Knedle, okruglice, valjušci... ili jednostavno popara. Tako smo zvali to jelo skromnosti, ali izuzetno ukusno i svi smo ga voljeli. Nekad se jako pazilo da se hrana ne baca, a osobito stari kruh. Skupljao se, i kad ga je bilo dosta, moja baka napravila te knedle. Jele su se samostalno, uz kiselo vrhnje, ili sa nekom salatom, zimi često uz kiseli kupus, a i uz neki umak, mesni ili bezmesni. Nema nekog određenog recepta, ali ide ovako; stari i prosušen kruh, ali da se da izrezati na kockice, zaliti s mlijekom i ostaviti da se namoči. U međuvremenu na ulju ili masti prepržiti sitno nasjeckan špek, pa kad postane proziran (paziti da ne zagori) dodati sitno narezan crveni luk. Dobro ocijediti kockice kruha, dodati im jaje ili dva, špek i luk, ako ima malo sjeckanog peršinovog lista ili vlasca, malo brašna i posoliti (može i vegete). Sve ljepo sjediniti u zdjeli. Ostaviti da malo odstoji, zatim praviti rukom okruglice, uvaljati ih u oštro brašno i kuhati u kipućuj slanoj vodi. Kad se dignu od dna lonca, smanjiti vatru i ostaviti ih da ključaju desetak minuta. Uvijek je dobro staviti kuhati prvo samo jednu i time testirati da li je masa dovoljno čvrsta, ako se knedla raspada, dodati još brašna i praviti čvršće ogruglice.
Nema komentara:
Objavi komentar