fratarskoj kuhinji, što će mu ostati neizbrisivo iskustvo za cijeli život. Fratri su ga okrijepili neobičnim eliksirima, i nahranili čudesnim jelima, i pouzdano je znao da će se jednog dana vratiti samostanima i istražiti kulinarske tajne koje su bile tako dobro i sigurno skrivene u kuhinjskim ormarima iza tajanstvenih zidina pobožna samostanskog života. Nakon nekoliko godina, autor se dao u istraživanje redovničkih samostanskih kuharskih knjiga između 13. i 18. stoljeća i to redovničkih zajednica Italije, Engleske, Francuske, Njemačke, Švicarske i Austrije. Sve je popračeno simpatičnim pričicama, a zastupljeno je sve, od ljekarija, juha i kuhnih jela, mesa, do deserata. 



Ovu kuharicu treba gledati na jedan drugi način nego što danas pratimo. Ona nema ni jednu fotografiju, mjera ima i nema, ali sve ima neki misterij i mene uvijek kad ju uzmem u ruke spopadne želja da nešto po tim uputama iskemijam. Drugi riječima, ova kuharica meni služi za inspiraciju i nadahnuće. Koji put nas fotografije mogu zaustaviti jer nam je ne moguće napraviti repliku istog. Vjerujte, nije loše koji put krenuti samo od teksta, bez opterećenja fotografije.

Odlučila sam ovu kuharicu s vama prelistati i ponešto napraviti i predstaviti vam ju. Vjerujem da ju neki imaju, a i za one koji za nju nisu nikad čuli, vjerujem da će vam biti interesantno. Nastojat ću jednom mjesečno nešto skuhati i tako 12 mjeseci. Znači serija u jednoj godini, nadam se da mi neće dojaditi, pa krećemo s prvom epizodom.



Mincemeat – Pie
"Godine 1198. radovali su se građani Buryja, kao svake godine, božićnom pozivu u samostan St. Edmund. Na svakoga je, naime, čekala novotarija, mirisavi vrući «mincemeat-pie». Ali kad su se jednom takvom predbožićnom prilikom potukli opatovi sluge i neki građani, opat Samson se tako razljutio da je povukao svoje pozive. Na to se čitav grad ispričao opatu i zajedno s njim za pokoru postio... očigledno u očekivanju bogatog božićnog jela.
Te «mincemeat-pie» peku se po tradiciji u malenim oblicima poput čamčića s poklopcima. Predstavljaju Isusovu koljevku i bile su do šesnajstog stoljeća neophodni dio božićnog jelovnika u Engleskoj. Za vrijeme reformacije bile su te popularne «pies» zabranjene pod motivacijom da prikazivati Kristovu koljevku kao »pie», a darove svetih triju kraljeva kao mirodije i egzotično voće u njima, predstavlja «papinski utjecaj».
Engleski puritanci tu zabranu nisu mogli provesti, pa su «mincemeat pies» i danas tradicionalno božićno jelo, kao i legendarni «plum pudding». Ispočetka se nadjev «micemeat» od sitno kosanog mršavog mesa ili jezika, goveđeg loja, grožđica, kandiranog voća i mnogih mirodija. Kasnije je postepeno meso ispušteno, a dodan brendi. Recept je iz 18. stoljeća, mora se početi priređivati već u studenom, kako bi se brendi dobro prožeo. Poznavaoci međutim tvrde da je «mincemeat» najbolji od prošle godine."



Evo to je bio originalni prepisani uvod za te male pitice. Originalni recept neću ni prepisivati, jer ga ne mogu prilagoditi današnjem načinu kuhanja, ali mi je dao ideju za kolačić dobrodošlice za naše ovogodišnje božićne goste. Na tanjuru će se naći grančica bora s jednom malom koljevkom i bebom Kristom za svakog gosta i to može ponjeti kući skupa s kalupom.



Krevetić je od prhkog tijesta, recimo ono od lincer tijesta, 250 g brašna, 70 g šećera, 1 žutanjak,100 g putra. A punjenje po želji, ja sam napravila nadjev: mljeveni orasi, grožđice, naranđa korica, cimet i rum. Kalupe dobro namastiti i posuti brašnom, razvaljati tijesto, iskrojiti dno, puniti nadjevom, staviti bebu i dekicu od tijesta. Sve premazati jajetom i peći 15 minuta na 200 stC.


nedjelja, 4. prosinca 2011.

Plavac mali - kolač veliki


Ovim postom predstavit ću vam jedan super kolač, bogat po okusu, jednostavan za napravit a radi se za Martinje, koje je prošlo, ali nema veze, finog crnog vina ima uvijek. Zatim neobičnu biljčicu fizalis, još je zovu Peruanska jagoda, i naravno porijeklo je iz južne Amerike, no sadi se čak i u Zagorju. Mene uvijek opčini njen fotogenični izgled, volim ju staviti na razne kolače kao ukras, no okus je stvarno po nekoj jagodi. Od ovih naranđastih bobica probala sam izvrsnu marmeladu, u stvari slatko. 



E sad kolač. Ovaj put radila ga je moja kćer, to je njezin omiljeni, makar ni ona kao ni ja nismo baš neke obožavateljice slatkiša, ali ovaj i nije pretjerano sladak. Moja kćer Nina je mamica jedne četverogodišnje djevojčice Meline, ne stigne puno kuhati i praviti kolače, ali subota je njen dan. Više je vremena i od redovnog posla relaksira se uz štednjak. Kolač je odličan  uz čašicu istog vina s kojim se pravio i malo maskarponea ili nekog sirnog namaza, koji se može dodatno zasladiti, a i ne mora. 


Potrevno je mali kalup 30x12 cm:
  • 150 g maslaca
  • 150 g šećera
  • 150 g brašna
  • 3 jaja
  • 1 vnili šećer
  • 1 žlica meda
  • 1 žličica cimeta
  • 100 g čokolade za kuhanje
  • 1 žlica kakaa
  • 1 dcl crnog vina


Postupak:
  1. Odvojiti jaja i istući bjelanjke s polovicom šećera i staviti na stranu
  2. Mikserom dobro umiješati žutanjke, masalac, šećer i med
  3. Dodati sve redom i ostalo i na kraju snijeg od bjelanjaka


U namašćen pleh izliti smjesu i peći 40 minuta na 180 st.C. Nakon pola sata provjeravati drvenim štapićem da se kolač ne pre suši.


Napomena:
  • Možda vam se čini da nema praška za pecivo, stvarno je bez praška
  • Mjera je mala i neće biti visok
  • Probali smo povećati mjeru da bude viši, no meni je ipak bolji ovako
  • Mogu se staviti grožđice namočene u vinu, no onda se lošije reže, pa smo s vremenom odustali


Uživajte u ovom pred prazničnom vremenu!






utorak, 29. studenoga 2011.

Krafne od batata



Evo da vam se pridružim u ovim "žutim receptima", barem po boji, i unatoč ovoj šafranastoj boji, u ovim krafnama ili pogačicama nema šafrana, samo slatki krompir - batat. Kažu da je za miris odgovoran mozak, e moj je mozak defektan, nikako ne prihvaća miris šfrana... a šta ću, ja bi, ali mozak neda. 



Ovo slano pecivo jako je ukusno i rado ga pravim u zimskim danima, najfinije je toplo, onako odmah s pleha, drugi dan, tako, tako, bolje ga je smrznuti ako ostane, no nama ništa ne ostane. Zalijemo s kakvom dobrom pivicom i družimo se. Konačno to je ipak krumpir. 


Potrebno je:

  • 550 g brašna
  • 2 žutanjka
  • 350 g kuhana i pasirana batata
  • 2 žlice ulja
  • 1 suhi kvasac
  • žličica soli
i još 150 - 200 g maslaca



  1. Prvo treba barat staviti na pleh i zamotati ga u al. foliju i ispeći u pećnici. Za tu količinu treba dva velika ili tri manja, oko 700g. Pekli su se oko 40 minuta, ovisi o debljini.
  2. Zatim ga osloboditi kore, postrugati sadržaj žlicom i vilicom dobro usitniti. Ohladiti ga.
  3. U zdjelu staviti brašno, žutanjke, ulje, sol i batat, napraviti malo udubljenje i staviti kvasac, žličicu šećera i malo mlake vode.
  4. Čim se kvasac zapjeni mikserom izraditi srednje mekno tijesto s mlakom vodom. Teško je reći koliko, ovisi o vlažnosti svih sastojaka. Ostaviti pokriveno da se udvostruči.
  5. Zatim prebaciti tijesto na dasku, razvaljati u veći pravokutnik i sad dolazi na red premazivanje maslacem kao za lisnato tijesto ili kroasane. Znači premazati srednji dio tijesta, prebaciti na to lijevi dio, premazati, pa desnu trećinu. I tako tri puta, s tim da tijesto mora zamotano počivati između svakog ponovnog premazivanja po pola sata na hladnom.
  6. Modlom rezati oblike, namazati ih jajetom i posuti krupnom morskom soli i nekim sjemenkama. Peći ih u zagrijanoj pećnici na 200 st. oko 15 minuta.


ponedjeljak, 28. studenoga 2011.

Mađarice


Svaka kuća gdje postoji u ladici knjiga recepata od naših mama i baka, krije se i recept od Mađarica. Svi su oni vrlo slični, no interesantno je vidjeti te male, ali ipak značajne razlike. Jučer smo se zaželjeli nekog "ozbiljnog" kolača kao uvertira za spektar onih Božićnih, pa je odluka pala na Mađarice i to one, ne iz mamine, nego iz bakine knjige, a to znači malo kompliciranije.



Gdje je komplikacija, e u tome da se šećer za filu karamelizira, pa cijeli kolač ima jednu karamel amaro notu. Sve ukupno nije presladak, nikad se nije stavljala glazura, na vrh se obično stavila neka nedefinirana i apstraktna nakupina niti karameliziranog šećera (djeca su to zvala šećerni žohari i ne rijetko smo se za njih potukli), radile su se kore što je više moguće, a kockice rezale što je više moguće manje. Sve skupa ti mali "neboderi" drugi dan su se pretvorili u jednu pre finu masu, okusi su se sjedinili i tijesto i nadjev skupili su se u jedno bogato tijelo.


Potrebno je za 8 kora:
  • 600 g glatkog brašna
  • 120 g masti ili maslaca ( ja radim s maslacem)
  • 200 g vrhnja
  • 2 jaja
  • 2 žličice sode bikerbone
  • 100 g šećera u prahu
  • malo soli


Za nadjev:
  • 250 g šećera 
  • 1 l mlijeka
  • 2 žlice kakaa
  • 5 žlica brašna
  • 100 g gorke čokolade
  • 200 g maslaca

  1. Prvo napraviti tijesto od zadanih namirnica. Vrlo se lako umjesi i zamotati ga u najlon foliju i spremiti na hladno.
  2. Zatim u lončić staviti šećer i grijati ga na vatri dok se ne rastopi i dobije smeđu boju, te maknuti s vatre i sasvim malo prohladiti, te uliti decilitar vode, vratiti na vatru da se karamel otopi. Dobivenu tekućinu ohladiti.
  3. Mikserom umješati u mlijeko, kakao i brašno, dodati rastopljeni karamel i mješanjem na vatri kremu skuhati. U vruće staviti čokoladu i maslac narezan na komadiće.
  4. Kremu ohladiti.
  5. Sad se primiti posla oko kora. Kako got izgleda da je to mučno, nije, kore se vrlo lako valjaju na dasci, a peku u zagrijanoj pećnici na 200 st svega nekoliko minuta. Imam dva pleha, koja namažem i pobrašnim samo prvi put na obrnutoj strani, jedan je s tijestom u pećnici a drugi već čeka. Ova količina tijesta dovoljna je za 8 kora veličine 20 x 30 cm, a tijesto treba istanjiti što je tanje moguće, ja sam se trudila da ne bude deblje od 1 ili 2 mm.
  6. Pečene kore vaditi i slagati slobodno jednu na drugu. Kad su sve gotove tanko ih namazati pripremljenim nadjevom i staviti na hlađenje.


Najbolje su drugi dan ako prežive!

utorak, 22. studenoga 2011.

Kako je zima zagrlila jesen i jedan fini slani tart od muškatne tikve

Evo kako, još neotpalo lišće dobilo je prekrasni veo, čudesna ljepota koju je zabilježila svojim fotoaparatom moja draga prijateljica i umjetnica, fotografkinja, Višnja Serdar. Ja sam ju molila da mi ustupi za ovaj blog ove fotografije da zajedno svi uživamo u veličanstvenoj prirodi. Snimljene su jučer gotovo u centru Zagreba, zapravo na zapadnom dijelu grada na ipak maloj uzvisini. Pogledajte fotografije, a nakon njih recept.















Tart od muškatne tikve, karameliziranog luka i plavog sira


Potrebno je:

  • 100 g glatkog brašna
  • 250 g raženog brašna
  • 100 g maslaca
  • 80 g kiselog vrhnja
  • 1 jaje
  • sol
  • malo vode samo ako je potrebno
Nadjev:
  • 2 veća ljubičasta luka
  • 450 g pirea od pečene muškatne tikve
  • 150 g nekog boljeg plavog sira, gorgonzola ili sl.
  • malo balzamičnog octa
  • sol i papar

Ova količina dostatna je za dva tarta. Prvo od zadanih namirnica umijesiti tijesto, zamotati ga u foliju i ostaviti na hladno da odleži najmanje sat vremena. U međuvremenu luk izrezati na tanke polumjesece i na malo maslinovog ulja prepržiti ih da postanu staklasti, te na kraju dodati samo  žličicu balzamičnog octa i promješati na vatri da se luk karamelizira. Ostaviti na stranu. 


U zdjelu dodati pire  od tikve, luk, izdrobljen sir, posoliti i dodati svježe mljevenog papra, po želji i malo više nego bi bilo uobičajeno. Razvaljati tijesto u dva kruga, tanko, otprilike 3-4 milimetara. Dvije trećine prekriti nadjevom, a ostali dio tijesta prebaciti preko nadjeva. Prenjeti na pleh masnim papirom. Staviti peći u zagrijanu pećnicu na 220 st.C dok ne dobije lijepu boju. 
Kod mene se peklo 25 minuta.


Uživajte u jeseni, zimi i njihovim plodovima. 
Ova slana poslastica meni spada u top 10.


subota, 19. studenoga 2011.

Torta od badema i mandarina


Kako sam nedavno pročitala post o prekrasnoj torti od badema bez brašna kod naše blogerice Maxivide sa bloga Zaboravljene poslastice, pdsjetila me ta tota na jednu koju nisam već dugo radila. Isto je vrlo jednostavna, glavni sastojak su bademi, očišćeni od ljuskice, s tim da je u mojoj i mandarina Klementina, a kako sam nedavno dobila pošiljku tih prvih mirisnih plodova, prilika je napraviti je.



Recept je vrlo jednostavan, s tim da mandarine u tijesto idu cijele, s korom, ali skuhane. Kuhaju se sat vremena, s tim da u dva navrata treba promjeniti vodu. Moraju u potpunosti omekšati, ocijediti, ohladiti i izvaditi im koštice, ako ih ima. U nekom kuhinjskom procesoru samljeti ih u pire skupa sa korom.



Porebno je:

  • 500 g Klementina
  • 6 jaja
  • 100 g maslaca
  • 220 g šećera
  • 250 g badema (očišćenih i samljevenih)
  • 2 žličice praška za pecivo


Postupak:

  1. Cijela jaja miksati sa šećerom i maslacem
  2. Dodati bademe s praškom
  3. Na kraju umješati pire od mandarina
  4. Kalup premazati maslacem i posuti brašnom, ili jednostavno obložiti masnim papirom
  5. Staviti u zagrijanu pećnicu na 180 st.C i peći 45 minuta, te nakon 30 minuta drvenim štapićem prvi puta provjeriti. Mojem je trebalo 50 minuta, čak mi se malo presušio


Ispekla sam ga u silikonskom kalupu 24 cm promjer, no možda je ljepše u manjem,
Po želji može se pečen kolač malo natopiti svježim sokom od mandarina,  i služiti uz istučeno slatko vrhnje, a užitak na kraju dobro će doći čašica likera od mandarina ili limončela.





srijeda, 16. studenoga 2011.

Torta od jabuka i krem sira s čokoladom


Dobili smo dragocijen poklon, sanduk predivnih jabuka s obiteljskog gospodarstva, crvenih, žutih, zelenih, slatkih, kiselih, sve birane, ljepša od ljepše. Osim što ih jedemo, prave se i kolači. Evo jedne tortice s kojom ćemo pomiriti i one koji vole voće, kekse i čokoladne kremice. Ja ću se zadovoljiti sa ovim keksastim bočnim dijelom.



Ovaj kolač sastoji se iz tri dijela, podloge i stranice, donji dio od jabuka i kremastog gornjeg sloja.  

Prvi dio, podloga i stranice:

  • 220 g maslaca
  • 450 g brašna
  • 2 žutanjka
  • 120 g šećera
  • malo mlijeka
Od ovih sastojaka zamijesiti tijesto i ostaviti ga na hladno.

Drugi dio, jabuke:
  • 1 kg jabuka
  • 100 g šećera
  • sok i korica od jednog limuna iz bio uzgoja
  • 1 žlica gustina
Jabuke očistiti i narezati na male kockice, i dinstati ih sa šećerom i sokom od limuna dok ne omekšaju. Ohladiti ih i dodati koricu od limuna i gustin.



Treći dio, krema:

  • 500 g krem sira Philadelphia s Milkom
  • 2 jaja
  • 200 g punomasnog kiselog vrhnja
  • 100 g šećera
  • 1 žlica gustina
Mikserom umutiti sir i šećer, dodavati jedno po jedno jaje, pa vrhnja i na kraju gustin.



Faza slaganja:
  • Izvaditi tijesto iz frižidera, razvaljati ga tanko obložiti dno i stranice kalupa za tortu koje smo prije namazali maslacem i posuli brašnom.
  • Na tijesto izliti jabuke i poravnati ih.
  • Na jabuke izliti kremu od sira.
  • Po vrhu nadrobiti ostatke tijesta, ako je ostalo.


Staviti peći u zagrijanu pećnicu na 160 stC oko sat i pol. Nakon sat vremena polako testirati drvenim štapićem. Obzirom da je do velika količina vlage, potrebno je polagano i strpljivo peći.
Ja sam čak jedno vrijeme pokrila al. folijom. Potrebno ga je dobro prohladiti prije rezanja. Najbolje tek drugi dan. Promjer mojeg kalupa je 28 cm.



ponedjeljak, 14. studenoga 2011.

Japansko mliječno pecivo


Danas rano ujutro, pregledavajući što su sve vrijedne blogerice napravile preko vikenda, sve same divote, zapelo mi je oko post sa bloga "Maslinka" od naše drage Olivere. Kaže; Japanski mlečni hleb sa  Tangzhong starterom. Kako ja, moram priznati, prilično brzo pregledavam blogove, ova divota od kruha mi je promakla, jer Olivera spominje blogerice Anu i Maju koje su to već radile.



Kako mi se na prvu strašno dopalo, rekoh idem se odmah primit posla, to moram napravit, i evo, sa zadnjim trenucima dana poslikano, da ne moram izvlačit umjetnu rasvjetu. I šta reći, oduševljena sam, jedino sam napravila malu mjeru, pa kad kući stignu moji, bit će rata.



Evo moj tijek rada:

Starter

  • 100 g vode skuhati sa 20 g brašna (do 65 st C) ohladiti pokriveno s plastičnom folijim da se ne napravi korica
Tijesto:
  • 350 g brašna 
  • 1 suhi kvasac
  • 1 žličica soli
  • 1 žličica šećera
Sve promješati i dodati starter, 150 g mlijeka i 30 g rastopljenog maslaca.



Umijesiti rukom na dasci tijesto, ostaviti pokriveno dok se ne udvostruči, meni je stajao 2 sata, nakon toga sam izrezala 8 loptica i razvukla ih i urolala. Poslagala u uski pleh. Opet mi je odmaralo 1 sat, namazala jajetom, posula sezamom i stavila peći na 200 st C 25 minuta.

Hvala svima!


petak, 11. studenoga 2011.

Keksi s čajem uz čaj


Volite li egzotične čajeve ili samo onaj od šipka i kamilice kao ja, ma šta kao ja, uopće ne pijem čajeve, makar mi se jako dopadaje lijepe šalice, volim rituale oko čajeva, sviđaju mi je keksići i mali trokutasi sendvići koji se serviraju uz poslijepodnevni čaj.




Donosim vam ovaj put moderne i po malo neobične kekse s neobičnim čajevima.  Ako ste ljubitelj eksperimentiranja i iskušavanja novotarija, ovo je za vas, ako ne, uživajte samo u slikicama.
Ovi keksi su daleko od onih starinskih bakinih, no  ja sam u njih zaljubljena, volim boje, volim neobične kombinacije, volim iznenađenja, a uz to sve skupa rado zalutam i u neobične okuse. 




U receptu naći ćete osnovu, a potom  otvoren put za vlastitu kreaciju nečeg novog. Dodaci koji su dodani mogu se zamjeniti nečim svakidašnjim, ili se držati recepta. Još moram dodati da si ti čajevi prilično skupi i ne moraju se potrošiti samo za kekse, mogu se koristiti kao dodaci jogurtu ili jednostavno kao čajevi.

Neke opće upute:
-      naj bolje je tijesto izraditi u nekom kuhinjskom robotu
-      što manje dodirivati rukama
-      uvijek tijesto vrlo hladno rezati i stavljati peći
ispečene kekse ohladiti na rešetki



Osnovni recept:
-      80 g brašna od kestena
-      130 g oštrog pšeničnog brašna (može i isključivo pšenično brašno, u tom slučaju 210 g)
-      100 g šećera, može se slobodno smanjiti količina šećera tko ne voli slatko, crne sam radila sa smeđim, a zelene i roza sa običnim da se ne poremeti boja
-      1 jaje
-      120 g maslaca
-      malo soli

ZELENI KEKSI – dodati u brašno 1 i pol žličicu Matcha praha i na kraju 80g sitno nasjeckanih pistacija

CRNI KEKS – dodati u brašno 3 žličice Acai praha i na kraju 80g pinjola

ROZA KEKS -  dodati u brašno 2 žličice Camu Camu praha i na kraju 80g sušenih brusnica



1.  u kuhinjski robot ili mikser staviti sve suhe tvari i ujednačiti suhu masu
2.  dodati jaje i maslac i najjačom brzinom izraditi tijesto
3.  ovo je trenutak kad treba dodati sjemenke i kratko ih umješati
4.  pripremiti komad najlonske folije i u nju zamotati tijesto kao u vidu neke kobase te staviti na hladno barem dva sata
5.  tijesto će postati čvrsto i nazubljenim nožem rezati fete otprilike 1 cm debljine te ih položiti na pleh obložen masnim papirom
6.  peći u zagrijanoj pećnici 12 - 15 minuta na 180 st.C na naj gornjoj prečki
7.  čim su pečeni vaditi ih špahtlom na rešetku


Uvijek volim imati ovakve kekse u zalihi i odnjeti ih lijepo zamotane na poklon.






LinkWithin

Related Posts with Thumbnails