JEDNA MALA VALENTINOVSKA PRIČICA IZ
DAVNIH VREMENA
Prvi dio priče: Nekad davno bio jedan fratar. Pun želje da ugodi svima, razveseli mnoge... pa tako dođe na ideju da na dan kad su mladi imali svoj vjeronauk podjeli neku simboliku u vidu srca svima koji budu prisutni, a zašto srca, jer je te godine baš na utorak padao sveti Valentin. Pa kako do nekoliko stotina srca? Koje godine, 1992. pred devetnajst godina.
Drugi dio priče: Nekad davno bila jedna kuharica, spremala razna jela, a voljela je spremati koješta i od gline. Huhala ona u jednoj maloj kuhinjici, prolazi jedan fratar, stane i kaže: znam da si ti spretna, napravi mi do navečer iz gline neka mala srca da podjelim studentima, jel može, pita on? Može, kaže kuharica, naravno da može, a koliko komada? Pa sto ili dvjesto, ne moraš previše. Kuharica pogleda na sat, bilo je nešto malo prije podne. Oblije ju znoj, treba nekim kalupom izrezati srca, osušiti ih, ispaliti u keramičkoj peći, ohladiti ih, poglazirati crvenom glazurom, natrag staviti u peć, peći ponovo na temperaturi od
900 st C, izvaditi, ohladiti, staviti vrpcu, i stići u crkvu do 19 sati.
Treći dio priče: Kuharica je preživjela i stigla na vrijeme. Preživjela i keramička peć. Fratar nikad nije saznao kako je to napraviti 200 komada nečega u 6 sati kad jedan keramički proces traje 8 sati, a nije zapravo saznala ni kuharica, to je ostao misterij. Jedino nije preživjelo jedno srce, razbilo se (vidi se na fotografiji) i zato je ostalo kod nje. Fratar
i dalje okuplja žedne vjere, kuharica i dalje kuha, a i sprema koješta iz stakla i blata, ali i priča istinite priče svojoj unučici.
Draga Dunja, predivna priča kojom si me baš dirnula ! Sigurno su bili sretni svi koji su te 1992 godine primili ovo prekrasno srce. Prekrasno si ih napravila i još k tome u tako malo vremena. Želim da još puno divnih stvari od stakla i blata spremiš i još puno ovako lijepih priča ispričaš svojoj unučici !
OdgovoriIzbrišiDivan post :)
OdgovoriIzbrišiVeliko srce imaš Dunja, a nejlepše nasleđe koje deci možemo ostaviti su priče i uspomene!
OdgovoriIzbriši@ Branka, draga moja, da li su bili sretni, ne znam, vjerojatno i iznenađeni, ono, kao fratar čudotvorac, ha, ha. Ja sam svoje obavila i otišla, nisam čekala efekt od toga, mislim da 99% nije ni znao od kud mu to i bolje je tako, dublje i u službi iskrenog davanja, bez rezerve.
OdgovoriIzbriši@ Aleksandra, Jelena, hvala vam.
Jako lepo od tebe. Divne reči. Pozdrav
OdgovoriIzbrišiO, koliko tu ima megabajta! Pa nek se netko nakon ovog usudu banalizirati srce kao simbol ljubavi! Nije upitno srce kao simbol nego naš sadržaj koji mu pridajemo. I kad često tako olako procjenjujemo način kako se drugi izražavaju kroz neki simbol, očito je dobro prvo provjeriti gdje smo mi istinski u odnosu na njega, tj. simbol, znak. E, to je već teži posao, ali se, čini mi se, ipak u konačnici najviše isplati. Hvala ti Dunja na oživljenoj priči, na svjedočenju kako je sve relativno, kako se sve može banalizirati, ali i dublje vrednovati, autentično, istinski fiksirati. Brana
OdgovoriIzbrišiZaista divna priča. Svaka čast, tvoje srce je očito puno ljubavi.
OdgovoriIzbrišiDunja, Dunja, ... prekrasna priča. Samo još jedna potvrda koliko veliko srce imaš. Baš sam sretna što se bar i na ovakav način družim s tobom:)
OdgovoriIzbrišiA što se tiče Valentinova, neka svi slave što žele i ja bih slavila svaki dan da mogu... ili ga i slavim ali na svoj način:
Divna priča:))
OdgovoriIzbrišiHvala draga Dunja, na ovako divnom postu. Drago mi je da smo na dan Valentina pročitali i nešto bez postavljanja recepta i slike...
OdgovoriIzbrišiPrekrasna prica, sretno ti Valentinovo!
OdgovoriIzbrišiKoja divna priča, baš sam uživala u čitanju. :)
OdgovoriIzbriši