Ovo je jedan od kolača koji se topi u ustima, ovi su se moji skoro otopili tu kraj radiatora. Pravi ljubitelji slatkog kažu da im ta poslastica diže raspoloženje i odagna svo svakodnevno sivilo. Meni se ne diže ništa, probam kockicu dvije i to je to. Je, dobar je, no više ga volim cifrati, a da bih vam ga pokazala, čak sam u čast tih moca kockica izvadila svoju ostavštinu staru sigurno preko sto godina. Mislila sam da ću u pauzi fotografiranja popiti kavu iz tih šalica (to je inače servis za čaj, nekad se nije naljevalo kavom kao danas), no ipak sam odustala, trebalo ga je oprati, no nije mi se dalo, još bi samo trebalo da štogot razbijem. Znači, sve ovo što se vidi, neoprano je i prazno, ali kolač je pravi i jako jestiv. Namjerno ga režem u male kockice, to mu ga dođe kao "sweet food fingers", (valjda sam dobro napisala), malo je zasitan i kaloričan, pa ono, uzmeš prstekima i hop cijeli u usta i gotovo. Ak ti se svidi, ideš po još. A ne veliki komad, zadavi te koliko je sladak i kaj onda?
Ovaj kolač nije nikakvo otkriće, ima ih puno verzija na tu temu a ovo je jedna verzija malo pojednostavljena, sjećam se da je to jedan od prvih kolača koji je moja kćer počela raditi još kao klinka.
A za njega je potrebno za kore: 2 industrijske vafl kore - oblatne, 6 jaja, 250 gr šećera, 250 gr oraha, 1 žlica neskafea. Za filu je potrebno: 250 gr putra, 200 gr šećera u prahu, 3 žutanjka, 2,5 dcl mlijeka, 2 žlice neskafea (ili jake skuhane kave) 2 žlice škrobnog brašna ili samo brašna. Postupak: oblatne izrezati po veličini pleha, moj za tu svrhu je 30x35 cm. Istući bjelanjke sa šećerom u čvrsti snijeg, dodati žutanjke, mljevene orahe i neskafe. Rasporediti na dvije oblatne i na dvije plitke tepsije, kratko ih peći na 200 st, oko 10 min. odnosno dok lagano ne porumene. Stavim u pećnicu obe odjednom sa ventilatorom, ako je pećnica klasična, svaku posebno. To je sve što se tiče kora. Dok se one hlade, raditi kremu. Dobro izmješati žutanjke, kavu, brašno i malo mlijeka a preostalo mlijeko zavriti i polako mješajući uliti u žutanjke pa sve staviti na vatru kratko dok se zgusne. Putar dobro izmiksati sa šećerom u prahu i sve spojiti kad se masa od žutanjaka ohladi. Na pleh staviti jednu koru, premazati filom i malo posuti mljevenim orasima, pa opet jedna kora, fila i mljeveni orasi. I to je to. Dobro ohladiti i rezati. Savjet: dobro je orahe kratko u pećnici tostirati za bolju aromu, a obavezno samljeti ih na klasičnu mašinicu, nikako nekim el. sjekačem.
Ovo je moj doprinos igrici " Ajme koliko nas je", u kojoj nam je Ljilja ovog mjeseca zadala kavu kao temu, a igru je pokrenula Snježana sa bloga Dalmacija down under.
Odlicne su fotke! Napravila sam danas 120 muffins za doborotvorne svrhe (nekoliko sam zasnjirala za sebe, za kasnije...) tako da necu skoro praviti slatko, ali kada budem probat cu ovaj kolac.
OdgovoriIzbriši@ svaka čast, sad si me potakla, sljedeću nedjelju u mojoj župi isto akcija.
OdgovoriIzbrišiOdlični su ti kolačići a slike su famozne toliko su dobre da me poslije njih sramota staviti moje slike. Ali, što ću, nemamo svi tu umjetničku žicu...
OdgovoriIzbrišiDunja, kolac ti je za desetku. Izgleda tako mekano i kremasto, bas bi da probam komadic :)))
OdgovoriIzbrišiSlikice su ti super :)))
Ne samo kolac, nego i fotke i celokupni dojam zasluzuje najvisu ocenu...bas su onako pravi kolacici za popodnevno druzenje uz kaficu!;)))
OdgovoriIzbriši@ drage moje, prvo hvala vam od srca, no... istina volim se poigrati fotaparatom, bolje rečeno fotoshopom. To me odmara i opušta, ali da se ne zavaravamo, fotografije su iluzija, one su dobrodošle, raduje nas slikica, imamo uvid u ono što se opisuje. Sve je to lijepo i krasno, ali na prvom mjestu je recept, njegov sadržaj, postupak rada, njegova jednostavnost ili kompliciranost, pa čak i povijest i pričica, pa tek onda fotkice. Koncem prošle godine pridružila sam vam se baš iz razloga što je svaka blogerica biser sam za sebe. Nitko nikoga ni na šta ne sili, svako se izrazi kako misli da je najbolje, a prednost je ta što je napisano to je i prikazano fotografijom, ma kakva ona bila. Tu je ta čarolija ovih blogova, za razliku od nekih komercialnih gdje umetnu fotku makar kakvu, pa makar ona nema veze sa onim što se opisuje.
OdgovoriIzbriši@ Snježa, zaljubila sam se u tvoje jelo; poriluk s mljevenim mesom, pa fenomenalnu tikvenjaču, i još puno toga, a da mi fotkica pritom zaljubljivanju nije bila baš od neke važnosti, a i nisu uopće loše. Moram probat na proljeće tvoju raštiku, moram priznat nisam nikada.
Predivno izgleda!Extra kvalitetan recept!Fotke vrhunske!
OdgovoriIzbrišiPrekrasan mi je ovaj servis, nije to moj stil ali mi je profesionalna deformacaija ljubav prema antikivitetima. :)
OdgovoriIzbrišiNe radim baš često ovakve kolače ali ih rado pojedem ako ih netko drugi radi. :D :D
Tako da sam gotovo sigurna da ovi podižu raspoloženje. :)
Sve ti je prekrasno! Baš onak' če-če! :) I još veliš da si u tamnom i da su ti fotke "tvrde". Kaj god! :))
OdgovoriIzbriši@ Učim, učim bit svjetlija, šta ćeš, još sam mlada. Ha, ha!
OdgovoriIzbrišiDivne kocke!
OdgovoriIzbriši