subota, 31. srpnja 2010.

Kruh koji se ne mijesi



Pred dvije godine čula sam i vidjela na spotovima recept za "kruh koji se ne mijesi", no nije me impresionirao. Cijelo vrijeme sam govorila sebi i drugima da je moj kruh iz krušne peći jako dobar i ne znam što bi još trebala napraviti kad imam već savršenog. I tako je to išlo sve do pred dva mjeseca kad sam na blogu Gastro fusion blogerice Nataše pročitala post o tom kruhu. Nemam pojma kako ni zašto, ona me potakla, ima valjda neki poseban dar predočiti nešto na svoj osobit način, odličnim tekstom i ja pala.


Zapravo sam se zaljubila u to čudesno tijesto sa strukturom koja me opsjeda, ne mogu je prestati gledati kao neko umjetničko djelo, a ja tome nisam ništa pridonjela, nego samo ispoštovala par pravila. Sve se događa nekim čudom, pa mogu reći, lagano ne objašnjivim. Od kad sam ga pročitala na Natašinom blogu, napravila sam ga sigurno 50 puta u svim kombinacijama i omjerima, a sad sam se trenutno zadržala na ovom.


Nema te vrućine ili umora, a da ja ne napravim ovaj kruh. Jedan dan je za doručak bijeli, a drugi dan crni integralni, a u zadnje vrijeme ovakav "šarani".


Pa evo recepta na kojem sam se ja zaustavila:
  • 3 šalice (2,5 dcl) brašna
  • 2 ravne žlićice soli
  • 1/4 žlićice suhog kvasca
Sve staviti u prikladnu zdjelu i na suho rukom izmješati. Dodati vode (oko šalicu i pol) toliko da se može pokupiti svo brašno rukom i formirati kakvu takvu kuglu. Smočim ruku u vodu i poravnam tijesto i ništa više ne diram po njemu. Zdjelu pokrijem plastičnom vrećicom i ostavim na sobnoj temperaturi 12 sati (preko noći). Ujutro na pobrašnitu radnu površinu istresem tijesto i lagano nekom plastičnom kuhinjskom alatkom premetnem tijesto nekoliko puta, jedan kraj prema drugom i pokrijem krpom. U međuvremenu zagrijem pećnicu na najjaču temperaturu skupa sa posudom i poklopcemu kojoj će se peći. Kad se pećnica zagrije, izvadim vruču posudu, oprezno stavim tijesto, poklopim sa vručim poklopcem i stavim ga peći na najjačoj temperaturi 25 minuta. Zatim otklopim i nastavim peći još 15 ninuta i smanjim temperaturu na 230 st.


Crna verzija kruha sastoji se od šalice raženog brašna, šalica graham brašna i šalica bijelog glatkog. Ostalo sve isto. Za ovaj dvobojni napravila sam dva tijesta posebno, od bijelog brašna i od ovog crnog integralnog. Razvaljala sam prvo crno tijesto pa na njega stavila bijelo i zavila kao roladu i stavila peći u dva dijela. Dobila sam dva ovakva kruha.


To nije kruh, to je skulptura koja se sa strahopoštovanjem gleda, miriše, divi pa onda i malo pojede, s ničim naravno, sve što bi se na njega stavilo, sve je ispod njegove razine. To je ipak kruh, ali koji se ne mijesi.




"Krafne" s lukom by Snježa


Nedavno sam na Snježinom blogu Vrtaljica vidjela focacciu s lukom i tunom. Oduševila me ta kombinacija i znala sam da ću to pravit kad, tad. I ubrzo se ukazala prilika i to da s tri prijateljice idem na izlet i da treba nešto ponjet za prigrist. Svaka od nas ima neko zaduženje, jedna za organizaciju, jedna za piće, a ja za hranu. I mislim si, nije to baš jednostavno, jedna je vegan, jedna vegetarijan, a jedna gurman. Ovo zadnje, to sam ja, no jako volim i ono što one preferiraju, ima tu jako finih stvarčica, no trebalo je nešto smislit da zadovoljim svaku, a da jedemo sve isto. Pa nema ništa bolje, mislim si ja, od Snježine focaccie s lukom i tunom. Zbog gore navedenih razloga nisam stavila tunu, a promjenila sam brašno i oblik (ovo zadnje nema veze s veganima) da bude jednostavnije za uzet u ruku.


Koristila sam pšenično integralno brašno ekološkog uzgoja, tip 1200, ljubičasti luk, nasjeckanu crnu maslinu, sol i papar i maslinovo ulje. Za originalan recept pogledati ovdje.

Evo recepta koji sam preuzela uz manje preinake:
  • 350 ml vode
  • 500 g crnog integralnog brašna sitno mljevenog tip 1200
  • 30 g svježeg kvasca
  • 4 žlice maslinovog ulja
  • 5 g soli
  • 1 žlićica šećera
Fila:
  • 500 g ljubičastog luka
  • maslinovo ulje
  • nešto crnih odkoštenih maslina
  • malo soli i papra
U zdjelu staviti brašno, načiniti rupicu, doliti malo tople vode i šećer. U to izmrviti kvasac i pustiti da se zapjeni. Potom dodati preostale sastojeke i mikserom izraditi tijesto i ostaviti da se udvostruči. U međuvremenu luk narezati na polumjesece i prodinstati na maslinovom ulju i ohladiti, te dodati masline. Podjeliti nadošlo tijesto na dva dijela, pobrašniti radnu površinu, razvaljati ga na dva jednaka pravokutnika, a filu žličicom stavljati na hrpice, preklopiti drugim dijelom tijesta i modlom rezati "krafne". Premazati ih umućenim žutanjkom s malo maslinovog ulja i posuti krupnom solju. Slagati u pleh, pustiti da se još jednom dignu i peći u zagrijanoj pećnici otprilike 25 minuta na 200 st.

Gurmani, vegani i svi ostali omastili brk, a krafni u tren oka nestali.



subota, 24. srpnja 2010.

Muffini s malinama



Nekad se nisu radili muffini, to je došlo k nama preko oceana, predpostavljam. Tako da ih nisam radila i tumačila sam da je to bez veze, šta nije ljepše ispeć neki voćni ili čokoladni kolač, pa ga izrezat na komade po želji. No kako su djeca odrastala i s kojekakvih druženja donosila kući impresije, tako se postavilo pitanje, a zašto mi ne pravimo muffine. I odlučila sam se pred desetak ili više godina da ipak probam i to njima za ljubav, a imala sam peh, netko mi je doturio neki "Bože sačuvaj" recept. Pa to je bilo nešto grozno. I opet sam tumačila da to ništa ne vredi, da je to bez veze, no moji se nisu dali smesti. I kad je kćer poodrasla i počela sama baviti se kuhinjom, njena volja nadišla je i to. Muffini se i meni napokon sviđaju.


Isprobali smo puno recepata i varijanti i nekako nam je ovaj sad u "modi". A moj je sin posebno ponosan na njega, jer nećete vjerovat, naučio ga je u osnovnoj školi! Nekad je postojao predmet Domačinstvo, i učilo se šivat gumbe, ali i kuhat jednostavna jela. Škola je bila opremnjena sa primjerenom kuhinjom u te svrhe i to je bilo super. Ono što su skuhali, to su i pojeli. Tako je moj sin došao kući iz škole s receptom i komadom kolača. Tada je to bio jako moderan biskvit s jogurtom i nadam se da vam je svima poznat.


Za kombinaciju s nekim nježnim voćem kao maline ili borovnice, ovo tijesto mi je najbolje, isto je nježno, a dovoljno kompaktno da drži voće da ne potone. Pa evo kako ide za otprilike 15 komada. Potrebno je:
  • 2 cijela jaja
  • 1 čaša jogurta (tekućeg)
  • 2 čaše šećera (ja metnem 1,5)
  • 1 čaša ulja
  • 2 čaše brašna (oštro)
  • 1/2 praška za pecivo
  • nastrugane korice od limuna
  • malo soli
Mene jo moj sin podučio, sve staviti odjednom u zdjelu i mikserom umutiti dok se sve ne izmješa i gotovo. Ne nije gotovo, papirnate posudice poslagati u metalne kalupe za muffine, izljevati tijesto do 3/4. Na vrh sraviti nekoliko malina. Peći na 200 st oko 20 minuta, nekim testerom provjeriti da li je skroz pečeno. Računa se čaša od jogurta od 2 dcl.




petak, 23. srpnja 2010.

Neki to vole vruće




Ovaj post posvećen je svemu i svačemu i svakaomu, naravno. Prvo ovaj naslov; pa naravno to je legendarni film, sjećam se igrao je u kinu Zagreb mjesecima u ljetno toplo vrijeme neke daleke nemam pojma koje godine, a karte su se prodavale od tri poslije podne i do pet sati za sve su predstave karte bile rasprodane. Strpljivo se čekalo u repovima ili se pred predstavu kupovalo karte od preprodavača. I do dan danas to mi je bio i ostao legendarni film, gledala sam ga nebrojeno puta, a u filmu su neprestano nešto pijuckali, a u nastavku posta pripremila sam i ja nešto za popiti, fino, lagano, hladno i osvježavajuće. No vratimo se filmu. Insert je ovdje i zato jer da je Merlinka ostala živa, sad bi imala 84 godine. Pa kako se bliži godišnjica njene smrti, ovaj insert posvećen je njoj. Uz put ona dva legengarna komičara zvali su ju "Šećerna", a bit će u postu riječ i o zaslađivaćima. Pa evo prvo filmić.


Bila sam par dana na Žumberku u berbi kupina i malina. Kako me blogerica Branka oduševila sa njenim prekrasnim marmeladama, dobila sam volju da si napravim nešto po njenim receptima i veselim se tome. Vratila sam se kući sa košarom bobičastog voća, kupinama, ogrozdom, borovnicama i malinama. Pa krećemo od ovog zadnjeg. Jako volim to sitno, a tako intenzivno voće po okusu. Pa samo kad pogledam malinu one njene sitne čelijice sa dlačicama i prepune soka, a miris... pa to je da se odmah obezglavim od ljepote.


Malina je opće poznata kao sirup za razređivanje, no meni je najbolji sok odmah, svježi, a ovaj puta kao zgodan lagani šejkić, kao zamjena za doruček ili posljepodnevno osvježenje, a da ima nešto u sebi i hranjivo. U zadnje vrijeme na prozoru (!) mi raste Stevija i nju ću ovdje upotrijebiti. Dakle, za čašu ovog piće potrebno je:
  • sok od jedne naranđe
  • šaka malina
  • 1 dcl zobenog vrhnja
  • 2-3 kocke leda
  • na vrh noža izmrvljenog i posušenog lista stevije
Maline štapnim mikserom usitniti, dodati sok od naranđe i sve procijediti da se odstrane koštice. Dodati zobeno vrhnje, led i steviju (naravno da može i obični jogurt ili sl. a i žličicu običnog šećera) i u prihladnoj posudi "protresti" ili jednostavno mikserom umutiti da se zapjeni. Po volji dodati malo obične vode i preliti u čašu.

Ovo je ta biljčica, naziv joj je Stevia rebaudiana Bertoni, to je višegodišnji grm koji može narasti i do 1 metar u visinu. Poznato je oko 150 vrsta, no samo ovaj sadrži velike količine slatkih glikozida. Posušeno lišće je oko 40 puta slađe od šećera. Ostaje stabilna slatkoća do 200 st. pa se mogu raditi i kolači i kreme. No njeno ljekovito djelovanje je široko, kao aktivacija enzima, mikrocirkulacija... i još mnogo toga. Na internetu ima puno toga za pročitati o njoj. Njena primjena ide jako sporo, na jedvite jade se uspjela provući nekako prije dvije godine do tržnica i prodavaona. Vjerojatno su u pitanju neki politički i ekonomski razlozi. Ima za kupiti i neki extrakti u kapima, no ja sam skeptik, ne znam da li je to čista stevija. Zato si rađe sama otrgnem listiće, posušim i zaslađujem. Ne moram se uzdrževati šećera, no nekako mi je draže ne trpati se kalorijama, naročito sad po ovim vrućinama.



petak, 16. srpnja 2010.

Godišnjica



Drage blogerice, pa i blogeri!
Prošla je godina dana kako sam prisutna ovdje s vama, od toga pola godine pasivno i još toliko aktivno. Moram priznati da ste mi sve prirasle srcu, da sam puno od vas naučila i pronašla novi način kako ovaj naš život oplemeniti i načiniti ga sadržajnijim. Svega toga ne bi bilo da nisam vas "srela". Zato vam od srca hvala. Ovo je jedna mala nagradica vama svima od mene. Nemojte se opterećivati, ako vam se svidi, skinite ju, ako vam se neda zanemarite, znam da je mnogima vruće i konačno ljeto je i odmori su u toku. Htjela sam samo reći da sam vam svima zahvalna na druženju.
Ja ću ipak navesti nekoliko blogova koje sam škicala još davno prije nego sam se uključila aktivno, a i one čije sam recepte isprobala i oduševila se. Naravno da je ova nagrada za apsolutno sve i na kraju želim vam ugodan odmor i još puno kreacija.

utorak, 13. srpnja 2010.

Nagrade

Dobila sam nagrade od odblogerica s bloga "Ruža 123" i "Laka kuharica" i jako su me razveselile, te dale poticaj za još strasnije objavljivanje recepata i fotografija istog. Znam da i u mojim i vašim bilježnicama koje smo tijekom godina sakupile ili nasljedile leži blago, a ono je blago samo onda ako se dijeli s drugima. Ako stoji zakopano, njega ni nema, niti je upotrebljivo. Zato nagrade prosljeđunjem ovaj puta vama, a spremam i novu za one malo "starije blogerice".

Želim vam ugodno i kreativno ljeto i još mnogo recepata i fine papice.

nedjelja, 11. srpnja 2010.

Juha od mladog kukuruza


Ljeto je u punom zamahu. To sam spoznala kad sam na tržnici ugledala klipove mladog kukuruza, predivnog, još svjetlog i mlječnog. Tako volim taj miris svježe komušine, nešto iskonsko, opuštajuće i prirodno. I što nakon toga slijedi, kupnja, naravno i prva ovogodišnja juhica od mladog kukuruza. Ima jako puno recepata na tu temu, no ja ju radim jako jednostavno, ona se jede hladna, zapravo na sobnoj temperaturi, kao neki prilog prije roštilje ili kao predjelo. No, meni je tako dobra da ju uz dodatak malo parmezana i malo preprženog kruha pojedem kao lagani, ljetni obrok.
A usput ne moram ni reći koliko mi je klip kukuruza fotogeničan i čarobno lijep u svojoj harmoniji posloženog zrnja, onako zlatno žut sa još zelenilom i svojom "kosom", i zato prvo da se nagledamo te ljepote.










Za ovu juhu za četiri osobe, potrebno je:
  • 4 veča klipa mladog kukuruza ( ili 6 manja)
  • 1 litra povrtnog temeljca ili jednostavno vode sa malo vegete
  • 1 srednji crveni luk
  • 2 dcl slatkog vrhnja
  • 50 g ribanog parmezana
  • kockica putra
  • žlica kukuruznog škroba (gustin)
Kukuruz prvo skuhati u običnoj i nesoljenoj vodi i sa nešto komušine. Kad je kuhan, oštrim nožem ga skinuti s klipa (uzduž rezati) i spremiti nešto tekućine u kojoj se kuhao. Na putru prodinstati narezan luk, dodati zrnje kukuruza i čašu dvije vode u kojoj se kuhao i kuhati sve desetak minuta. Skinuti s vatre i štapnim mikserom sve usitniti. Zatim uzeti klasičnu ručnu pasirku (ono za paradajz) i sve propasirati da se odstrane kožice. Vratiti u lonac, dodati povrtni temeljac, žlicu gustina razmučenog u malo vode, parmezan, slatko vrhnje i posoliti. Kuhati do vrenja i mutiti pjenjačem te dotjerati okus. Služiti mlako i uživati. Sve se to može napraviti i iz kukuruza iz konzerve, ali nije ni približno dobro kao ovo.



srijeda, 7. srpnja 2010.

Ljetna salata ili zbrka u tanjuru


Ja jako volim ljeto i jedva sam dočekala smokve petrovke. No, ja ih jedem na salatu, uz fine plave sireve, orahe... pa mnogi koji me znaju kažu da radim zbrku u tanjuru, jer kako slatke i sočne smokve sa svim tim? E pa jednom davno sam to vidjela, probala i zaljubila se.


Vjerojatno je pozadina toga što se poslom jako znojim i gubim minerale i elektrolite, pa me ta salata digne iz mrtvih. Pa evo šta ima u toj mojoj ljubavnoj salati;
  • posteljica od rikule
  • blanširana mlada cikla
  • velika i zrela smokva
  • plavi sir Regina blue
  • malo oraha
  • prepržene dvije fete pršuta
  • kruh od cijelovitog brašna sa raži (koji se ne mijesi)
  • maslinovo ulje, limun sok i krupna sol

Nakon takve salate pijuckam sok od paradajza i uživam u ljetu.



subota, 3. srpnja 2010.

Štrukli - gost kuhar


Danas na mom blogu gostuje "mrak" kuharica, moja prijateljica Branka Zagorskaja. Ona je specijalista za zagorske štrukle, napravila ih je nebrojeno puta, a ovu verziju s crnim brašnom napravila je i opisala sljed rada za nas sve skupa. Radili smo ih u električnoj pećnici, a drugi put peći ćemo ih u krušnoj na tradicionalan način.
Tijesto:
85 dkg brašna tip 1100 (pšenično brašno crno za kruh, zapršku i medenjake) "MLINOPROM"
1 jaje
3 velike žlice ulja
1 žlica octa
2 žličice soli
1 dcl mlijeka - toplo
3 dcl vode - toplo
Brašno se prosije u veću posudu. Posebno se u manju posudu razbije 1 jaje, doda sol, ulje, ocat, vilicom se istrajba, doda se mlijeko sa vodom i sve zajedno ujednači te se ta tekućina polako ulijeva u zdjelu s brašnom i mikserom dobro umijesi tijesto. Zatim se tijesto stavi na malo pobrašnjen stolnjak na kojem će se raditi štrukli (ja sam za to odredila jednu čvrstu plahtu), malo se još ručno formira, pokrije stolnjakom i pusti stajati oko 1 sat, a može i duže.
Fila:
2 kutije zagrebačkog sira (može i masnog sira s placa - oko 1 kg ili malo više - zavisi koliko sira želimo)
3 cijela jaja (ja stavim nekad i 4)
2 dcl masnog kiselog vrhnja (ostavi se malo za pokriti štrukle
1 dcl vrhnja za kuhanje (isto tako)
1 žličica soli
Sve se ujednači rukom.
15 dkg maslaca
se otopi, dijelom se namaže protvan, dio se razmaže rukom po tijestu, a malo se ostavi za pokrivanje štrukli u protvanu.
Tijesto se najprije valjkom malo razvalja, stavi se malo ulja, razmaže po mlincu i onda se dalje razvlači rukom od sredine prema van. Premaže se rukom otopljenim maslacem.
Fila se rasporedi po tijestu sa svake strane, u sredini se ostavi slobodno. Frče se tijesto sa stolnjakom od krajeva prema sredini i tako se dobiju dvije kobasice koje se spoje, a povezane su ispod. Štrukli se režu obodom tankog tanjurića (može ga se malo staviti u brašno da se lakše reže i da se ne lijepi tijesto). Štrukle se slažu u protvan, premažu prvo maslacem, a onda ostatkom kiselog i vrhnja za kuhanje - smjesa se izmiješa, može se dodati malo soli tko voli slanije).
Štrukli se peku u dobro zagrijanom protvanu na temperaturi od 200° C (može i manja temperatura, ovisi o pećnici) nekih 35-40 minuta. Pogleda se vilicom donja strana, ona treba biti žarka.
Dobro je da pečeni štrukli malo odstoje u protvanu i nakon 10-ak minuta se mogu vaditi na tanjur.
Dobar tek!!!











četvrtak, 1. srpnja 2010.

Marinirani patliđani i tikvice


Došli su topli dani i nekako svi čeznemo za lakšom hranom. Evo jedan prijedlog za laganu večeru ili kakvu zgodnu marendicu, marinirani patliđani i tikvice. Dolazi obilje povrća na naše tržnice, a cijelo ljeto bit će kojekakvih tikvastih plodova. Izabrala sam "albino" patliđan i žute tikvice jer imaju malo vlage u sebi, a naravno da se to može raditi i od uobičajenih. Kako sam dobila maslinovo ulje super kvalitete od svoje dobre prijateljice, bilo mi ga je žao potrošiti onako bez veze sipajući ga na makar šta, pa sam se odlučila za ovu divotu.


Patliđane i tikvice rezati po širini na male šnitice pol centimetra širine, poslagati ih u jednom sloju na pleh, na koji smo prvo stavili papir za pečenje i namazali ga uljem. Sve posoliti i popapriti i staviti u pećnicu pod gril da se prosuše i lagano dobiju boju. Ohladiti ih. Narezati dosta češnjaka na listiće. U flašicu redati povrće, pa češnjak.. i tako do kraja. Preliti maslinovim uljem i uživati uz domaći kruh i malo sira. Postoji puno recepata gdje se marinada kuha sa octom, začinima, no ako imam dobro maslinovo ulje, onda mi je ovo draže.









LinkWithin

Related Posts with Thumbnails