Duge mahune

Volite tempuru?
Imate bezmesni dan?
Volite isprobavati nove vrste povrća?
Volite se zabaviti?
Ili jednostavno poigrati i oduševiti djecu, goste ili samog sebe.
Pa evo ideje.

Mene oduševljavaju novotarije od tehnike pa do novih vrsta povrća i voća. Već je bilo za vidjeti ovih mahuna pred godinu dvije na našim tržnicama, ali rijetko. Uglavnom su bile zelene boje, no ove godine prvi puta ugledam ljubičaste, gotovo crne. Naravno da sam ih odmah kupila. 
Blagog su okusa, gotovo imaju ton slatkastog, dugačke i do pola metra,  bez onih grubih niti, vrlo sitnog ili nikakvog graha, vrlo brzo su kuhane, može se napraviti sve što se radi i s običnim mahunama, no da se ne izgubi atraktivan izgled tih "dugačkih žniranaca", treba izmisliti nešto drugo.

Odlučila sam se za tempuru, odnosno ne pravu, za tijesto upotrebila sam jaja i pivu, znači pivsko tijesto.

Mahune treba blanširati desetak minuta. Pri tom još potamne, no okus im je božanstven. Ocijediti ih i ohladiti, te od svake mahune napraviti "puža" i probosti ga žicom u te svrhe, da se ne razmota i zadrži oblik.  Umakati svaki posebno u ne pre gusto tijesto i peći u vručem ulju po tri ili četiri komada odjednom, da se ne slijepe i da se ulju dodavanjem puževa ne podigne temperatura, mogli bi u tom slučaju biti masni. Dovoljno ih je peći par minuta, tek da se tijesto malo zarumeni. Odlagati ih na kuhinjski papir. 

Poslužiti ih iz neki umak, možda ljetni s maslinovim uljem, češnjakom i sjeckanim čilijem, ili neki na bazi majoneze ili jogurta.

Oni koji imaju vrt mogu ih i posaditi, čula sam da Vrtni centar Kalija na Žitnjaku u Zagrebu ima u prodaji sjeme. Zovu ih; Un metro Rampa, Catjang, Long Vigna, ili samo Duge mahune!

Joj, kako nisam dugo bila na vašim blogovima, baš mi je nedostajalo. Tamo gdje sam bila, nije bilo ni signala za mobitel, a kamo li za internet, no evo konačno i to je zamnom, ljeto je pri kraju makar je vruće i dalje, ali kuhat se mora.