Crna riža

Ja u stvari volim jednostavnu hranu. Nisam ni vegetarijanac, a kamoli vegan, jedem ja i meso, ali ... nekako me ne inspirira, dosadno mi je. Recimo, dobar juneći biftek, naravno medium, ili čak ona slavna pašteta od sirovog, to može proći, a ostalo, tako, tako. No riba, svaka mi je interesantna i zavodljiva, od sušene, svježe, konzervirane, sirove, pa čak i smrznute. Evo danas nešto smrznuto!

Prvo ćemo o ribi pa onda o ovom crnilu. Lignje su kod mene uvijek dobro došle. Ja ih pržim, poham, punim, a sretna sam naravno kad dobijem onu svježu jadransku, veliku. Nekako mi se često njeni kraci ne ulkapaju u recept. Kad se prže kolutići lignje vrlo kratko, kraci znaju ostati žilavi a i prženi mi nekako nisu izgledni, neka nakupina iz koje strše neki nedefinirani dijelovi, pa ih izbjegavam pržiti, nego ih lijepo spremem u vrećicu i smrzavam. Kad mi se nakupe, evo finog obroka. Salata od krakova lignji. Tu nema filozofije, smrznute krakove stavim u malo posoljenu vodu i kuham dok nisu mekani. Ohladim i začinim po volji, obično mladi luk, češnjak, maslinovo ulje i peršin list. Mi ih zovemo mini hobotnice.

Sad malo o ovoj kraljici riža, to je crna riža crnog pigmenta, nema veze sa bilo kojim ribljim crnilom. Ta riža je porijeklom iz Kine, a uzgaja se u relativno malim količinama u Italiji u dolini rijeke Po. Ona je cjelovita, integralna, nije ljuštena, dulje se kuha ali se nikad ne raskuha. Jedna šalica riže i dvije šalice vode, sasvim malo soli i 40 minuta kuhanja na laganoj vatri djelomično pokriveno. Po potrebi dodati još malo vode, a kad je skuhana, ostaviti u poklopljenom loncu desetak minuta da upije tekućinu do kraja. Ovisi za koju je namjenu, može se dodati kockicu putra i malo ribanog parmezana. Ja sam ovo zadnje preskočila, jer sam ju služila uz salatu od lignjinih krakova. Meni je ta riža izuzetno raskošnog okusa, postoji i crvena (boja terakote) za nijansu mi je ova crna bolja.