Pasqualina ili preduskrsna katastrofa
Pasqualina je slani kolač talijanskog podrijekla, od sira, špinata i jaja s lisnatim tijestom, a pravi se o Uskrsno vrijeme, i prije i poslje blagdana. Obično to pravim u petak za kasnu večeru i svi se tome vesele. Kako sam bila knap s vremenom, htjela sam brdo toga napraviti da mi je subota što slobodnija, tako sam sir ricottu kupila u dućanu, a i industrijsko lisnato tijesto. I krenem ja posljepodne u petak kad se moji vrate kasno kući da ih čeka topla delicija koju pravim samo jednom godišnje. Prvo skuham špinat, dobro ga ocijedim i grubo nasjeckam, razvaljam otopljeno lisnato tijesto po kalupu, i krenem raditi filu. Otvorim ricottu, a kad tamo, nema sumnje pokvarena, nema šanse da je iskoristim. Šta sad, u mojoj blizini nema je ni u jednom dućanu, a nemam vremena da je sama napravim. Ništa, mislim si, radit ću sa običnim kravljim sirom. I sve ja ljepo složom, stavim u pećnicu, prođe vrijeme, izvadim ju, oh, prekrasna je mislim si, odmah se primam fotića, škljoc, škljoc...
Sad treba izrezati prvu šniticu i fotografirati presjek koji je atraktivan sa jajetom, napipam gdje je jaje (molim bez primisli), uzmem nož i nježno krenem odrezati prvu krišku. Kako sam ju počela vaditi, krenula "juha" iz moje pasqualine, curi li curi, nema kraja.....
Propo moj veliki petak, al je posto zato veliki fjasko. Kad sam se malo pribrala od šoka, uzmem ja odrezanu šniticu, gurnem je na njeno mjesto, odlijem "juhicu" koja je neprestano ne znam otkud curkala, ma znam od kravlje svježeg sira. Sve to za kamufliram, napravim na gornjoj površini nekoliko rupica - dimnjaka, i natrag u pećnicu.
No, na kraju sve je bilo jestivo, pojelo se, neki čak nisu ništa ni primjetili, no od silnog iskuhavanja, špinat je izgubio zelenu boju i naravno, sve je imalo okus nekog kruha sa tragovima sira, a ne sočne pite.
Pasqualina ili uskrsnica je jelo koje se sprema u proljeće kad ima puno jaja sira i mladih trava. U nekim ruralnim područjima alpske Italije, pravi se od kozje skute, jaja i divljih i aromatičnih trava. To je nešto fantastično, no mnogima je taj specifičan okus neprihvatljiv, pa se danas i u samoj Italiji pravi na ovaj moderan način sa špinatom.
Za recept kliknuti ovdje.
:))))
OdgovoriIzbrišiNajvažnije je da se ipak pojela.
Tako je to kada puno hoćemo, nešto se ispriječi! Polako, polako,..
Pasqualina je svejedno dobra!
Ovo zbilja zvuči izvanredno, samo ne mogu vjerovati da je svježi sir napravio takvu razliku u teksturi. Možda bi ga trebalo prije ocijediti?!
OdgovoriIzbrišiU svakom slučaju ovo izgleda jako ukusno bez obzira na vrstu sira. :)
ja sam je radila prošle godine od običnog sira kojeg sam cijedila u pritisnutog gazi cijeli dan i dobro se ocijedio i ličio na ricottu. Meni je ova uskrsna pita prekrasna i sad ked si me podsjetila mogla bih iskoristiti par kuhanih jaja da je spremim.
OdgovoriIzbriši@ da djevojke, očito sam na brzinu istresla sir, kao što izvadim rocottu, mjesto da sam ga ocijedila, hvala cure, svaki peh, jedno iskustvo.
OdgovoriIzbrišida vjerojatno si trebala sir ocijediti, ja ponekad ne nađem u trgovini ricottu pa ga zamijenim običnim kravljim, malo ocijedim i ok je
OdgovoriIzbrišibaz obzira na sve muke, meni ova pita odlično izgleda i uvjerena sam je bila izvrsna! :)
OdgovoriIzbrišiOdlično izgleda, bez obzira na sir. Vjerojatno je sir bio baš domaći, od kumica, ovaj kupovni obično nije toliko mokar i ja uglavnom svugdje gdje mogu zamijenim druge sireve, običnim svježim kravljim. Prekrasna je Paqualina i vrlo dekorativna! :)
OdgovoriIzbriši