Parfe Dunja

Iz knjige "Jelo iza samostanskih zidina" treći dio

2012-02-26T22:46:00.000+01:00

Već je konac mjeseca, pa evo treći dio iz ove knjižice. Autor kaže puding od suhog graška. Lomila sam se da li da stvarno kupim suhog i močim ga, ili da napravim od zmrznutog. Pa kako sam odlučila držati se originala, to znači suhi grašašak. Kao prvo, evo što piše u uvodu:

Puding od graška - Welbeck Abbey
Protesti fratara protiv vječnog pudinga od graška:
"Pease pudding hot;
Pease pudding cold;
Pease puding in the pot;
Nine days old."
Umuknuli su tek kad je kuhar Welbeck iz Nottinghamshireu stavio taj ukusni puding na refektorijski stol uz pečenog odojka.

Autor želi vjerojatno reći da je kao samostalno jelo skromno i dosadno, sigurno se često zimi pravilo jer je suhog graška bilo. Ali kod fratara, post je bio nekad strog, ne samo u korizmi nego i jednom tjedno u petak, a i pokore su se nekad izricale postom. Pa evo recept prepisan iz knjige:

Sastojci:
250 g suhog graška
1 veliki luk sitno kosan
po stapka metvice, peršina, mažurana i timjana
sol i papar
30 g maslaca
1 žlica brašna
oko 1/8 l mlijeka
1 jaje

Priređivanje

Namočite suhi grašak preko noći. Kuhajte ga dok je postane mekan, zajedno s lukom i začinima u onoliko vode da bude pokriven. Procijedite ga, propasirajte da se pretvori u kašu. Rastopite maslac u loncu, blago propržite brašno. Polako dodavate mlijeko, kuhajte 5 minuta, dodajte pasirani grašak i kuhajte još neko vrijeme. Kad se ohladi, dodajte žutanjak, a na kraju snjeg od bjelanjka. Pecite puding u dobro namašćenom obliku za puding ili manjim posudicama, oko 30 minute na 180 st.C.

E sad moja zapažanja.

Kao prvo, žao mi je što se nisam odmah u startu odlučila za smrznuti grašak. Vjerojatno bi tako postupili i fratri da je nekad bilo rashladnih škrinja, ali nije.

Drugo, dobro su fratri rekli, uz pečenog odojka može i puding od graška.

A baš sam puno očekivala, stavila sam si oznaku čim sam ju počela čitati i spremati za blog. Šta se može, ne može uvijek sve ispasti savršeno, jel tak.

Ocjena 3+!

Ps. krećem na radni odmor i neće me biti neko vrijeme. Imam spremljene fotkice od recepata s Jeleninog bloga, no ne stignem, put ispao nenadano. Može to i sa zakašnjenjem.

Slatki Tamarind

2012-02-21T15:15:00.000+01:00

Kao što sam najavila u prošlom postu, evo i tamarind, za mene veliko iznenađenje. Neki ga još zovu i čokolada s drveta, a i opravdano, okus mu je kremast, ne pre sladak, malo kakaovast, ima u sebi notu datulja, ali i dovoljno kiseline pa djeluje osvježavajući. Evo malo osnovnih podataka:

Tamarindus indicaili Tamarind je mahunarka iz obitelji Fabaceae, porijeklom iz Afrike, a proširio se naj više po Indiji. Plodsadrži meku kiselu pulpu crvenkasto-smeđe boje, dug je 6-10 cm sa 1- 6teško - obloženih sjemenki, a izvana je smeđa čvrsta ljuska. Nezrelog voća pulpaje jestiva, ali jako kisela. Zreli plod je manje kiselo i nešto slađi. Sjemenkesu spljoštene, smeđe i sjajne. Raste na drvetu koje može doseći i 8 metara visine, a kažu da bo mogao rasti i na našim otocima.

Vrlo je vrijedanizvor kalcija, kolina, vlakana, folne kiseline, magnezija, niacina, fosfora,kalija, thiamina, vitamina C i K.

Zrelo voće se koristi udesertima kao džem, u sokovima ili zaslađenim pićima, ili kao snack. Mogu se odnjega napraviti bomboni. Tamarind također može biti dodan u juhe, variva idruga jela.

Da bi se došlo do ovog ukusnog "mesa", treba skinuti vanjsku lupinu i neke čvrste niti,

i uz to sve, u svakom zadebljanju je čvrsta koštica.

Postiji i slatki tamarind pasta iz koje se mogu raditi slastice, a i neka verzija kisela koja meni nije poznata. Od ove paste tamarinda prave se kuglice i uvaljaju u grubo nasjeckan orah, ne treba dodavati ništa, ni šećer ni nikakvi začini. Predivan i osvježavajući snekić.

Meni je ipak bolji čisti, bez ičeg, za snekić i grickanje u društvu.

Afrički krumpir

2012-02-17T18:00:00.000+01:00

Da li ste čuli i vidjeli Afrički krumpir? Probali? Ako niste imate priliku barem ga vidjeti u živo do nedjelje u Zagrebu na Jelačić placu u velikom šatoru. Koliko sam shvatila, u tijeku je manifestacija dobrote sela, pa između ostalog, nalazi se štand sa egzotičnim voćem i povrćem proizvedenim u Hrvatskoj! Pa tako i ova mrcina od krumpira, koju sam žurila napraviti jer danas imam vege večeru za svoje prijatelje.

Bude tu kojekakvih đakonija, no za sada je glavni glumac ovo čudo od krumpira.

Prvo ga treba osloboditi kore koja je više nalik na koru drveta nego krumpira. Znači deblje odrezati jer nas interesira samo ovaj prekrasno bijeli sadržaj. Može se raditi od njega puno toga, ali ja radim danas šnicle!

Oguljeni krompir narezati na odreske i staviti kuhati u posoljenu vodu, ali paziti da se ne raskuha. Pažljivo vaditi odreske, stavljati ih na krpu, posoliti i popapriti i panirati. Peći u mješavini maslaca i maslinovog ulja.

Kako je prilično blagog okusa, treba mu dati određen jači karakter, a to se lako riješi sa dresingom. Na istom štandu našla sam i ove "paklene" čili papričice.

U zdjelicu napunjenu maslinovim uljem dodati nasjeckanu čili papričicu, češnjak, peršin list, so i papar i malo gustog balzamičnog octa. Svatko si vrući pohani krumpir na tanjuru prelije dresingom u količini koja mu odgovara.

Na štandu našla sam i svježi slatki tamarind, pasionke, marakuje, bamije.... i još tristo čuda, ali o tome drugi put.

Škicnite na njihovu stranicu: www.exotic-king.com

Evo, ovako izgleda plantaža gdje se uzgaja ovaj krumpir, kako je napisala draga Mirjana, zove se TARO!

**************************************************************

Nježno ljubavno srce s kruškom

2012-02-12T21:30:00.000+01:00

Kruška je sočno i slatko voće s pomalo zrnatom teksturom, no mekanom poput maslaca.

Iako prema nekim zapisima kultivacija krušaka datira iz razdoblja od prije 3000 godina, postoje pretpostavke prema kojima je u ovom čudesnom voću uživao još čovjek Kamenog doba. U svom slavnom epu Odiseja, Homer ih je okarakterizirao kao «dar bogova», a u doba francuskog kralja Luja XIV kruške su bile simbol luksuza.
Latinsko ime kruške je Pyrus communis, a zajedno sa jabukom i dunjom svrstava se u porodicu ruža. Nekoliko je tisuća vrsta krušaka, svaka vrsta drugačijeg oblika, boje, veličine, okusa. Općenito, kruške imaju veće okruglo dno koje se prema vrhu, koji završava peteljkom, postepeno sužava. Sočne su i slatke, sa teksturom pomalo zrnastom, no mekanom poput maslaca.
Zbog izuzetne slatkoće, sok od kruške se ponekad koristi u desertima umjesto šećera, kao zaslađivač. No ipak, jedna osrednja kruška ima manje od 100 kcal.

Osim o kruškama, ovdje će biti riječ o.... šta mislite što je pohranjeno u ovoj škrinjici?

Ovdje je tapioka u perlicama i to u boji! Dobila sam na poklon vrećicu te ljepote

od jedne drage osobe, i evo rezultata:

"Nježno ljubavno srce od tpioke na posteljici od pasirane kruške"

Inače jako volim kruške, rane, kasne, ljetne, zimske i evo što sam još skinula s neta nama za podsjetnik:

U 100 grama ploda kruške sadržano je 0.3 g proteina, 0.4 g masti, 9.5 g ugljikohidrata, 2,8 g ukupnih vlakana i 5 mg vitamina C. Kruška sadrži i neznatne količine masti, stoga ima na 100 grama nešto više kalorija od jabuke (oko 80 u odnosu na 60), međutim kruške Vilijamovke sadrže velike količine kalcija i željeza u odnosu na drugo voće, stoga se preporučuju kao obavezno voće u prehrani žena iznad 40 godine!
Kruške su također dobar izvor bakra, kalija i izuzetno dobar izvor prehrambenih vlakana.

A o njenoj fotogeničnosti da ne govorim, kako got sjedne, padne ili stane, izgleda fantastično i poželjno.

O tapioki se sve zna, no evo mali podsjetnik.
Tapioka je duguljasti korijen kasave (Manihot esculenta) koja pretežno raste u Brazilu i Zapadnoj Indiji, ali se može pronaći i u drugim tropskim krajevima, poput Australije i Indonezije. Njezin prašak koristi se za pravljenje kruha, peciva ili tortilja, te za zgušnjavanje tekućih jela poput pudinga.
Tapioka nema ni miris ni okus, pa se dodavanjem boja, aroma i drugih namirnica može preraditi u raznorazne proizvode, a posebno poslastice. Također se koristi i u farmaceutskoj industriji kao vezno sredstvo i prisutna je u skoro svakoj tableti. Idealna je namirnica za vegane i ljude sklone alergijama na glutene ili mlijeko.

Osnovni recept za puding od tapioke perlice, je 100 g perlica i 700 g tekućine, voda, neko mlijeko, sok ili sl. Ja sam 100 g perlica prelila sa 2 dcl vode i ostavila 1 sat da se namaču. Nakon toga sve sam prelila sa 500 g kokosovog mlijeka i 2-3 žlice šećera, to je malo za sladokusce, no umak će biti slađi, i kuhala nekih 15 minuta dok nisu sasvim mekane i masa gusta. Maknuti s vatre i dodati 2 lista omekšale želatine u listićima ako se želi izvaditi neku jasnu formu kao što su ova srca. Masu uliti u silikonske kalupe i ostaviti na hladno da se stisne.

Umak od krušaka:

4-5 krušaka očistiti i staviti kuhati u malo vode s cimetom i šećerom.

Pred kraj kuhanja uliti čašu nekog bijelog slatkastog vina i još malo kuhati da se umak reducira.

Maknuti s vatre, dodati žlicu meda, dotjerati slatkoću i gustoću po želji, štapnim mikserom usitniti u gustu kremu.

U ovomjesečnoj blog-igrici Ajme koliko nas je, draga Ana sa bloga "streamy, creamy" zadala nam je temu - Kruška, pa je ovaj post moja ulaznica.

Ravioli od cikle

2012-02-03T22:33:00.000+01:00

Ovo što tu visi nisu ni gačice ni čarape, nego se suše lazanje od cikle.

Vidim da su se zaredali recepti sa ciklom koja je postala jako popularna u svim mogućim verzijama, a fenomenalan rižoto s ciklom nedavno je objavila Andrea sa bloga "Voće i povrće", a potom je inspirirala Nevenu sa bloga "Ebba's cuisine" koja je isto napravila savršen rižoto i dodala mu svoju notu.

Sve me to oduševilo, i dalo ideju (makar to nije ništa novo), za jedne fine "pink lazanje". No onda u toku rada sjetila sam se da imam jednu kvalitetnu sušenu i dimljenu skušu i tako je pala odluka za raviole.

(Molim vas obratite pažnju, moja igračka za pravljenje rezanaca ima elekt. motor!)

Sastojci:

Tijesto za raviole:

400 g oštrog brašna

4 jaja

4 žlice soka od svježe cikle

sol

Nadjev:

200 g dimljene i sušene skuše

1 vezica sjeckanog peršina

ribana korica ½ neprskanog limuna

sok 1 limuna

2 žlice krušnih mrvica

sol i papar

malo maslinovog ulja

* Ako ostane nadjeva, odličan je kao namaz za prepečen tost.

Priprema:

1. Najprije pripremiti sok od cikle. Na sitanribež naribati svježu i četkicom opranu ciklu. Ribanu ciklu malo posoliti,zatim pomoću gaze iz nje istisnuti sok. Količina soka koji ćete koristiti za bojanjetijesta ovisi o intenzitetu boje same cikle. U receptu sam navela približnukoličinu, ali ako je potrebno dodajte još koju žlicu soka. Kuhanjem će bojatijesta izbljedjeti, zato samo hrabro, okus se neće poremetiti.

2. Od svih sastojaka umijesite glatko ielastično tijesto za domaće rezance. Omotajte ga folijom i ostavite barem 30minuta da miruje, u međuvremenu pripremite riblji nadjev.

3. Filete dimljene skušepomoću pincete očistite od zaostalih kostiju i kože, zatim ih usitniti na manjekomade. Primiješati preostale sastojke te sve povezati u čvršću masu.

4. Odmoreno tijesto pripremiti za strojno iliručno valjanje. Ja koristim stroj za rezance pa sam pomoću njega razvukla tankelazanje, široke približno 6 cm. Napravite parni broj lazanja podjednake dužinei složite ih na ovlaš pobrašnjenu dasku. Sačekajte da se tijesto malo prosuši,zatim na polovicu listova u pravilnim razmacima stavljajti po žličicu nadjeva.Tijesto oko nadjeva premažite vodom pa donji, nadjeveni list preklopitinjegovim praznim parom. Tijesto oko nadjeva dobro pritisniti prstima, pazeći daizmeđu tijesta i nadjeva ne zaostane previše zraka.

5. Raviole kuhati u dovoljno posoljene vode,približno 10 minuta na laganoj vatri. Ocijediti ih i složiti na tanjure. Jelonakapajte maslinovim uljem ta ga poslužiti uz ribani parmezan.

Ostalo je još malo tijesta za obične rezance.

Macaronsi s višnjama

2012-01-28T17:15:00.000+01:00

Draga Tamara, ovi bijeli macaronsisu za tebe. Punjeni su sa namazom od zmrznutih višanja.

Ovomjesečna domaćica Tamara sa bloga "Bite my cake" zadala nam je temu višnje, a ovo je moja ulaznica za igricu " Ajme koliko nas je".

Već je puno bilo riječi o macaronsima, konačno pred koju godinu oni su bili i mjesečni zadatak, ali može jošmalo o njima.

Kako nam je Tamara zadala temu višnje, ja sam ove kolačiće punila namazom od smrznutih višanja, a za punjenje sam upotrebila 400 g smrznutih višanja koje treba skuhati sa dvije žlice šećera bez vode. Zatim štapnim mikserom usitniti i ukuhati s malo vode vrhom punom žlicom Gustina. Skinuti s vatre i umješati kockicu (oko 50 g) maslaca. Ohladiti i namaz spremiti na hladno. Ako volite slađe, prilagodite si slatkoću. Meni je posebna harmonija vrlo kiseli namaz i vrlo slatki macarons,

E sad malo o macaronsima, timprekrasnim kolačićima zavodljivog izgleda i okusa. Toliko su jednostvani, atoliko komplicirani. U stvari, treba strogo poštovati mjere i naputke, ali ipovrh toga, zna poći po zlu. Meni su prvi problem bademi, odnosno bademovobrašno. To znači da ih treba blanširati, oguljene i posušene vrlo sitnosamljeti i u nekom situ prosijati. Neko bi rekao, pa šta, to nije nikakavproblem, meni je, prvo nemam adekvatnu mašinicu za mljevenje, onu klasičnu, pameljem u mlincu za kavu!!! I zato kupujem bademe u listićima, pa si lijepo preskočimono blanširanje... i t.d. U tome svemu ima još jedan problem, a to je mljevenjeu mlincu koje može završiti tako da dobijem “maslac” od badema, a ne finomljevene, znači potrebna je pažnja do koje granice mljeti. Sad dolazi na redsijanje, prvo same bademe, a drugi puta sa šećerom u prahu. Ako je tonapravljeno kako treba, to je već pola uspjeha.

Bjelanjci moraju bitioslobođeni jajeta barem 24 sata prije i ostavljeni na sobnoj temperaturi, unekoj šalici poklopljeno. Obično nam se nakupe od nekih kolača.

Drugo što je važno, točnovaganje, i bjelanjaka i badema i šećera.

Treće, bojila, ako želiteobojene macaronse koristiti boje u prahu.

Zatim umješavanje dvije masa,snijeg sa kristal šećerom i dodavanje badema sa šećerom u prahu. Raditi ručno sanekom špahtlom do trenutka kad je masa toliko rijetka da curi sa špahtle ugustom mlazu, kažu kao lava. U stvari potrebno je istisnuti dobar dio zraka iz mase.

Zatim dolazi na redslastičarska šprica. Na pleh položiti papir za pečenje i istiskivati špricommale kružiće od oko tri cm.

Sušenje - sat vremena sušiti ih za sobnojtemperaturi.

Pečenje – 15 minuta na 150 stC.

Za sve ove naputke potrebno je iskustvo, alivrijedi se malo pomučiti.

Potrebno je:

· 100 g bjelanjakaodležanih u čaši 24 sata na sobnoj temperaturi

· 50 g kristal šećera

· 100 g badema u prahu

· 200 g šećera u prahu

Prvo istući mikserom snijeg i polako dodavati kristal šećer (onih 50 g)

Zatim prosijane bademe s šećerom u prahu ručno umiješati u stučene bjelanjke - ne sve od jednom nego postepeno.
Puniti slastičarsku špricu i istiskivati na pleh koji treba prekriti papirom za pečenje (nikako al. foliju) male kružiće promjera 3 cm.
Ostaviti da se suše na sobnoj temperaturi 1 sat.
Peći 15 minuta na 150 st. C.
Kad se ohlade, lako se skidaju i puniti ih namazom.

I na kraju važna napomena; obzirom da je ova krema - namaz ipak lagano vodnjikav unatoč tome što ne curi iz macaronsa, ne treba ih ostaviti da dugo stoje filovani, ja ih punim nekoliko sati prije služenja. Kad se radi s klasičnim nadjevima onda nema problema.

Kuharica gošća na blogu - tema Indija

2012-01-25T14:35:00.000+01:00

Danas imam gošću na svom blogu. Nije ova mala lutkica na fotografiji, nego njena mamica, moja kćer.
Pred nekoliko godina otišla je moja Nina u goste svojoj prijateljici u Indiju koja je tada tamo radila. Zadržala se na tom čudesnom dijelu svijeta nekih mjesec dana, svašta je doživjela, vratila se kući s dojmovima koje ne bi imalo sad smisla opisivati, no jedan dijelić s tog putovanja je sigurno hrana i začini.

Kad se vratila, počela nas je sve obasipati s hvalospjevima o njihovij prehrani, no jedno vrijeme smo je gledali u čudu, no ona je bila uporna, pa samo probaj..., neće ti se ništa dogoditi..., pa sve tako, i polako neki recepti su zasjali visoko na ljestvici u našoj kuhinji. Jedan od omiljenih je leća s beskvasnim kruhom - lepinjama. One služe i kao prilog, a i da se s njima zagrabi leća.

Vrlo je jednostavno za napravit, no ipak postoje faze u pripremi koje treba poštivati.

Potrebno je:

500 g leće, one obične
500 g crvenog luka
začini; korijander, garammasala, curry, čili, sve u prahu i po žličicu ili dvije
1 litra temeljca od povrće ili kocka

Za lepinje:

500 g brašna, može integralno, može pol pol
2 žlice ulja
2 žličice kurkume
1 žličica praška za pecivo, malo soli

Prvo leću treba oprati i nekoliko sati namočiti.
Vodu baciti i u svježu ne posoljenu staviti kuhati dok nije mekana, ocijediti.
Na masnoći, recimo maslinovom ulju, a može i nekom drugom, dinstati narezan luk i sve začine osim čili, on se dodaje na kraju.
Kad je luk dinstan, dodati ocijeđenu leću i nastaviti sve dinstati i zaljevati povrtnim temeljcem. Miješati dok se ne potroši juha, a to će trajati i do pola sata. Sve se pretvori u jednu gustu masu.
Pred kraj dotjerati okuse, sol, čili, ljutina po želji, obilno preliti maslinovim uljem (izvorno nekom drugom masnoćom, vjerojatno se koristi ghee), a može i malo limunovog soka.

Zatim umijesiti tijesto s brašnom, uljem i kurkumom i toliko vode da bude srednje čvrsto tijesto. Dobro je da malo odstoji. Trgati komadiće tijesta, valjkom ih razvaljati na veličinu srednjeg tanjura, što je tanje moguće i peći bez dodavanja ikakve masnoće na tavi za palačinke. Čim se počnu pojavljivati mjehurići, okrenuti na drugu stranu. Pečene odlaghati na neku krpu i poklopiti da se ne presuše.

Leću staviti u prikladnu posudu na sred stola, svako uzima po lepinju, trga ju na komadiće i grabi to fino, ljutkasto jelo. Obavezno zaljevati pivom i prepričavati zgode i nezgode što nam ih život donosi.

Za malo elegantnije posluženje, može se štapnim mikserom usitniti leću u gotovo paštetu, odlična je i drugi dan, no mi volimo ovako rustično.

Iz knjige "Jelo iza samostanskih zidina" drugi dio

2012-01-20T23:10:00.001+01:00

Ako se sjećate, najavila sam seriju od dvanajest poglavlja iz knjižice "Jelo iza samostanskih zidina". Kako je prvi mjesec već zašao u drugu svoju polovicu, evo nastavak, drugi dio. Kod izabiranja recepata, vjerujte nije bilo lako, ili su nerazumljivi sastojci kojih ili nema, ili nemam pojma što je u pitanju, a i prilična sam ziherašica, trebalo bi se upustiti u avanturu, pa kud puklo da puklo. Recimo na primjer, u ta davna vremena često se koristi svježa krv životinja, danas se nad tim zgražamo jer jednostavno gledamo u rashladnim vitrinama šnicle i očišćene piceke i jednostavno prva faza klanja nam iz memorije isparila.
Znači, za sad radimo ono što nam je prihvatljivo.

Drugi dio:

"Torta d'Herbe" - Torta sa zelenjem

(Samostan Montefalco) Italija

Poštovani signor Battista Pierluigi da Bevagna 1640. godine opisuje život utemeljiteljice samostana Montefalco, svete Klare, koja je navodno, svojim susestrama vlastitim rukama ispekla ovu tortu jednom prilikom kad im je ponestalo kruha.

Sastojci:

100 g mlade blitve, svježeg špinata ili boražina

1/4 žlice soli

500 g crvenog luka

2 grančice bosiljka

ulje

papar

1 režanj češnjaka

100 g grožđica

150 g mozzarella sira ili nekog svježeg

1 salcicca, mala svinjska kobasica

Priređivanje:

Ukoliko upotrebljavate boražinu, treba prethodno lišće obariti vrelom vodom. Blitva se očisti, nareže na rezance i posoli. Dva do tri sata uz češće mješanje ostaviti da otpusti. Luk se nareže u prstenove ili prutiće i kuha zajedno s bosiljkom, soli i nešto vode dok ne omekša. Blitvu dobro ocijedite, istisnite, i pomješajte s lukom, češnjakom, grožđicama i sirom. Tijesto za kruh se izvalja, obloži smjesom od blitve i narezanih kobasica. Uvije tijesto, "zapečatite" krajeve i savijte u obliku puža u namašćen lim za tortu. Pecite u zagrijanoj pećnici 220 st.C 50-60 minuta.

Evo, ovo je prepisan originalan dio iz knjige. A sad ono što sam ja napravila inspirirana tim receptom.

Prije svega moram reći da sam krajnjim rezultatom bila jako zadovoljna. Postoji bezbroj pita od špinata, debljih i tanjih, od ovog ili onog tijesta, ali me je ovaj "punjeni kruh" vrlo ugodno iznenadio. Zakačila sam se za njega kad sam pročitala da se uvije u puža, pa stavi u kalup, to me privuklo. I stvarno nisam se prevarila.

U receptu kaže samo tijesto za kruh??, mislila sam da uzmem neko grublje brašno ili barem crno, no odustala sam, pa to je Italija oni su poznati po bijelom brašnu, a i sadržaj koji je popriličan da se ne skljoka skupa s tim teškim tijestom. Znači odluka je pala, bijelo brašno.

Druga dilema je bila nadjev, boražina, nemam pojma što je to, i odluka je pala na špinat ali ipak dinstan, više sireva, ali bez kobasice.

Pa idemo redom, potrebno je za tijesto:

400 g brašna - glatko
2 dcl vode ili malo više
2 žlice maslinovog ulja
1 i pol žličicu suhog kvasca + malo šećera
1 žličicu soli

Nadjev:

200 g očišćenog i opranog šrinata
1 ljubičasti luk + 1 česen češnjaka
2 žlice ulja
sol i papar
100 g ementalera tanko narezanog
200 g mazzarelle
100 g nekog finog plavog sira
2 žlice grožđica

Prvo napraviti tijesto. Mikserom istući brašno, vodu, ulje, sol i nadošli kvasac. Pokriti i ostaviti da se udvostruči.
U međuvremenu pripremiti nadjev. U tavi na ulju dinstati oba luka kratko i dodati špinat. Dinstati dok iz špinata na ishlapi sva tekućina. Ohladiti.

Premjesiti dignuto tijesto i tanko ga razvaljati u pravokutnik otprilike 30x50 cm.

Na tijesto prvo položiti listiće ementalera, pa dinstani špinat, izmrvljene sireve i grožđice. Uviti kao štrudlu i napraviti "puža". Položiti ga u namašten pleh, ja sam upotrebila četvrtasti 20 x 20 cm. Ostaviti u plehu da se diže još 1 sat i premazati ga izlupanim jajetom.

Trebalo je oko 1 sat na laganijoj vatri da se ispeče, a to je u mojoj pećnici 180 stC.

I na kraju, molim vas pogledaje ovu predivnu salatu. Zovu ju Indijska salata??? stvarno ne znam zašto, no kako got se zvala, predivna je o izvrsnog je okusa.

Na prvi pogled je skupa, no potpuno je suha i na 10 kuna ima je puno. S ovim vrućim kruhom, odličan prilog.

Ljubičasti krumpir

2012-01-17T14:38:00.000+01:00

Evo me konačno u bazi. Kao prvo svima sve naj bolje u novoj godini, da prihvatimo sve što nam dolazi i da se radujemo svakom druženju, pa i ovakvom virtualnom koje isto obogaćuje. Ja se veselim svim vašim postovima i silno sam se u ove dvije godine obogatila vašim iskustvom i kreacijama.
Idemo dalje. Tema ovog posta je ljubičasti krumpir. Molim vas pogledajte ovu divotu u presjeku.

Zovu ga i Ljubičasto veličanstvo po nekim svojstvima koje štite zdravlje čovjeka.

Izgledom bi možda netko pomislio da se radi o genetičkom inžinjeringu, ali nije. Krumpir potječe s Anda i postoje vrste od crvenih pa sve do tamno ljubičastih. Moram priznati da me privukla njegova boja ne nutritivna vrijednost, no okus mu je isto interesantan, onako prilično orašast i zanimljiv.

Kod nas ga proizvodi imanje "Eko Sever".

Kad se peče u ulju, boja mu se gotovo ne mjenja, no za krumpirovo tijesto, a ja sam baš danas naumila raditi njoke, malo izgubi boju, jaje, brašno,,, pa oslabi intenzitet, no okus je jako dobar. Karakteristika mu je između ostalog, da nije brašnast, za mnoge kombinacije je to važno.

Krumpirovo tijesto, tu se nema što reći, sve se zna, skuhan krumpir, oko pola kile, propasiran, dvije žlice ulja, jedno jaje i brašna koliko je potrebno da se umijesi tijesto. I to je to.

E umak je nešto drugo:

200 g slatkog vrhnja
200 g nekog finog plavog sira
pola limuna i korica i sok
1 kruška
sol i papar

Krušku oljuštiti narezati i skuhati, ohladiti i vilicom usitniti.
Slatko vrhnje i 2-3 žlice vode u kojoj se kuhala kruška prokuhati.
Maknuti s vatre i umiješati grubo izmrvljen sir i krušku.
Začiniti, kapnuti koju kap maslinovog ulja, naribati parmezana po želji i uživati.

Sretan Božić

2011-12-22T15:54:00.001+01:00

Drage moje, želim vam svima Sretan Božić, nakuhale smo se i nadružile cijelu ovu godinu.

Želim sebi i vama još ovakvih raznolikih i bogatih postova.

Bit ću neko vrijeme odsutna, malo putovanja, malo odmora i veselim se ponovnom druženju.

Kad se vratim, pregledat ću sve vaše divote koje ste spremile.

Vaša Dunja

Mramorni kolač s čajem

2011-12-14T12:10:00.000+01:00

Kad nam je Nevena, ovomjesečna domačica igrice "Ajme koliko nas je", s bloda "Ebba cuisine", zadala temu čaj, znala sam odmah da ću učestvovati s najmanje dva recepta, jer ih stalno ponavljam. Kod nas se slabo pije mlijeko, ali čajevi više puta dnevno i to oni naj manji do naj starijih. Piju se obične kamilice, pa šipak, nana i slično, pa do onih rafiniranijih, možda čak modernih, ako je zeleni čaj u prahu moderan. Matcha čaj mi se uvukao pod kožu pred nekoliko godina i od onda tražila sam sve moguće i nemoguće načine primjene. Već sam prije objavila Kekse s čajevima, a sad je na redu Mramorni kolač s Matcha čajem.

Potrebno je za pleh veličine 10 x 25 cm:

120 g maslaca
200 g šećera
3 jaja
250 g brašna
pola praška za pecivo
pola šalice mlijeka
1 žlica kakaa
2 žličice matcha čaja u prahu

Postupak:

prvo istući bjelanjke i staviti ih na stranu
u drugu posudu dobro mikserom umješati maslac jaja i žutanjke
dodati brašno sa praškom, malo mlijeka i snijeg od bjelanjaka
masu podjeliti u tri jednake posude
jednu ostaviti žutu, u slijedeću umješati kakao a u treću čaj
na radnu površinu staviti iskrojen papir za pečenje po veličini (ili malo veći) pleha, pa na njega izliti redom tijesta jedno po jedno, pa sve staviti u pleh
peći na 200 stC oko 45 minuta

Napomena: kako sam upotrebila smeđi šećer, zelena boja matcha čaja malo je izgubila na intenzivnosti, ali okus nije.

IZAŠAO JE NOVI REPETE

MOJ DOPRINOS OVAJ PUTA:

Starinska torta od badema

Punč kugla - svječica

Slani mufini od gljiva

Iz knjige "Jelo iza samostanskih zidina" prvi dio

2011-12-10T21:09:00.001+01:00

Pred dvadeset godinadobila sam od svoje sestre knjižicu pod naslovom «Jelo iza samostanskihzidina». Autor ove neobične kuharice je Norman Foster, muzičar, operni pjevač,našao se za neke oluje u okolici Beča bespomoćan i promrzao, i koje li čudo,našao je utočišće u jednoj fratarskoj kuhinji, što će mu ostati neizbrisivoiskustvo za cijeli život. Fratri su ga okrijepili neobičnim eliksirima, inahranili čudesnim jelima, i pouzdano je znao da će se jednog dana vratitisamostanima i istražiti kulinarske tajne koje su bile tako dobro i sigurnoskrivene u kuhinjskim ormarima iza tajanstvenih zidina pobožna samostanskogživota. Nakon nekoliko godina, autor se dao u istraživanje redovničkihsamostanskih kuharskih knjiga između 13. i 18. stoljeća i to redovničkihzajednica Italije, Engleske, Francuske, Njemačke, Švicarske i Austrije. Sve jepopračeno simpatičnim pričicama, a zastupljeno je sve, od ljekarija, juha ikuhnih jela, mesa, do deserata.

Ovu kuharicu trebagledati na jedan drugi način nego što danas pratimo. Ona nema ni jednufotografiju, mjera ima i nema, ali sve ima neki misterij i mene uvijek kad juuzmem u ruke spopadne želja da nešto po tim uputama iskemijam. Drugi riječima,ova kuharica meni služi za inspiraciju i nadahnuće. Koji put nas fotografijemogu zaustaviti jer nam je ne moguće napraviti repliku istog. Vjerujte, nijeloše koji put krenuti samo od teksta, bez opterećenja fotografije.

Odlučila sam ovukuharicu s vama prelistati i ponešto napraviti i predstaviti vam ju. Vjerujem daju neki imaju, a i za one koji za nju nisu nikad čuli, vjerujem da će vam bitiinteresantno. Nastojat ću jednom mjesečno nešto skuhati i tako 12 mjeseci.Znači serija u jednoj godini, nadam se da mi neće dojaditi, pa krećemo s prvomepizodom.

Mincemeat – Pie

"Godine 1198.radovali su se građani Buryja, kao svake godine, božićnom pozivu u samostan St.Edmund. Na svakoga je, naime, čekala novotarija, mirisavi vrući«mincemeat-pie». Ali kad su se jednom takvom predbožićnom prilikom potukli opatovisluge i neki građani, opat Samson se tako razljutio da je povukao svoje pozive.Na to se čitav grad ispričao opatu i zajedno s njim za pokoru postio...očigledno u očekivanju bogatog božićnog jela.

Te «mincemeat-pie»peku se po tradiciji u malenim oblicima poput čamčića s poklopcima.Predstavljaju Isusovu koljevku i bile su do šesnajstog stoljeća neophodni diobožićnog jelovnika u Engleskoj. Za vrijeme reformacije bile su te popularne«pies» zabranjene pod motivacijom da prikazivati Kristovu koljevku kao »pie», adarove svetih triju kraljeva kao mirodije i egzotično voće u njima, predstavlja«papinski utjecaj».

Engleski puritancitu zabranu nisu mogli provesti, pa su «mincemeat pies» i danas tradicionalnobožićno jelo, kao i legendarni «plum pudding». Ispočetka se nadjev «micemeat»od sitno kosanog mršavog mesa ili jezika, goveđeg loja, grožđica, kandiranogvoća i mnogih mirodija. Kasnije je postepeno meso ispušteno, a dodan brendi.Recept je iz 18. stoljeća, mora se početi priređivati već u studenom, kako bise brendi dobro prožeo. Poznavaoci međutim tvrde da je «mincemeat» najbolji odprošle godine."

Evo to je biooriginalni prepisani uvod za te male pitice. Originalni recept neću niprepisivati, jer ga ne mogu prilagoditi današnjem načinu kuhanja, ali mi je daoideju za kolačić dobrodošlice za naše ovogodišnje božićne goste. Na tanjuru ćese naći grančica bora s jednom malom koljevkom i bebom Kristom za svakog gostai to može ponjeti kući skupa s kalupom.

Krevetić je od prhkogtijesta, recimo ono od lincer tijesta, 250 g brašna, 70 g šećera, 1žutanjak,100 g putra. A punjenje po želji, ja sam napravila nadjev: mljeveniorasi, grožđice, naranđa korica, cimet i rum. Kalupe dobro namastiti i posutibrašnom, razvaljati tijesto, iskrojiti dno, puniti nadjevom, staviti bebu idekicu od tijesta. Sve premazati jajetom i peći 15 minuta na 200 stC.

Plavac mali - kolač veliki

2011-12-04T12:57:00.001+01:00

Ovim postom predstavit ću vam jedan super kolač, bogat po okusu, jednostavan za napravit a radi se za Martinje, koje je prošlo, ali nema veze, finog crnog vina ima uvijek. Zatim neobičnu biljčicu fizalis, još je zovu Peruanska jagoda, i naravno porijeklo je iz južne Amerike, no sadi se čak i u Zagorju. Mene uvijek opčini njen fotogenični izgled, volim ju staviti na razne kolače kao ukras, no okus je stvarno po nekoj jagodi. Od ovih naranđastih bobica probala sam izvrsnu marmeladu, u stvari slatko.

E sad kolač. Ovaj put radila ga je moja kćer, to je njezin omiljeni, makar ni ona kao ni ja nismo baš neke obožavateljice slatkiša, ali ovaj i nije pretjerano sladak. Moja kćer Nina je mamica jedne četverogodišnje djevojčice Meline, ne stigne puno kuhati i praviti kolače, ali subota je njen dan. Više je vremena i od redovnog posla relaksira se uz štednjak. Kolač je odličan uz čašicu istog vina s kojim se pravio i malo maskarponea ili nekog sirnog namaza, koji se može dodatno zasladiti, a i ne mora.

Potrevno je mali kalup 30x12 cm:

150 g maslaca
150 g šećera
150 g brašna
3 jaja
1 vnili šećer
1 žlica meda
1 žličica cimeta
100 g čokolade za kuhanje
1 žlica kakaa
1 dcl crnog vina

Postupak:

Odvojiti jaja i istući bjelanjke s polovicom šećera i staviti na stranu
Mikserom dobro umiješati žutanjke, masalac, šećer i med
Dodati sve redom i ostalo i na kraju snijeg od bjelanjaka

U namašćen pleh izliti smjesu i peći 40 minuta na 180 st.C. Nakon pola sata provjeravati drvenim štapićem da se kolač ne pre suši.

Napomena:

Možda vam se čini da nema praška za pecivo, stvarno je bez praška
Mjera je mala i neće biti visok
Probali smo povećati mjeru da bude viši, no meni je ipak bolji ovako
Mogu se staviti grožđice namočene u vinu, no onda se lošije reže, pa smo s vremenom odustali

Uživajte u ovom pred prazničnom vremenu!

Krafne od batata

2011-11-29T22:03:00.001+01:00

Evo da vam se pridružim u ovim "žutim receptima", barem po boji, i unatoč ovoj šafranastoj boji, u ovim krafnama ili pogačicama nema šafrana, samo slatki krompir - batat. Kažu da je za miris odgovoran mozak, e moj je mozak defektan, nikako ne prihvaća miris šfrana... a šta ću, ja bi, ali mozak neda.

Ovo slano pecivo jako je ukusno i rado ga pravim u zimskim danima, najfinije je toplo, onako odmah s pleha, drugi dan, tako, tako, bolje ga je smrznuti ako ostane, no nama ništa ne ostane. Zalijemo s kakvom dobrom pivicom i družimo se. Konačno to je ipak krumpir.

Potrebno je:

550 g brašna
2 žutanjka
350 g kuhana i pasirana batata
2 žlice ulja
1 suhi kvasac
žličica soli

i još 150 - 200 g maslaca

Prvo treba barat staviti na pleh i zamotati ga u al. foliju i ispeći u pećnici. Za tu količinu treba dva velika ili tri manja, oko 700g. Pekli su se oko 40 minuta, ovisi o debljini.
Zatim ga osloboditi kore, postrugati sadržaj žlicom i vilicom dobro usitniti. Ohladiti ga.
U zdjelu staviti brašno, žutanjke, ulje, sol i batat, napraviti malo udubljenje i staviti kvasac, žličicu šećera i malo mlake vode.
Čim se kvasac zapjeni mikserom izraditi srednje mekno tijesto s mlakom vodom. Teško je reći koliko, ovisi o vlažnosti svih sastojaka. Ostaviti pokriveno da se udvostruči.
Zatim prebaciti tijesto na dasku, razvaljati u veći pravokutnik i sad dolazi na red premazivanje maslacem kao za lisnato tijesto ili kroasane. Znači premazati srednji dio tijesta, prebaciti na to lijevi dio, premazati, pa desnu trećinu. I tako tri puta, s tim da tijesto mora zamotano počivati između svakog ponovnog premazivanja po pola sata na hladnom.
Modlom rezati oblike, namazati ih jajetom i posuti krupnom morskom soli i nekim sjemenkama. Peći ih u zagrijanoj pećnici na 200 st. oko 15 minuta.

Mađarice

2011-11-28T13:58:00.001+01:00

Svaka kuća gdje postoji u ladici knjiga recepata od naših mama i baka, krije se i recept od Mađarica. Svi su oni vrlo slični, no interesantno je vidjeti te male, ali ipak značajne razlike. Jučer smo se zaželjeli nekog "ozbiljnog" kolača kao uvertira za spektar onih Božićnih, pa je odluka pala na Mađarice i to one, ne iz mamine, nego iz bakine knjige, a to znači malo kompliciranije.

Gdje je komplikacija, e u tome da se šećer za filu karamelizira, pa cijeli kolač ima jednu karamel amaro notu. Sve ukupno nije presladak, nikad se nije stavljala glazura, na vrh se obično stavila neka nedefinirana i apstraktna nakupina niti karameliziranog šećera (djeca su to zvala šećerni žohari i ne rijetko smo se za njih potukli), radile su se kore što je više moguće, a kockice rezale što je više moguće manje. Sve skupa ti mali "neboderi" drugi dan su se pretvorili u jednu pre finu masu, okusi su se sjedinili i tijesto i nadjev skupili su se u jedno bogato tijelo.

Potrebno je za 8 kora:

600 g glatkog brašna
120 g masti ili maslaca ( ja radim s maslacem)
200 g vrhnja
2 jaja
2 žličice sode bikerbone
100 g šećera u prahu
malo soli

Za nadjev:

250 g šećera
1 l mlijeka
2 žlice kakaa
5 žlica brašna
100 g gorke čokolade
200 g maslaca

Prvo napraviti tijesto od zadanih namirnica. Vrlo se lako umjesi i zamotati ga u najlon foliju i spremiti na hladno.
Zatim u lončić staviti šećer i grijati ga na vatri dok se ne rastopi i dobije smeđu boju, te maknuti s vatre i sasvim malo prohladiti, te uliti decilitar vode, vratiti na vatru da se karamel otopi. Dobivenu tekućinu ohladiti.
Mikserom umješati u mlijeko, kakao i brašno, dodati rastopljeni karamel i mješanjem na vatri kremu skuhati. U vruće staviti čokoladu i maslac narezan na komadiće.
Kremu ohladiti.
Sad se primiti posla oko kora. Kako got izgleda da je to mučno, nije, kore se vrlo lako valjaju na dasci, a peku u zagrijanoj pećnici na 200 st svega nekoliko minuta. Imam dva pleha, koja namažem i pobrašnim samo prvi put na obrnutoj strani, jedan je s tijestom u pećnici a drugi već čeka. Ova količina tijesta dovoljna je za 8 kora veličine 20 x 30 cm, a tijesto treba istanjiti što je tanje moguće, ja sam se trudila da ne bude deblje od 1 ili 2 mm.
Pečene kore vaditi i slagati slobodno jednu na drugu. Kad su sve gotove tanko ih namazati pripremljenim nadjevom i staviti na hlađenje.

Najbolje su drugi dan ako prežive!

Kako je zima zagrlila jesen i jedan fini slani tart od muškatne tikve

2011-11-22T16:59:00.001+01:00

Evo kako, još neotpalo lišće dobilo je prekrasni veo, čudesna ljepota koju je zabilježila svojim fotoaparatom moja draga prijateljica i umjetnica, fotografkinja, Višnja Serdar. Ja sam ju molila da mi ustupi za ovaj blog ove fotografije da zajedno svi uživamo u veličanstvenoj prirodi. Snimljene su jučer gotovo u centru Zagreba, zapravo na zapadnom dijelu grada na ipak maloj uzvisini. Pogledajte fotografije, a nakon njih recept.

Tart od muškatne tikve, karameliziranog luka i plavog sira

Potrebno je:

100 g glatkog brašna
250 g raženog brašna
100 g maslaca
80 g kiselog vrhnja
1 jaje
sol
malo vode samo ako je potrebno

Nadjev:

2 veća ljubičasta luka
450 g pirea od pečene muškatne tikve
150 g nekog boljeg plavog sira, gorgonzola ili sl.
malo balzamičnog octa
sol i papar

Ova količina dostatna je za dva tarta. Prvo od zadanih namirnica umijesiti tijesto, zamotati ga u foliju i ostaviti na hladno da odleži najmanje sat vremena. U međuvremenu luk izrezati na tanke polumjesece i na malo maslinovog ulja prepržiti ih da postanu staklasti, te na kraju dodati samo žličicu balzamičnog octa i promješati na vatri da se luk karamelizira. Ostaviti na stranu.

U zdjelu dodati pire od tikve, luk, izdrobljen sir, posoliti i dodati svježe mljevenog papra, po želji i malo više nego bi bilo uobičajeno. Razvaljati tijesto u dva kruga, tanko, otprilike 3-4 milimetara. Dvije trećine prekriti nadjevom, a ostali dio tijesta prebaciti preko nadjeva. Prenjeti na pleh masnim papirom. Staviti peći u zagrijanu pećnicu na 220 st.C dok ne dobije lijepu boju.

Kod mene se peklo 25 minuta.

Uživajte u jeseni, zimi i njihovim plodovima.

Ova slana poslastica meni spada u top 10.

Torta od badema i mandarina

2011-11-19T23:59:00.001+01:00

Kako sam nedavno pročitala post o prekrasnoj torti od badema bez brašna kod naše blogerice Maxivide sa bloga Zaboravljene poslastice, pdsjetila me ta tota na jednu koju nisam već dugo radila. Isto je vrlo jednostavna, glavni sastojak su bademi, očišćeni od ljuskice, s tim da je u mojoj i mandarina Klementina, a kako sam nedavno dobila pošiljku tih prvih mirisnih plodova, prilika je napraviti je.

Recept je vrlo jednostavan, s tim da mandarine u tijesto idu cijele, s korom, ali skuhane. Kuhaju se sat vremena, s tim da u dva navrata treba promjeniti vodu. Moraju u potpunosti omekšati, ocijediti, ohladiti i izvaditi im koštice, ako ih ima. U nekom kuhinjskom procesoru samljeti ih u pire skupa sa korom.

Porebno je:

500 g Klementina
6 jaja
100 g maslaca
220 g šećera
250 g badema (očišćenih i samljevenih)
2 žličice praška za pecivo

Postupak:

Cijela jaja miksati sa šećerom i maslacem
Dodati bademe s praškom
Na kraju umješati pire od mandarina
Kalup premazati maslacem i posuti brašnom, ili jednostavno obložiti masnim papirom
Staviti u zagrijanu pećnicu na 180 st.C i peći 45 minuta, te nakon 30 minuta drvenim štapićem prvi puta provjeriti. Mojem je trebalo 50 minuta, čak mi se malo presušio

Ispekla sam ga u silikonskom kalupu 24 cm promjer, no možda je ljepše u manjem,

Po želji može se pečen kolač malo natopiti svježim sokom od mandarina, i služiti uz istučeno slatko vrhnje, a užitak na kraju dobro će doći čašica likera od mandarina ili limončela.

Torta od jabuka i krem sira s čokoladom

2011-11-16T16:03:00.001+01:00

Dobili smo dragocijen poklon, sanduk predivnih jabuka s obiteljskog gospodarstva, crvenih, žutih, zelenih, slatkih, kiselih, sve birane, ljepša od ljepše. Osim što ih jedemo, prave se i kolači. Evo jedne tortice s kojom ćemo pomiriti i one koji vole voće, kekse i čokoladne kremice. Ja ću se zadovoljiti sa ovim keksastim bočnim dijelom.

Ovaj kolač sastoji se iz tri dijela, podloge i stranice, donji dio od jabuka i kremastog gornjeg sloja.

Prvi dio, podloga i stranice:

220 g maslaca
450 g brašna
2 žutanjka
120 g šećera
malo mlijeka

Od ovih sastojaka zamijesiti tijesto i ostaviti ga na hladno.

Drugi dio, jabuke:

1 kg jabuka
100 g šećera
sok i korica od jednog limuna iz bio uzgoja
1 žlica gustina

Jabuke očistiti i narezati na male kockice, i dinstati ih sa šećerom i sokom od limuna dok ne omekšaju. Ohladiti ih i dodati koricu od limuna i gustin.

Treći dio, krema:

500 g krem sira Philadelphia s Milkom
2 jaja
200 g punomasnog kiselog vrhnja
100 g šećera
1 žlica gustina

Mikserom umutiti sir i šećer, dodavati jedno po jedno jaje, pa vrhnja i na kraju gustin.

Faza slaganja:

Izvaditi tijesto iz frižidera, razvaljati ga tanko obložiti dno i stranice kalupa za tortu koje smo prije namazali maslacem i posuli brašnom.
Na tijesto izliti jabuke i poravnati ih.
Na jabuke izliti kremu od sira.
Po vrhu nadrobiti ostatke tijesta, ako je ostalo.

Staviti peći u zagrijanu pećnicu na 160 stC oko sat i pol. Nakon sat vremena polako testirati drvenim štapićem. Obzirom da je do velika količina vlage, potrebno je polagano i strpljivo peći.

Ja sam čak jedno vrijeme pokrila al. folijom. Potrebno ga je dobro prohladiti prije rezanja. Najbolje tek drugi dan. Promjer mojeg kalupa je 28 cm.

Japansko mliječno pecivo

2011-11-14T15:31:00.001+01:00

Danas rano ujutro, pregledavajući što su sve vrijedne blogerice napravile preko vikenda, sve same divote, zapelo mi je oko post sa bloga "Maslinka" od naše drage Olivere. Kaže; Japanski mlečni hleb sa Tangzhong starterom. Kako ja, moram priznati, prilično brzo pregledavam blogove, ova divota od kruha mi je promakla, jer Olivera spominje blogerice Anu i Maju koje su to već radile.

Kako mi se na prvu strašno dopalo, rekoh idem se odmah primit posla, to moram napravit, i evo, sa zadnjim trenucima dana poslikano, da ne moram izvlačit umjetnu rasvjetu. I šta reći, oduševljena sam, jedino sam napravila malu mjeru, pa kad kući stignu moji, bit će rata.

Evo moj tijek rada:

Starter

100 g vode skuhati sa 20 g brašna (do 65 st C) ohladiti pokriveno s plastičnom folijim da se ne napravi korica

Tijesto:

350 g brašna
1 suhi kvasac
1 žličica soli
1 žličica šećera

Sve promješati i dodati starter, 150 g mlijeka i 30 g rastopljenog maslaca.

Umijesiti rukom na dasci tijesto, ostaviti pokriveno dok se ne udvostruči, meni je stajao 2 sata, nakon toga sam izrezala 8 loptica i razvukla ih i urolala. Poslagala u uski pleh. Opet mi je odmaralo 1 sat, namazala jajetom, posula sezamom i stavila peći na 200 st C 25 minuta.

Hvala svima!

Keksi s čajem uz čaj

2011-11-11T16:34:00.001+01:00

Volite li egzotične čajeveili samo onaj od šipka i kamilice kao ja, ma šta kao ja, uopće ne pijem čajeve,makar mi se jako dopadaje lijepe šalice, volim rituale oko čajeva, sviđaju mije keksići i mali trokutasi sendvići koji se serviraju uz poslijepodnevni čaj.

Donosim vam ovaj put modernei po malo neobične kekse s neobičnim čajevima. Ako ste ljubitelj eksperimentiranja i iskušavanjanovotarija, ovo je za vas, ako ne, uživajte samo u slikicama.

Ovi keksi su daleko od onihstarinskih bakinih, no ja sam unjih zaljubljena, volim boje, volim neobične kombinacije, volim iznenađenja, auz to sve skupa rado zalutam i u neobične okuse.

U receptu naći ćete osnovu, apotom otvoren put za vlastitukreaciju nečeg novog. Dodaci koji su dodani mogu se zamjeniti nečimsvakidašnjim, ili se držati recepta. Još moram dodati da si ti čajevi prilično skupi i ne moraju se potrošiti samo za kekse, mogu se koristiti kao dodaci jogurtu ili jednostavno kao čajevi.

Neke opće upute:

- naj bolje je tijestoizraditi u nekom kuhinjskom robotu

- što manje dodirivatirukama

- uvijek tijesto vrlohladno rezati i stavljati peći

ispečene kekse ohladiti na rešetki

Osnovni recept:

- 80 g brašna od kestena

- 130 g oštrog pšeničnogbrašna (može i isključivo pšenično brašno, u tom slučaju 210 g)

- 100 g šećera, može se slobodno smanjiti količina šećera tko ne voli slatko, crne sam radila sa smeđim, a zelene i roza sa običnim da se ne poremeti boja

- 1 jaje

- 120 g maslaca

- malo soli

ZELENI KEKSI – dodati ubrašno 1 i pol žličicu Matcha praha i na kraju 80g sitno nasjeckanih pistacija

CRNI KEKS – dodati u brašno 3žličice Acai praha i na kraju 80g pinjola

ROZA KEKS - dodati u brašno 2 žličice Camu Camupraha i na kraju 80g sušenih brusnica

1. u kuhinjski robot ili mikser staviti sve suhe tvari iujednačiti suhu masu

2. dodati jaje i maslac i najjačom brzinom izradititijesto

3. ovo je trenutak kad treba dodati sjemenke i kratko ihumješati

4. pripremiti komad najlonske folije i u nju zamotatitijesto kao u vidu neke kobase te staviti na hladno barem dva sata

5. tijesto će postati čvrsto i nazubljenim nožem rezatifete otprilike 1 cm debljine te ih položiti na pleh obložen masnim papirom

6. peći u zagrijanoj pećnici 12 - 15 minuta na 180 st.C na naj gornjoj prečki

7. čim su pečeni vaditi ih špahtlom na rešetku

Uvijek volim imati ovakvekekse u zalihi i odnjeti ih lijepo zamotane na poklon.

Punjeni juneći odresci

2011-11-10T16:36:00.000+01:00

Neki dan me blogerica Katarina s bloga "Laka kuharica" oduševila sa svojim junećim svitcima. Volim odakve zamotuljke s nekim originalnim punjenjem, a sama dinstana govedina mi je uvijek nekako dosadna. Zato čim sam to vidjela, znala sam da ću to napravit, doduše s nekim malim promjenama.

Koje promjene, pa na tanke, izlupane i posoljene odreske stavila sam samo jednu tanku šniticu pečene šunke, i polovicu mrkve, onako u cijeloj duljini, zarolala i prikvačila ih čačkalicom. Svaku roladicu prepržila na tavi na malo ulja i stavila na stranu.

Na istoj tavi prepržila dosta nasjeckanog crvenog luka, dvije crvene rog paprike. U vatrostalnu posudu poredala sam rolade, dinstano povrće, dodala list dva lovora, zalila temeljcem (ili vodom) poklopila i stavila u pećnicu.
U mojem slučaju je to bio glineni lonac. Naravno da to može biti bilo koji lonac i da se to može dinstati i na gornjoj vatri. Znači, pećnica je dobra, ali nije neophodna. Nakon dva sata na vrlo polaganoj vatri, roladice su bile mekane ko putar i sočne.

Umak sam propasirala štapnim mikserom, dotjerala ga s malo vina i na kraju komadićem maslaca.

Za prste polizati. Za detalje pogledati kod "Lake kuharica", a njoj hvala na receptu.

Lazanje s makom i muškatnom tikvom

2011-11-01T19:30:00.001+01:00

Lazanje mogu biti i slatke, ne samo slane. Evo jedan receptić koji radim već godinama, još puno prije nego su tikve postale ovako ludo popularne. Kad sam pred tridesetak godina pričala prijateljicama za kombiniranje naranđaste tikve u slatkim jelima, sve su se zgražale i isčuđavale. Tada nije bilo, ili barem na tržnicama hokaido tikve ili ove meni najbolje, muškatne, nego se kupovala obična i zvali su je turkinja. Uglavnom se pekla razrezana na komade u pećnici ili na otvorenoj vatri, stavilo se na nju malo šećera i pijuckalo uz mladi portugizac.

S pojavom trenda zdrave hrane i makrobiotike, tikve su ušle na otvorena vrata i zauzele bitno mjesto u pripremanju slatkih i slanih jela. Ja posebno volim muškatnu tikvu, jednostavno ju ispečem raspolovljenu i držim u hladnjaku. Jedemo ju samu, ili u nekim jelima. Tako se našla u ovim slatkim lazanjama. Tijesto radim sama, ono je kao od štrukla samo malo deblje, i naravno ne kuha se prije.

Potrebno je za tijesto:

300 g oštrog brašna
1 jaje
1 dcl ili malo više mlake vode
malo soli

Potrebno je za nadjev:

3 jaja
200 g šećera
100 g rastopljenog maslaca
350 g pečene i zdrobljene muškatne tikve
250 mljevenog maka
2 dcl slatkog vrhnja
1 žličica cimeta
ribana korica i sok od jednog limuna
malo ulja i malo badema u listićima za pokrov

Postupak:

Prvo dobro zamjesiti tijesto i ostaviti pokriveno i malo nauljeno da pola sata odmara na sobnoj temperaturi. Razvaljati ga na pobrašnjenom stolnjaku koliko ide, zatim rukama još malo razvući ali ne pre tanko. Ostaviti da se prosuši.
U posudu dodati cijela jaja i šećer te mikserom dobro umutiti da se zapjeni i potom redom sve dodati. Masa je rijetka, ali to mora tako biti.
Pripremiti pleh u kojem će se peći lazanje. Pokapati po dnu malo uljem. Rezati škarama tijesto koje nam se prosušilo, treba nam izaći pet kora veličine pleha. Bitno je da su prva i zadnja u komadu, ostale se mogu i zakrpati.
Zatim redati tijesto, nadjev, tijesto... i tako do kraja, malo pokapati gornje tijesto uljem ili rastopljenim maslacem i posuti listićima badema.
Peći polako na 180 st C oko 40 minuta. Provjeriti štapićem. Kad je pečeno, ostaviti desetak minuta da odmori i zatim rezati. Može se po želji služiti preliveno slatkim netučenim vrhnjem.

Radila sam jedan sličan recept u devetom mjesecu, no ovaj je kompleksniji i malo zahtjevniji.

Pašticada, još jednom iz Snježine kuhinje

2011-10-28T17:17:00.002+02:00

Evo me još jednom u Snježinoj kuhinji, zapravo htjela sam odmah objaviti u prošlom postu i Snježinu pašticadu, no nije mi se uklopilo s onim "ni čula, ni vidjela". Zato u ovom postu ova pašticada. Nju sam naravno radila, probala privatno i u restoranima i kud li sreće da se ovako nešto može naći u kakvom hotelu ili konobi, pa vjerojatno može, no ja nisam bila te sreće.

Ono što me privuklo je Snježina rečenica: "praviti pašticadu u expres loncu je vjerojatno za neke bogohuljenje". E, mislim si, idem ja vidjeti kako je to napraviti taj govedski klasik u pretisu. Ja volim taj lonac, ovaj zadnji mi je već treći u životu i jako sam s njim zadovoljna. Kuhanje pod pritiskom ja ne vidim, idem što prije skuhati da se maknem iz kuhinje, ja u njemu vidim kvalitetu, jest da treba malo iskustva oko minutaže, ali meni je super.

Radila sam točno po Snježinom receptu, samo sam možda natrpala više mrkve i češnjaka u meso, tako da svaka šnitica ima i naranđastu prugicu. Radila sam duplo, jer mi je lonac veći i imam goste pa da bude i za drugi dan za nas. Ne zna se bolje da li je meso ili umak, svi su se obezglavili od božanstvenih okusa, a kao prilog poslužila sam kruhove knedlice.

Snježo, hvala još jednom što si s nama podjelila svoje recepte, a uvelike obogaćuje igricu FBI,

koju je pokrenula mamjac.

Kraljevska jela s bloga "Vrtaljica"

2011-10-25T18:33:00.000+02:00

Prije svega, mali osvrt na ovu igricu, gdje istražujemo međusobno naše blogove - FBI igrica koju je pokrenula mamajac. Moram priznati da zbog manjka vremena nisam baš svaki put učestvovala, a razlog je i to, što kad krenem pregledavati neki od naših blogova, popis recepata je tako velik koje bi željela istražiti, da mi ne bi bilo dovoljno pola godine. Zato sam se odlučila istraživanjem krenuti u jednom smjeru, a to je isprobati ono što nisam nikad ni vidjela, ni jela, ni kuhala, a Snježin blog "Vrtaljica" mi je bio posebno interesantan zbog toga. Tamo se nalaze interesantna etno jela ruralnih područja Bosne, a meni vrlo izazovno, jer se nisam s tom kuhinjom nikad srela (nisam čak ni bila nikad u Bosni, sram me bilo).

Listajući, odlučila sam se za ova tri recepta: Uzljevak od tikve, Ječam s porilukom i Japrak.

Uzljevci, izljevci.. nikad nisam pravila, čula sam. ali kod Snježe se ukazala prilika.

Ječam sam negdje probala onako s grahom i nije mi se dopao, cijelo vrijeme sam si mislila, grah je tako dobar sam po sebi i nije mi bilo jasno što u njemu radi ta tvrda žitarica. To još zovu ričet. Znači meni je i to bilo nepoznato. Posebna priča je raštika, naravno da sam čula za to lisnato povrće, no nisam nikad ni probala ni kuhala. Viđala sam ju na tržnici onako u vezicama, debele peteljke, tamno i žilavo lišće... i nije mi bilo jasno što će mi pored fine i nježne blitve, raštika.

I tako sam se odlučila baš za to.

Prvo sam napravila uzljevak, jednu kišnu nedjelju za kasni doručak. Dugo se spaavalo i dokasna bdjelo. Malo je izazvalo, jutarnje nakuhavanje lagano čuđenje, no nakon buđenja svi su se dovukli u kuhinju i uzljevak je nestao. Uživali smo. Nisam ništa promjenila.

E, za ovu juhu ili varivo od ječma i poriluka trebalo je više hrabrosti. Poriluk volimo na razne načine, ali ječam... malo sam se bojala kako će na to gledati moji gladuši. Za svaki slučaj kupila sam kobase da se utješe ako im ne bude išlo. Prvo je došla kćer kasno poslije podne, nosek u lonac i pitanje, u čemu to plivaju kobase? Onda je zagrabila žlicom i jedno vrijeme mirišala sadržaj, pa onda liznula vrh žlice i onda.... u trenu je polizala cijeli tanjur! A ja njoj, hej pa sad će ti doći kući i brat i on mora večerati,

Dođe kući brat i ponovi se isto, zuri u lonac, beskonačno dugo miriši sadržaj, liže vrh žlice i onda u trenu sve pojede. Zaključak, ludilo od čorbe, kažu to praviti jednom tjedno!

I na kraju Japrak, to fenomenalno jelo, meni do sad nepoznato, savršeno harmoničnog okusa, čak elegantno, ove skoro crne sarme djeluju mistično, a sve skupa se krasno slaže sa suhim mesom. Uz put, nije teško kao filovana paprika ili sarma od kiselog kupusa, Šta sam promjenila, malo, ja sam ipak skuhala svježe paradajze i usitnila ih štapnim mikserom i time zaljevala. Stavila sam malo suhe vratine i jednu crvenu rog papriku za miris. Malo crnog vinčeka i komad svježeg kruha, mmmmmm!

Kraljevsko jelo!

Snježo, hvala ti na ovim receptima, švrljat ću i dalje po tvom blogu i učiti.

Kokosovo mlijeko

2011-10-17T15:33:00.001+02:00

Jedan kratak post i samojedna fotografija, ovaj put za promjenu.

Postoje mnogi recepti kojise rade na bazi vode u multipraktiku, a predviđeni su za vegane. Ovdje nije tajslučaj, ovo je pravo kravlje mlijeko obogačeno slatkim vrhnjem i okusom kokosa, a vrlo jednostavno zanapravit.

Nedavno sam dobila ovajrecept od jedne drage osobe i evo da ga podijelim s vama.

1 l kravljeg običnogmlijeka

200 g vrhnja za šlag

200 g kokosovog brašna(strugotina)

sasvim malo soli

U lonac uliti mlijeko islatko vrhnje i dva prstohvata soli. Upaliti vatru i zakuhati. Skinuti s vatre,usuti kokos, promješati i ohladiti. Lonac poklopiti i staviti u frižider na 12sati ili preko noći. Drugi dan procijediti tekućinu kroz gazu. Uzimati podvije, tri žlice, staviti u duplu gazu i čvrsto rukom istiskivati mlijeko.Kokos koji ostaje, naravno, on više ničem ne služi, baca se.

Od gornje količine dobijese 1 litra super kvaliternog kokosovog mlijeka. Nisam naišla ni na jednukonzervu koja bi imala barem 20% te kvalitete, a o cijeni da ne govorim.Izračunajte sami, 200 g kokosa je na Dolcu u Zagrebu 7 kn.

Odlično je za kolače,kreme, vruće napitke, kakao s ovim mlijekom je fantastičan. a da ne spominjemdresing za fine ribe ili omiljeni cuury.

Uživaj te!

Novi Repete

2011-10-13T09:16:00.001+02:00

Izašao je raskošan, jesenski novi broj Repeta,
što se vidi na naslovnici s prelijepom fotografijom hokaido tikve.
Pa evo mog skromnog doprinosa:

Tortice od krušaka

Grčka juha

Riblji kanape

Lazanje od hokaido tikve

Šrekov kruh - kruh od avokada

Curry s bamijom

Siromaško jelo drugi dio - crne štrukle

2011-10-11T18:14:00.002+02:00

U seriji "skromnih" jela, evo jedno koje me je naučila jedna stara gospođa sa sela. To su zapravo obični štrukli, ili zapravo pre obični, i u tome je njihova ljepota. U originalu se spravljaju u krušnoj peći, no mogu se napraviti i u običnoj pećnici.

Cijela priča je u tome, da zbog silnog siromaštva i oskudice, štedila se masnoća, štedilo se zapravo sve, i da bi tome doskočili, mjesto da su namastili pleh uljm ili mašću, poslagali su na dno velike listove kupusa i na njega položili sirove štrukle i jednostavno to stavili u peć. Ničim se nisu premazivale, ni putrom, ni uljem, ni vrhnjem. Zvuči oskudno, ali je vrlo, vrlo jestivo.

Potrebno je za tijesto:

300 g crnog sitnog brašna ( ja ga nisam imala, pa sam uzela 150 g glatkog i 150 g oštrog običnog brašna)
1 žlica ulja
1 jaje
1 žličica soli
1 i pol dcl vode (odprilike)

Za nadjev:

600 g svježeg kravljeg sira
1 jaje
2 žličice soli

Sastojci za tijesto se rukom dobro izmješaju u zdjeli, pa malo na dasci da se sve dobro sjedini, tijesto ne smije biti ni pre tvrdo ni pre mekano, premazati ga uljem, pokriti i ostaviti pola sata da miruje. Razvući ga na pobrašnjenom stolnjaku, pokapati sa sasvim malo ulja i pometati grudice nadjeva kojeg smo smutili sa navedenim sastojcima.

Posložiti listove na pleh, na njih poslagati tanjurićem izrezane štrukle i staviti peći pola sata na 200 st.
Oni se ničim ne premazuju, ostaju sasvim suhi, no ima neke izvorne čari u tome. Kako se temperatura u pećnici polako zagrijava, kupus počne goriti i isušivati se. Čak se na neki način zadimi, no to daje poseban okus, a kad su štrukli gotovi, kupusu više ni traga, ostali su sano neki izgoreni crni tragovi.

Zato se oni zovu Crni štrukli, a ako volite one masnije i vrhnjaste štrukle, ovo nemojte ni pokušavati napravit, ovi štrukli su suhi, mirisom podsjećaju na starinu i plamen žive vatre.

Siromaško jelo - žličnjaci od heljde s timjanom

2011-10-06T15:59:00.000+02:00

Ako ste ikad probali heljdu i zavoljeli je, onda će vam se sigurno svidjeti i ovi žličnjaci. Bila sam u berbi u Podravini i ovo je bio doručak. Bila sam oduševljena, jednostavnošću, skromnim sadržajem, a okusom savršenim. Kad sam došla kući, uvrstila sam ovu ljepotu u naš jelovnik s malim dodacima.

Za ove žličnjake potreban je heljdin griz ili krupica, što nije bilo jednoatavno pronaći. Našla sam ga kod Severa, E pa potrebno je:

4 jaja
300 g svježeg kravljeg sira
1 žličica soli
200 g heljdinog griza
3 žlice pšeničnog brašna

Mikserom dobro umješati jaja, sir i sol, dodati brašno i griz. Ostaviti na hladno da odstoji barem sat vremena. Zakuhati obilno vodu, malo ju posoliti i u kipuće stavljati žličnjake. Dobro je staviti prvo samo jedan i pripaziti da se ne raspada, u tom slučaju dodati još malo brašna. Sve ovisi o vlažnosti sira, što je teško kontrolirati, ali se da ispraviti. Kuhati ih 6-7 minuta.

Kako se u originalu oni jedu, preliju se preprženim čvarcima, kao prilog pečenju, k dinstanom kiselom kupusu, preliveni kiselim vrhnjem, no ja sam prepržila malo dimljene mesne slanine i nasjeckane majčine dušice - timjana, i na to vadila kuhane žličnjake.

Ovo jelo služilo se nadničarima na selu prije odlaska u polje ili vinograd. Danas se divimo ovoj deliciji po malo zaboravljenoj, i ne pada nam napamet to zamjeniti baš ničim industrijskim.

Ujedno ovo šaljem "Lakoj kuharici", ovomjesečnoj domačici koja nas je razveselila odličnim prijedlogom za igricu "Ajme koliko nas je".

Majin tumbet na moj način

2011-10-03T22:51:00.000+02:00

Nedavno je Maja sa bloga Cooks and Bakes objavila post Lučene paprike, Fotografija famozna, otvara apetit, a tek čitajući shvatim šta to znači lučene, no tada naiđem na njenu preporuku o nekom jelu Tumbet, nikad čula ni vidjela. objavljeno je lani, ali mi je promaklo. I kliknem ja na taj tumbi (tako smo ga mi nazvali), i na prvu mi se strašno dopalo. Kako sam inače ljubitelj svega ovog jesenskog, paprike, patliđani, paradajzi... radim ih u milion kombinacija, ali mislim si, to moram probat.

Majin recept ide ovako koji je našla negdje na netu:

Sastojci:
500 g krompira
500 g plavog patlidžana
500 g sveže crvene mesnate paprike
200 ml ulja
500 ml soka od paradajza
1 kašika šećera
1 glavica luka
3-4 čena belog luka
so
biber
peršun

Postupak:
1. Krompir oguliti i iseći na tanke kolutove pa ostaviti u hladnoj vodi. Patlidžane oprati i bez guljenja iseći na kolutove debljine ½ cm, posoliti i ostaviti bar pola sata da im so izvuče gorčinu. Paprike očistiti od semena i iseći na krupnije komade.
2. Pripremiti sos. Izdinstati crni i beli luk na malo ulja, naliti kuvanim paradajzom, posoliti ako sok nije dovoljno slan, i dodati ravnu kašiku oštrog brašna, i ravnu kašiku šećera, pa sve zajedno kuvati na tišoj vatri da se sos malo zgusne.
3. U posudi sa debelim dnom na srednjoj temperaturi ugrejati 200 ml ulja pa propržiti krompir, u dve ture, bez mešanja, po 8-10 minuta, tj. toliko da krompir postane mekan ali da ne dobije boju. Ocediti od ulja i poredjati ga na dno vatrostalne činije, posoliti. Na istom ulju propržiti kolutove plavog patlidžana, u dve ture, dok patlidžan ne omekša. Ocediti od ulja pa poredjati preko krompira, posuti sa malo soli i bibera. Na istom ulju propržiti papriku, 15-ak minuta, dok ne omekša, pa ocediti i poredjati preko patlidžana. Sve preliti paradajz sosom i staviti u rernu na pola sata, da se zapeče. Pred služenje posuti svežim peršunom.

No, sastojci su me jako privukli, no serviranje mi je bolna točka, htjela sam da je jelo sklopito u vidu neke kocke, čvršće i da se vide redovi, evo što sam promjenila:

Sirov krumpir sam izrezala na fetice, poslagala na papir za pečenje, lagano pokapala uljem i malo posolila te stavila u pećniiu na desetak minuta da se ispeče skoro do kraja, odložila na stranu.
S patliđanima isto tako s tim da sam ih oljuštila, malo su već stari.
Paprike su pečene i oguljene.
Između redova naribala sam malo nekog sira (gaude) iz čistog razloga da mi "drži cijelu konstrukciju".
Redala sam u vatrostalnu posudu, red krumpira, sir, patliđani, sir, paprike, sir, patliđani, sir krompir i domača šalša od paradajza, i zapekla u pećnici. Kad se malo prohladilo fino se dalo rezati na porcije.

Bio je poslužen i umak od češnjaka, peršina, bazilika, maslinovog ulja, soli i papra.

Uživali smo.

Bomboni sa šljivama

2011-09-30T13:10:00.000+02:00

Već neko vrijeme imam kod kuće ove vafl kuglice. Zapravo sam ih prvi puta u životu i vidjela, a uz njih postoje još i batonsi, super za neke zgodne zagriske, i slane i slatke. Ove bombonice punila sam ni slano, ni slatko, za neke užas, meni je baš to super. Voće mi može biti slatko preko svake mjere, nikad me ne smeta, ali kolači sa samo malo viška šećera, nekako mi ne prolaze. Naravno da ove simpatične kuglice možete puniti sa svim i svačim, klasičnim kremama od jaja i oraha, no ja sam se odlučila za slano slatku verziju: suhe šljive i slani indijski oraščići, i naravno gorka čokolada.

Za dvadesetak bombonica bilo mi je potrebno:

100 g mekanih suhih šljiva (ima takvih za kupiti)
100 g slanih indijskih oraščića
malo ruma
100 g gorke čokolade (78%)
malo maslaca
vafl ploča

Šljive i oraščiće sitno narezati, dodati dvije žlice rastopljene čokolade i malo ruma, Sve povezati u jednoličnu masu i time puniti vafle koje smo prije oštrim nožem izrezali. Kad se slijepe dvije polovice, dobro ih pritisnuti i ako je potrebno još malo obrezati da dobijemo lopticu. Rastopiti preostalu čokoladu s malo maslca na vodenoj kupelji i uvaljati loptice.

Ova škrinjica ide na poklon mojoj priji.

Ovim receptom sam uletila domačici Snježi u zadnji tren za igricu Ajme koliko nas je.

Košarice s makom i muškatnom tikvom

2011-09-25T23:05:00.000+02:00

U ovom postu bit će premalo teksta, a previše fotografija. Koga to smeta, neka produži dalje.

Tijesto je kupljeno, deblje za burek i izrezano na kvadrare od deset cm po stranici.

Premazati kistom namočenim u ulje udubljenje pleha za muffine. U svaku rupu ugurati po dva kvadrata premazana uljem, a unutra staviti po dvije žlice nadjeva koji se sastoji od zgnječene i pečene muškatne tikve, mljevenog maka, šećera, cimeta i malo slatkog vrhnja, i po kojeg manjeg komadića tijesta. Ispeći i pojesti!

Namaz od sušenih rajčica

2011-09-23T23:05:00.002+02:00

Namaz, umak ili pašteta... tako bi se mogla nazvati ova crvena masa od sušenih šljivar paradajza. Oni su mi nekako čvršćeg mesa i ne pre vlažni i pogodni za dehidraciju, sušenje. Ona se može provoditi na više svima poznatih načina, na suncu, u pečnici, no ja imam dehidratir - sušilicu za voće i povrće. U nju mi stane dva kg paradajza, prepolovljenih i izvađenih koštica. Sušim ih 12 - 13 sati, preko noći, a sušilica je tempurana da temperatura ne pređe 70 st. što je naj kvalitetnije sušenje, c vitamin se ne uništi, a okusi su "živi".

Izvanrednog su okusa i ovako same za pogrickati, a suhoću možete ocijeniti po želji. Ja ih ne osušim kao karton, volim da ostane malo deblje meso, jer ova pašteta i zahtjeva punoću okusa. Odlična je za bruschette, čips, tortilje ili paštu.
Potrebno je:

osušenih paradajza šljivara oko 400 g
5 rebra češnjaka
100 g crnih pečenih i odkoštenih maslina
vezicu ljubičastog bazilika, ili nekog začinskog bilja po volji
100 g mozzarele + 50 g ribanog parmezana
sol i papar
maslinovo ulje oko 1,5 dcl

Štapnim mikserom usitniti sušene paradajze s maslinovim uljem. Sitno narezati masline, baziliko, usitniti češnjak, mozzarelu i dodati u masu uz ribani parmezan, sol i papar. Sve dobro izmješati.
Pleh za izradu mini mufina, premazati uljem, pa izrezane i valjkom istanjite krugove tosta ugurati u svaku rupicu pleha. Zapeći ih kratko, samo da dobiju boju. Hladne puniti namazom od rajčica.

Ovo je dodatak, netko me na meil upitao kako izgleda kućni dehidrator, pa evo ovako:

Komadi rajčice se suše u nekoliko nivoa, i oni tanji su prije gotovi, vadim ih slažem u staklenku a i listiće češnjaka, malo posolim i popaprim i doljevam maslinovo ulje. Zatvorim ju i stavim u hladnjak. Svaki čas se vrata otvaraju i netko ugrabi po komadić.

Patliđan i bamija u trokutima od tijesta

2011-09-15T00:00:00.002+02:00

Jakovolim ovaj veliki ljubičasti plod, njega ili se voli, ili neki ne žele ga nividjet. On je meni tako višestruko upotrebljiv, od kojekakvih pašteta sbademima ili orasima, pečenih, mariniranih, musaka i umaka. Na redu je konačnomoje omiljeno, patliđan i bamije. Istina da to sve malo vuče na nekuistočnjačku hranu, ali ako volite takve okuse, ovo je savršenstvo.

Zacijelu ovu priču, bitan je umak, u stvari kad je gotov, to je u neštopoput gustog ajvara. Može ga se koristiti kao namaz za prepržen tost, zakuskus, rižu ili neka tijesta. Ovaj put sam radila trokute od debljeg tijestaza savijače, to su u stvari samose, samo što ih ovaj put nisam pekla u dubokomulju, nego u pečnici.

Potrebnoje:

3 patliđana, oko 800 g

200 g bamije ili okre,svježe

1 ljubičasti luk

1 zelena paprika - pomogučnosti ljuta (ili čili)

4 češnja bijelog luka

3 žličice garam masale

sol

6 listova debljeg tijesta zasavijače

maslinovoulje

1. patliđane narezati na kockicei posoliti da puste gorku vodu

2. na ulju kratko prepržitigaram masalu

3. dodati sjeckan luk i češnjak

4. dodati patliđane inasjeckanu bamiju

5. dinstati, povremeno dolitimalo vode i mješati, dodati ako treba još soli

6. kad je povrće mekano a umakgust, ohladiti

7. tijesto škarama rezati utrake široke 8-10 cm

8. staviti žlicu mase odpatliđana i motati samose u tijesto koje smo malo pokapali uljem

9. slagati ih na pleh koji malopremazali uljem a i njh po površini

10. pećiih 25 minuta na 200 st

Garammasala je odličan začin, to je u stvari mješavina više samljevenih začina, apreporuča se na ulju prepržiti da okusi izađu na površinu. Ja još dodam i maločilia u prahu, jer još ljutih paprika kod nas nema. Tko ne voli experimentiratisa začinima, bit će isto tako ukusno umjesto garam masale staviti neke našedomaće začine, kao peršin, origano, ružmarin i sl.

Punjeno pečeno pile bez kostiju

2011-09-12T22:46:00.000+02:00

Sa svojim društvom često idem na radne izlete. ili samo izlete, i tako će biti dok je lijepog vremena. Kad se tako boravi u većem društvu, treba se nešto i pojesti, pa da ne padne sve na jednog, lijepo se podjelimo, ovaj put ti slatko, ti slano, ti suho, ti mokro... Mene je ovaj put zapalo mesno.

Odustali smo od roštiljanja, to je gušt u proljeće kad se zaželimo boravka na otvorenom, a sad kad je ljeto već pri kraju, trudimo se da se što više iskoristi vrijeme za zajedničke projekte i radna druženja.

Tako smo odlučili da se donose već zgotovljena jela, a kako su svi gurmani, ne prolazi nešto onako šuć muć. Bilo je tu raznih divota i gurmanskih ljepota i evo jednog mog doprinosa:

pečeno pilence, je ali ne obično, nego punjeno, a kosti nema.

Potrebno je jedno veće pile preko dvije kile, ovo moje je imalo 2,60 kg, i za tu rabotu treba biti sa domaće farme, koje je trčkalo po livadici, čvršće mesne strukture. Sa industrijskog pileta teško bi se povadile kosti, u stvari, povadile bi se i kosti i meso. Znači treba nam osim domaćeg pileta:

pripadajuća jetrica i još dvije
vezica peršin lista
1 jaje
1 glavica ljubičastog luka
3 češnja bijelog luka
3 - 4 žlice krušnih mrvica
1 žlica oštrog brašna
sol i papar

E sad, nije neka mudrost, ali treba malo strpljenja, oštar nož za filetiranje i škare. Ja lijepo sjednem za stol, uzmem naočale, stavim si neku dobru muziku i lijepo piletu prvo škarama prerežem kožu peko prsiju od vrata do zadka, nožem prerežem prsnu kost i pile se rastvori, i dalje nije problem, fino polako košćica po košćica i za pola sata imala sam jedan veliki pileći šnicl. Malo pripaziti da se ne ošteti koža. Malo ga posoliti i odložiti u frižider.

U tavi propržiti na ulju narezan luk i češnjak, ohladiti, pa dodati sitno nasjeckanu jetru (gotovo na struganu), jaje, brašno, mrvice, sjeckan peršin list, sol i papar. Izvaditi iz frižidra onaj pileći "šnicl" i na njega po cijeloj površini rasporediti smjesu od jetre koja mora biti ne pre rijetka da ne bi curilo. Zaviti cijelu konstrukciju u nekakvu roladu, pričvrstiti sve kuhinjskim iglama ili čačkalicama.

Prvo na tavi sa zagrijanim uljem prepeći cijelu roladu sa svih strana. Premjestiti ju u pleh, dodati malo ulja i pola čaše vruče vode. Pleh s roladom prekriti aluminijskom folijom i staviti u zagrijanu pećnicu.

Peći 40 minuta na 220 st. pred kraj maknuti foliju da dobije boju i malo podljevati postojećim umakom. Provjeriti da li je pečeno.

Može se služiti i toplo i hladno, no to spada u hladni svečani narezak. Toplo se malo teško reže, a ja roladu ohladim, zamotam u foliju, drugi dan rezti i služiti uz razne salate ili ponjeti na izlet.

Kolač od šljiva i čokolade

2011-09-10T19:54:00.000+02:00

Drage moje, dok je lijepog vremena, švrljam okolo, no vidi se polako kraj tome.
Predamnom su prve ubrane šljive bistrice, a kako je tema ovomjesečne igrice "Ajme koliko nas je", koju nam je zadala Snježa s bloga Vrtaljica, šljiva, pa evo mog priloga: kolač od šljiva i čokolade.

Potrebno je:

4 jaja + 1 žutanjak
200 g šećera
100 g čokolade
100 g putra
100 g brašna
60 g kakaa
100 g badema (bez kožoce u listićima ili dobro samljeveni)
1 žlićica praška za pecivo
malo soli
pola kg očišćenih šljiva i narezanih + 2 žlice šećera

prvo skuhati šljive s šećerom i 1 dcl vode dok se ne ugusti, ohladiti
pripremiti pleh, ja sam uzela okrugli promjera 26 cm i obložila masnim papirom koji stavim pod mlaz vode, zgužvam ga i dobro zažmičem kao veš, onda se lako obloži i dno i strane
u prikladnu zdjelu stavim šećer i jaja i žutanjak, te mikserom treba dobro umješati
dodati otopljenu čokoladu, rastopljen putar i prosijano brašno s praškom i kakaom
na kraju žlicom umješati ukuhane šljive
istresti u kalup i staviti peći u zagrijanu pećnicu na 180 st, peći 30 minuta, testirati čačkalicom, ako je pre vlažno, produljiti pečenje za 5 minuta
ostaviti da se dobro ohladi, po želji služiti s utučenim slatkim vrhnjem

Unatoč čokoladi, kolač je osvježavajući i kiselkast, moji kažu da se šljive ne osjete. Pa zapravo i ne, one su u pozadini svega, one su tu prisutne da bi dale tom kolaču svježinu i vlažnost.

Dok sam se ja zanimala s uređivanjem fotografija na računalu, došao mi je jedan mali lopov u moj foto atelje i dobro mi sredio kolač, ali neka, svi smo se nasmijali i pokupili ostatke.
To je inače moja unučica, koja nije baš neka ljubiteljica kolača, ali ovaj joj je kolač baš dobro sjeo.

Kad smo već kod fotoateljea, zahvaljujem se od srca Maji s bloga "Cooks and Bakes" koja nas je uputila u fenomenalnu rasvjetu koju je smjestila u dvije fioke - ladice. Ja prihvatila njen savjet, i oduševljena sam, jednostavno i učinkovito, samo što mi jedan dio regala zjapi s rupom, ha, ha...

Jedna stara kruška

2011-08-19T17:49:00.005+02:00

Rodila stara kruška kao nikad do sad. Grane pocale pod obiljem.

Plodove nam položila oko svog suhog debla, kao da se oprašta od nas i nudi nam se da ju pamtimo. I pamtit ćemo je.

Plavi sir i kruške, kombinacija iz snova.

Skinuti im koru i izdubiti koštice. U svaku udubinu staviti nekoliko kockica plavog sira, Gorgonzole ili nekog sličnog. Peći 20 minuta na 180 st. te potom prije posluživanja kapnuti par kapi meda od lavande.

Za košarice, izrezati tanko razvaljano lisnato tijesto i utisnuti u kalup, puniti sa kockicama krušaka i na vrh isto malo plavog sira. Peći 20 minuta na 180 st.

Torta kremšnita

2011-08-14T21:55:00.004+02:00

Evo mene nakon mjesec i pol dana.

Puno putovanja, puno kreativnog rada, više puta se vraćala i odlazila ponovo, doživjela prekrasnih trenutaka, a i onih od kojih boli glava!

"Udesila" sam si fotografski aparat! No dobro, ima i gorih stvari u životu. Mislila sam početi novu sezonu sa slikicama s putovanja, no ništa od toga, zato odmeh prelazim na

tortu kremšnitu.

Polovicom kolovoza kod mene se okupljaju čestitari, kuha se na veliko, slano i slatko, a za vas ovaj put ova tortica malo neobična, ali za preporučit. Ja sam definitivno od onih koja se ne oduševljava sa kremastim kolačima, šlagom, musevima... ali volim koncentrirane voćne okuse pa mu ga onda ovaj gornji žuti dio dođe kao ublažavanje onog crnog intenzivnog na dnu torte.

To crno je raznovrsno kandirano voće, po želji, a ja sam odabrala jednu smjelu kombinaciju; kandirani đumbir, marelice, grožđice i papaju. Ta kombinacija je prilično ljutkastog i intenzivnog okusa, no meni jako privlačno. Konačno, ovom tortom častim ne samo svoje goste, nego i sebe.

Prvo sam ispekla listove tijesta, svakog posebno. Tanko sam razvaljala otopljeno lisnato tijesto, naravno malo veće nego je kalup (24 cm) od torte jer se tijesto u pečenju prilično stisne. Zatim krema, u mlijeko izmješati mikserom žutanjke, šećer, brašno, može i vanilija. Kuhati do točke vrijenja, maknuti s vatre i umješati prethodno namočenu želatinu. Staviti na hlađenje. U hladnu kremu umješati tučeno slatko vrhnje. Kandirano voće samljeti u stroju za meso sa sitnijim rupicama te umješati rastopljenu čokoladu s maslacem. Ako je pre gusto, dodari žlicu, dvije žute kreme.

Na dno kalupa slagati koru lisnatog tijesta namazanog filom od voća, pa ponoviti još jednom, prekriti korom, pa izliti žutu filu i gore zadnju koru. Staviti na hlađenje u frižider na barem četiri sata.

Nakon slavlja i večere, uz čašu šampanjca i šniticu ove torte nazdravljali smo do kasno u noć i slavili moj rođendan!

Ljeto - putovanja

2011-06-23T10:25:00.006+02:00

Drage moje, došlo vrijeme putovanja, stigla sam kući na 24 sata, promjenila prtljagu,

i danas dalje. Nadam se da ću više "kuhati" blato nego hranu, no nikad se ne zna

što nas u životu čeka.

Prtljaga br. 1 je spremna, bojice, alat, očale, neke nove stručne knjige, neke stare

koje se rado ponovo čitaju i naravno fotogrfski aparat.

Prtljaga br. 2 se upravo sprema; tolerancija, dobra volja, smirenost, optimizam...

Ne može se krenuti na put bez dobre putne muzike. Stvim u auto CD od mog ljubimca Billy Oceana i kilometri samo prolaze. On je stari dobar muzički mag, i to su stari hitovi, za mlađe možda ne prihvatljivi, no ja spadam, kako kažu moja djeca, u generaciju kad se slušala ljiga.

Eto, ljiga baka kreće na radni odmor. Žao mi je što nisam stigla pregledati vaše postove, ali ću malo škicnuti s mjesta odmora. Dosta sam toga pripremila, ali isto nisam stigla objaviti, no stići će i to kad se vratim. Ostajte mi dobro i uživajte u ljetu.

Ljuto kisele crne trešnje

2011-06-10T15:40:00.005+02:00

Meni moji prijatelji, koji zaviruju na moj blog zamjeraju da glumim vegetarijanku, a to nisam. E, pa sad će se nagledat, čega, špeka i kobase. A zašto, e pa zato jer je na red došao jedan odličan umak za masnu svinjetinu, pečenje, pa i za suhe nareske ili roštilj.

Taj predivni umak radim od crnih trešanja, gotovo divljih, one su sitne, čak malo gorkaste, u stvri po okusu malo podsjećaju na mandule. Meso im je potpuno crno, i mekano. Prilično su slatke ali nemaju u sebi neke kiseline. Odlične su za đemove, a i za ovakve slano ljute.

Za dvije manje flašice ovog umaka potrebno je:

1 kg crnih trešanja
100 ml balzamičnog octa
100 g šećera
50 g svježe naribanog đumbira
1 ljuta papričica
malo soli i papra

Trešnje očistiti od koštica i staviti kuhati u posudu s debljim dnom i dodati sve sastojke. Kuhati dok se ne ugusti, meni je bilo potrebno oko pol sata za tu količinu. Ako se sprema za dulji period, potrebno je napraviti pasterizaciju.

Repete broj 4

2011-06-07T16:00:00.005+02:00

Izašao je novi broj Repeta, pa vam donosim u ovom postu

moj skromni doprinos.

Ljetna salata od mladog sezonskog povrća, pečene i očišćene ribe

u košaricama od parmezana

Pita od proljetnih vrhanja

Zatvorena pizza od kozjeg sira i mladog zelenog povrća

Juha od trešanja i badema

2011-06-06T16:05:00.005+02:00

Čim se krenu trešnje, znamo da je ljeto tu. ove su godine rodne, ja sam već pravila i štrudlu i torte i pite, a danas juha! Juha od trešanja i bademovog mlijeka. Inače, okus badema i trešanja se jako lijepo nadopunjuje, a ova juha, umak ili jednoastavno desert sastoji se od tri dijela.

Pa idemo redom, prvo bademovo mlijeko, neki to zovu sok, što je možda ispravnije, no ja ću ga zvati mlijeko zbog vizualne sličnosti s običnim, kravljim.

Prvo treba bademe neoguljene, po mogućnosti domaće, preko noći potopiti u hladnu vodu i namočiti kao grah. Drugo jutro ih se procijedi i sa svježom vodom prokuha. Ohladiti i odvojiti ih od lupine. Staviti ih u neki jači blender i sa dvostrukom količinom (možda i više, ovisi koji intenzitet želite) svježe vode dobro usitniti, te zatim kroz cjediljku ili gazu procijediti. Dobit će te mlijeko i ono što je ostalo su usitnjeni bademi. U pravilu to se baca, no ja to dehidriram i upotrebim za kolače, sasvim je ok. To bademovo mlijeko može se koristiti za razne kreme ili napitke, čak koktele, a i neka slana jela, a stoji zatvoreno u frižideru par dana. Za ovu juhu uzela sam tri dcl tog mlijeka, 2 žlićice nekog slada ili šećera i jednu žličicu gustina, promješala i prokuhala. Dobila sam finu gustu tekućinu opojnog mirisa i okusa.

Crveni dio juhe su očišćene trešnje od koštica, prokuhane u vodi s malo šećera. Kad su mekane, štapnim mikserom usitnjene, pa isto treba dodati malo gustina da kad prokuha malo ugusti. Ohladiti i bijelu i crvenu smjesu, izliti na tanjur i dodati "noklicu", kad je to već juha.

To je jedan starinski kolač od trešanja ili nekog drugog sitnog voća, a u bakinoj knjizi recepata napisane su mjere u filđanima, nadam se da svi znate što su to filđani, to su one male šalićice iz kojih se nekad pila turska kava. Danas ih više nema ni za vidjet.

E, pa ide ovako: istući snjeg od 5 bjelanjaka, u njega dodati 5 filđana šećera, 5 žutanjaka, 5 filđana brašna i 3 filđana ulja. To se izlije na plitki pleh, pobacaju se očišćene trešnje i pospe mljevenim bademima (posušeni manji dio ostatka od mlijeka). Peći na 200 st. oko pol sata.

Svojim fetiš pomagalom u kuhinji režem noklice i potapam ih u juhu. Gore malo šlaga i listić mente. Dobro nam došlo ljeto!

Starinski kolač od jagoda

2011-05-31T14:53:00.008+02:00

Ovo je jedan starinski kolač od jagoda, nema ni šlaga, ni želatine ni nikakvih krema. Ali, ako volite kremaste i uredne kolače koji kad ih se odreže komadi uredno izgledaju, nemojte ovo ni pomišljat napravit. Čim se ova pita razreže, iz nje šikne umak od prezrelih jagoda, curi na sve strane, probate jesti malom vilicom, neda se, ližete prste, srčete s tanjurića, i onda napokon uzimate žlicu. Moj dragi je jako volio ovaj kolač i znao je reći, kad ćeš mi napravit onaj kolač, znaš, kolač u juhi od jagoda.

Od kad njega više nema, radimo ga samo jednom godišnje, njemu na spomen i sjećamo se lijepih trenutaka. Malo sam si ga prilagodila, kako ja baš nisam neki ljubitelj pre slatkog, smanjila sam količine šećera. No, evo kako to izgleda. Ovaj put sam ga napravila u modli od torte, velikoj, promjera 28 cm. Kolač se sastoji iz tri dijela, tijesto, sloj jagoda i snjeg.

Potrebno je za tijesto:

· 270 g oštrog brašna

· 120 g maslaca

· 80 g šećera

· 4 žutanjka

· 2 žlice hladne vode

· malo soli

· pola žličice praška za pecivo

Još je potrebno:

· 700 g jagoda, od toga 400 g na tijesto, a 300 za snjeg

· 200 g šećera

· 6 bjelanjaka snjeg

· sok od pola limuna

Brašno, šećer, maslac, prašak i sol izmrviti prstima, dodati vodu i žutanjke te zamjestiti tijesto. Neka malo na hladnom odleži. Zatim ga razvaljati, prstima utisnuti i mali dio stranica kalupa i staviti peći do polovice na 180 st. oko 10 minuta. Izvaditi i poslagati na polupečeno tijesto oko 400 g jagoda prerezanih na pola, mesom prema dolje u jednom sloju.

Šećer sa 3 žlice vode rastopiti, zakuhati da se zapjeni, skinuti s vatre i u prethodno istučen snijeg od 6 bjelanjaka polago sipati vrući šećer i dalje miksati. Kad je gust, dodati vilicom zgnječene jagode i sok od limuna. Istresti snijeg u kalup preko jagoda. Smanjiti temperaturu u pećnici na 150 st. i peći kolač još pol sata. Nakon toga ostaviti u pećnici da se malo ohladi. I još na kraju, ako volite slađe, povećajte količinu šećera, naročito u snijeg.

Jagode nesumnjivo za ovu sezonu idu k svom kraju. Na žalost, no doći će nam i drugo voće u obilju.

A što se tiče "poplave" na tanjuru ovog kolača, sokovi se stabiliziraju, tijesto upije veliku količinu, i drugi dan ništa više ne pliva, ako je kolač drugi dan preživio, naravno.

Rolat od spanaća by Jelena

2011-05-29T22:41:00.008+02:00

Za igricu Kuvariacije, izglasan je recept Rolat od spanaća. Ja se rijetko ukuljućujem u te igre, jer jedostavno, vrijeme me pregazi, ne stignem i... no nema veze, ovaj put se uključujem. Recept za ovu deliciju napisala nam je draga Jelena s bloga “Foodforthought”, negdje pred Uskrsno vrijeme. Napravila sam ga više puta, jer čim sam ga vidjela, znala sam da će mi se dopasti. Nisam ga svaki put fotografirala, a doživio je i neke male izmjene. No idemo ispočetka.

Ja posebno volim kombinaciju špinata i jaja. To mi je nekako spoj koji me oduševljava, i ovu roladu , obzirom da je prošao “Uskrsni svečani ručak”, ne znači da svečani obroci nisu poželjni. Da pače, ja sam pobornik svečanosti, ukrašavanja, posebnih namirnica i to sve za recimo sasvim običan doručak. Zato kad sam ugledala tu roladu, znala sam da je to nešto za mene, jer mi taj recept pruža i puno variacija na temu. Zato su i male izmjene od originala i nadam se da će Jelena razumjeti o čemu se radi i neće zamjeriti. Nisam pogledala, možda pravila igre i ne dopuštaju izmjene, no šta je, tu je.

Mene je ta rolada “odvukla” u kolekciju recepata za hladne zakuske, nešto, fino, polutrajno, što stoji koji dan u frižideru, da se lijepo reže i može aranžirati sa salatama. Osim špinata, glavnu ulogu igraju jaja, pa kad je već dobila tu ulogu, htjela sam da u presjeku već vizualno da se naslutiti. Znači sredina nekakvo žuto (žutanjak), pa bijelo, pa zeleni omotač, špinat koji sve sjedinjuje. U sve to skupa nisu mi se uklapali šampinjoni, pa sam ih preskočila. Šunka je dobro došla i ona čini uz žutanjke središnji najvažniji dio. Bijeli sloj su kuhano bjelanjci i sirevi i ono zadnje je biskvit sa špinatom.

Za zeleni biskvit je potrebno:

· 4 jaja

· 150 g gustog punomasnog kiselog vrhnja ili mileram

· 1 žličica soli

· 1 žličica praška za pecivo

· 5 žlica oštrog brašna

· 400 g špinata, odnosno 170 g skuhanog i dobro ocjeđenog

Odvojiti žutanjke od bjelanjaka, istući snijeg, u njega dodati sol, žutanjke, brašno i prašak, vrhnje i sitno nasjeckani skuhani špinat i dobro ga rukom stiskati da se iscijedi i posljednja kap tekućine. Biskvit rasprostrti u tankom sloju na papir za pećenje u nekom plitkom plehu. Peći na 180 st. oko 15 minuta. Pripremiti navlaženu i čistu kuhinjsku krpu, pečeno tijesto izručiti na krpu, odvojiti papir od tijesta i sa krpom ga zaviti u roladu i tako ohladiti.

Za središnji nadjev je potrebno:

· 4 tvrdo kuhanih žutanjaka

· 180 g prešane šunke

· žlica semfa

· 2 žlice maslaca

· sol i papar

Sve sastojke odjednom stviti u neki kuhinjski procesor i usitniti u kremu. Pripremiti rastezljivu plastičnu foliju, nadjev staviti na foliju i zamotati ga tom folijom formirajući kao neku “kobasu”, pa odložiti u frizer da se dobro rashladi.

Za bijeli dio:

· 4 tvrdo kuhanih bjelanjaka

· 2 žlice maslaca

· 100 g fete

· 100 g nekog krem sira ( Dukatino ili sl.)

· malo soli

(zašto svuda stavljam maslac, zato da se nadjev na hladnom što bolje stisne i da se da lijepo rezati)

Isto tako i ovaj dio nadjeva usitniti u procesoru i odložiti ga na hladno. Kad se sve dobro ohladilo, razmotati biskvit, preamazati ga bijelim nadjevom, u sredinu položiti žuti dio koji smo izvaduli iz frizera i maknuli tanku foliju. Stisnuti rukama zeleno tijesto da se formira oblik rolade, zamorati ju u aluminijsku foliju i odložiti na hladno.

Uživali smo u ovoj deliciji, i ja, moji ukućani i moji gosti. Hvala Jelena na ovoj inspiraciji.

Sušene jagode

2011-05-25T23:02:00.003+02:00

Jagode ulaze u punu sezonu, stvarno ih ove godine ima puno, na svakom čošku preko noći nikne neki kiosk sa svježim jagodama.

Naša draga blogerica Ebba s bloga Ebbas cuisine, oduševila me s postom o sušenim jagodama. Odmah sam odjurila na

tržnicu i donjela kući prekrasne, gigantske jagode i primila se posla.

Držala sam se uputa kako to napraviti. Dakle, zdrave i čvrste jagode narezati na fetice oko 3mm debljine. Poslagati ih na pleh obložen pec papirom u jednom sloju. Sušila sam ih u ventilatorskoj pećnici na 100 st. C skoro 2 sata.

Dobila sam mirisne i aromatične suhe listiće, zapravo čips od jagoda. U drugom navratu ću ih mljketi u prah, a danas u oduševljenju napravila sam nešto sitno i simpatično.

Napravljene su kuglice od marcipana sa sušenim jagodama. Uzela sam malo marcipana (industrijski), napravila kuglicu i ugurala u nju listiće suhe jagode i uranjala ih u rastopljenu čokoladu. Kad se zagrize ta kuglica, tekstura je interesantna i iznenađujuća.

Vrtne šparoge na pizzi

2011-05-23T08:27:00.006+02:00

Danas za ručak svi navijaju za pizzu. Ne volim baš raditi pizzu u običnoj pećnici, kad već u vikendici imam krušnu peć, no pritisak na mene da ju radim baš danas, bio je golem. I šta mi je onda činiti... pa raditi.

Kad je glasanje bilo gotovo glede sadržaja i koje će se raditi, jednoglasno – mješanu. Meni je to jedna od gorjih! I mislim si, neka vam bude, ja radim sebi jednu novu. Pitam; hoće još tko novu, svi jednoglasno, NEĆEMO! Pa dobro, nema problema.

Prvo nešto o tijestu. U zadnje vrijeme radim neko tijesto za koje sam dobila malu dobronamjernu poduku od jednog profi pekara. Pa profić meni kaže, važne su dvije stvari, prva, uvijek sve važi, nemoj se praviti važna; ja sam to radila sto puta, znam i bez vage, sad bi ti reko što znaš ali neću jer sam fin, nemaš pojma, VAŽI. Drugo važno pravilo, kvasno tijesto treba odležati, što dulje, to bolje, naj bolje preko noći na hladnom.

Pa konačno evo tog recepta za 4 manje pizze ili 3 veće, malo je možda čudno, no ja se toga držim i meni je ok.

250 g hladne vode izvagati i u nju nadrobiti 15 g svježeg kvasca, malo promješati da se rastopi, pa dodati 10 g šećera i 10 g soli, promješati i dodati 500 g brašna. U zdjeli sve promješati da se sve sjedini, istresti na radnu površinu i ručno zamjesiti da bude glatko (oko 5 minuta). Zdjelu malo premazati uljem, odložiti u nju loptu tijesta i pokriti nekim najlonom. Nakon sat vremena ponovo premjesiti tijesto, pa to ponoviti još 2 puta. Tada tijesto ostaviti na hladno više sati ili preko noći. I to je to, pizza, kruh, pecivo... sve iz toga.

Drugi dan (meni je bilo isti) tijesto razdijeliti na 4 jednaka dijela, (ili 3), odrezati 4 masna papira za pečenje i na njima prstima rasporediti 4 kruga. Pokriti krpom i ostaviti pol sata da se tijesto digne.

Nadjev za “moju” pizzu: namaz od crnih maslina, 2 fete pršuta, malo topljivog sira, malo plavog sira, blanširanih vrtnih šparoga oko 200 g, šaka ili dvije pečenih mini rajčica (ja ih imam u frižideru u kontinuitetu u flašici) palo papra i maslinovog ulja.

Na razvaljano i dignuto tijesto prvo namazati pastom od maslina, pa na sitne trakice narezan pršut, nadrobljeni sirevi, šparoge, rajčice, pokapati uljem. Peći u jako zagrijanoj pećnici 10 – 12 minuta. Provjeriti sredinu.

Salata od pečenih rajčica i patliđana s grahom

2011-05-21T18:39:00.004+02:00

Što su dani sve topliji, to nam je tanjur sve hladniji, bar bi trebalo tako biti.

Evo jedan takav "hladan" tanjur, jedna u stvari salata od pečenih mini rajčica, pečenih patliđana i kuhanog bijelog graha.

Mene moje prijateljice često pitaju, šta kuham, pa kažem, kuhano povrće, dinstano, salata ova ili ona, a odgovor je uvijek, pa ti postiš? Ne, ne postim, nego uživam u veličanstvenim okusima, kao što je na primjer ova salata, topla ili hladna.

Posebno volim te male paradajziće, tako su puni okusa i arome, pa kad se još ispeku, taj okus ne može zamjeniti a ma baš ništa. U vatrostalnu posudu oprane rajčice rasprostrem u jednomm sloju, posolim i malo pokapam s maslonovim uljem. Staviti ih u pećnicu na 180 st. oko 25 minuta, odnosno dok se ne ispeku i sok ne reducira.

Patliđane ispeći s korom, pa kad su mekani, izvaditi im meso i na ulju i češnjaku malo ih prodinstati da ispari tekućina i da se intenzivira okus.

U tanjur servirati kuhani i ohlađeni bijeli grah, pečene rajčice i patliđane. Začiniti s malo papra, po potrebi dosoliti, doliti koju kap maslinovog ulja i balzamičnog octa. Dobro će doći i koja maslina i komadić sira. Domaći bijeli kruh koji je još topao umakati u tu divotu od povrća i uživati. Dobro nam došlo ljeto.

Markov sajam

2011-05-20T14:15:00.002+02:00

Markov sajam u Zagrebu na glavnom trgu. Ima svega i svačega, traje cijeli ovaj vikend, a u večernjim satima na pozornici se izmjenjuju ansambli, muzički, glumački... simpa. Ima tu tiskar, užar, stolar, prosjak, metlar, čarobnjak, kmet, kožar, medičar, lončar.... i još puno toga. No, najatraktivnije su dvije slastičarke koje razvlače tijesto za štrukle, i to u tren oka preko ogromnog stola. Na licu mjesta se režu i peku. Stoji se u repu za odmah pojesti ili nositi kući. Ja sam naravno kupila i ponjela kući da u miru pogledam, okusim te štrukle, te da vam ih približim.

Evo par komentara:

malo su pre vlažne
peku se u nerđajućim čeličnim tepsijama pa je dno skoro ne pečeno
okus same štrukle je prihvatljivo, no ni slano, ni slatko
cijena, 1 komad 10 kuna
opća ocjena, slaba četvorka

A da je atraktivno kako te žene to razvuku, atraktivno je, ljudi stoje i ne mogu doći k sebi od čuda. Da se to ne radi tako na licu mjesta, slabo bi se prodavalo.

Evo još koja slikica sa sajma. Ako ste u blizini navratite, ako ne škicnite fotkice.

Crna riža

2011-05-15T14:02:00.005+02:00

Ja u stvari volim jednostavnu hranu. Nisam ni vegetarijanac, a kamoli vegan, jedem ja i meso, ali ... nekako me ne inspirira, dosadno mi je. Recimo, dobar juneći biftek, naravno medium, ili čak ona slavna pašteta od sirovog, to može proći, a ostalo, tako, tako. No riba, svaka mi je interesantna i zavodljiva, od sušene, svježe, konzervirane, sirove, pa čak i smrznute. Evo danas nešto smrznuto!

Prvo ćemo o ribi pa onda o ovom crnilu. Lignje su kod mene uvijek dobro došle. Ja ih pržim, poham, punim, a sretna sam naravno kad dobijem onu svježu jadransku, veliku. Nekako mi se često njeni kraci ne ulkapaju u recept. Kad se prže kolutići lignje vrlo kratko, kraci znaju ostati žilavi a i prženi mi nekako nisu izgledni, neka nakupina iz koje strše neki nedefinirani dijelovi, pa ih izbjegavam pržiti, nego ih lijepo spremem u vrećicu i smrzavam. Kad mi se nakupe, evo finog obroka. Salata od krakova lignji. Tu nema filozofije, smrznute krakove stavim u malo posoljenu vodu i kuham dok nisu mekani. Ohladim i začinim po volji, obično mladi luk, češnjak, maslinovo ulje i peršin list. Mi ih zovemo mini hobotnice.

Sad malo o ovoj kraljici riža, to je crna riža crnog pigmenta, nema veze sa bilo kojim ribljim crnilom. Ta riža je porijeklom iz Kine, a uzgaja se u relativno malim količinama u Italiji u dolini rijeke Po. Ona je cjelovita, integralna, nije ljuštena, dulje se kuha ali se nikad ne raskuha. Jedna šalica riže i dvije šalice vode, sasvim malo soli i 40 minuta kuhanja na laganoj vatri djelomično pokriveno. Po potrebi dodati još malo vode, a kad je skuhana, ostaviti u poklopljenom loncu desetak minuta da upije tekućinu do kraja. Ovisi za koju je namjenu, može se dodati kockicu putra i malo ribanog parmezana. Ja sam ovo zadnje preskočila, jer sam ju služila uz salatu od lignjinih krakova. Meni je ta riža izuzetno raskošnog okusa, postoji i crvena (boja terakote) za nijansu mi je ova crna bolja.

Strast jagoda i marakuje

2011-05-13T20:40:00.004+02:00

Odmah na početku, ovaj post je bio objavljen već jučer, no Blogger je očito imao nekih problema, 24 sata bilo mi je sve zablokirano, i konačno večeras proradi, i vidim da mi je nestao ovaj post. Već čim je objavljen, napisale ste lijepe komentare koji su također nestali, pa vam se ovim putem zahvaljujem. Fotke imam spremljene, ali tekst ne. To znači fotke natrag, a pričicu pišem ponovo. Moje priče i recepti su uvijek kratki, tako da neće biti problema.

Domačici opet stiglo mjesto cvijeća voće. Super, ovaj put marakuja. Tu divnu voćkicu zovu još pasionka, markisa, shona, pasiflora... Ima intenzivan, po malo parfemasti okus a jestiv je samo unutrašnji dio, u stvari jedu se koštice koje su obavijene ljepljivom sluzi. Netko bi rekao po ovom što sam opisala da baš i nije nešto, no vrijedi je probat, meni je to nešto fantastično, stvarno taj okus i miris se pamti. Kad ju opisuju, često kažu da je po okusu nešto između banane, dinje i limete.

Košarice s kremom i mirisnim jagodama, i još mirisnijom marakujom odličan je spoj koji je kod mojih prijatelja uz čašu šampanjca izazvao osmjeh i veselje. Košarice su od industrijskog lisnatog tijesta, a za desetak kalupića promjera 5-6 cm, bilo mi je dovoljno 250 g.

Krema za ovakve kolače uvijek mi je naj bolja ona koju zovu "La Crema Inglese", ili po naški slastičarska. Jako mi je prihvatljiva, i uvijek uspije, ne ide ni želatina ni šlag. Evo kako ju ja radim:

250 ml mlijeka
4 žutanjka
150 g šećera
pola vanilije
20 g gustina
20 g putra

U posudi u kojoj ću skuhati kremu, sve odjednom na hladno izmješam, osim putra. Stavim na srednju vatru i mješanjem čekam da prokuha, sklonim s vatre, i umješam putar. Krema se mora dobro ohladiti, staviti u špricu i puniti košarice. Ukrasiti voćem.

Pecivo za pljeskavicu

2011-05-06T09:21:00.004+02:00

Kod mene je nastupio period izleta i putovanja. Uljećem iz jednog u drugi, ne stignem ništa staviti na blog, no evo jednog putnog. Nedavno me naša draga Jelena oduševila s postom o čudesnim pecivima koji se peku na tavici. Ja ne bi bila ja, da nisam odmah probala u svojoj verziji. Naravno, radila sam i njena, prekrasna su mekana i vrlo izdašna. No moja verzija je rustična i grublja, moja peciva su onako više somunasta.

Ja sam za svoju verziju hambija silom prilika iskoristila tijesto od "Kruha koji se ne mijesi". Kad sa svojim društvom idemo na izlete i putovanja, nastojimo sve učiniti da se hranimo onim što sami skuhamo i iskoristimo namirnice s lokalnog terena, ako je moguće naravno. To podrazumjeva kruh obavezno, znači nosimo sa sobom u vrećici ukiseljeno tijesto, i gdje se zateknemo, peče se kruh. I šta se taj put desilo, lije kiša, drva mokra, nema struje, ostade nam u kolibi samo butan boca i tavica i moja vrećica s ukiseljenim tijestom.

Sjetim se Jelene i njenog recepta, pa reko idem probat na tavici ispeć peciva, nije njeno tijesto, ali je ovo koje imam. Svi su napravili facu, kao ne budi luda, to nem veze s vezom, a nikom se nije dalo ići po pljusku 5 km do prvog dućana, pa su me pustili da radim tu "ludoriju". Sve skupa je trajalo malo dugo, glad je bila velika i prvo su mi pojeli onako vruće da vide jel to iole jestivo... i jako je bilo jestivo.

Napravili smo i pljeskavice, imali umake i povrće za salatu, vinoteka dobro opskrbljena, društvo zadovoljno i namireno, i krenule su zdravice. Prva je bila: "Živila i zdrava bila Jelena"!

Ove slikice su od kuće napravljeno drugi put. Evo kako to ide; zagrabim žlicom tijesto i stavim ga na radnu površinu posutu graham brašnom. Formirala sam okrugli oblik i stavila na ugrijanu tavu, sa svake strane se peklo po 6-7 minuta na vrlo laganoj temperaturi. Prvu stranu sam čak pekla pokriveno nekim poklopcem.

Veselili smo se odličnom ručku, no za redovnu i kućnu upotrebu ipak radimo peciva iz pećnice.

Sretan Uskrs!

2011-04-23T11:59:00.003+02:00

Sretan Uskrs svima

koji navraćaju na ovaj blog!

Crno crveni, ledeni užitak

2011-04-21T12:07:00.003+02:00

Nedavno sam na Majinom blogu vidjela jednu famoznu crno bijelu tortu, i vidim, piše Oreo keksi!!! Nikad ni čula, ni vidjela, ja sam očito s Marsa. Kako ja baš nisam od slatkiša, a naročito onih kupovnih, nisam ni zagledala police dućana. Pitam kćer, jesi li ti čula za nekakve crne kekse Oreo, a ona veli, pa naravno, dobila sam ih na poklon, stoje ti na klaviru već mjesec dana, nitko ih neće ni pogledati, a kamo li jesti. Požurim ja pogledati to crno čudo, zagrizem, pa nije tako loša, odnosno, meni ništa ni bolje ni lošije od ostalih keksi. No ono što je mene uhvatilo, to je njihova boja. Do krajnjih granica crno. To nije ono kao tamni keksi od čokolade, nego baš crnilo, ko od sipe, ali nije naravno.

Ono Majino crno/bijelo mi je jako privlačno, no meni je kopkalo crno/crveno, krenule su jagode, pa imam i materjal za taj crno crveni i perverzni ledeni zalogaj. To je u stvari sladoled za jedan gutljaj ili možda dva. Odmah u napred da vam kažem recepta nema, ali ima upute za vlastitu kreaciju, ako vam se sviđa tako nešto.

Prvo sam po Majinom receptu samljela kekse (maknula neku čudnu filu) i pomješala ih sa malo rastopljenog maslaca. Tom masom punila sam dno od kalupa za mini muffine, dodala sloj sladoleda od jagoda (domaći ili kupovni) sa dosta komadića istih, pa gore sloj mase od keksa i stavila u frizer do služenja. Pred samo služenje izvadila sam ih iz kalupa, ono što je bilo dolje, sad je gore, rastopljenom čokoladom zaljepila pola jagode i po njoj isto koja trakica, na vrh listić mente i malo jestivog zlata.

Napravila sam ih dosta, i svaki dan pogledam "kako stoje stvri" i dnevno ih nekoliko fali. Očito mi ih netko po noći ćopi. Ali nema veze, pravim se da ne primjećujem. U ormaru su novi Oreo keksi.

Grdobina u košuljici od pršuta s divljim šparogama

2011-04-18T16:39:00.002+02:00

Grdobina je isto jedna od morskih delicija bez premca. Istina je da je malo skupa, ali ako se kupi cijela, može se koješta napraviti. Ona ima ogromnu glavu svu isprepletenu hrskavicama i odlična je za temeljce, juhe, umake... rep, taj božanstven komad bijelog mesa koji podsjeća na meso rakova, čuva se za specijalitete, posebne zalogajčiće, kao na primjer ovo toplo predjelo.

Potrebno je po osobi:

1 komad repa grdobine, oko 60 g
1 tanku fetu pršuta
sol, papar, maslinovo ulje
malo bijelog vina

Za prilog:

divlje šparoge
mini rajčice
maslinovo ulje
svježi origano

Svaki komad repa grdobine posoliti i popapriti (sol oprezno jer je pršut slan), uviti ga fetom pršuta i pričvrstiti čačkalicom. Na ugrijanom maslinovom ulju prepržiti ga sa svake strane na tavici, zaliti sa malo vina, te ju na kratko staviti u pećnicu pod gril. U međuvremenu očišćene i izlomljene šparoge kratko prepržiti na maslinovom ulju s dodatkom malo svježeg origana. Servirati ih na tanjur za predjelo, na njih staviti po jedan komad repa, te preliti umakom koji je pustila riba. Po želji dodati blanširane nini rajčice.

Puž - savijača od jabuka i banana

2011-04-13T16:06:00.003+02:00

Na kraju zimske sezone kolača od jabuka, evo jedne štrudle. Jabuke su već suhe i prilično slamaste, barem one domaće, oblik klasičnog štrudla dosadan, pa evo nešto drugačije u očekivanju svježeg, ljetnog voća.

Puž savijača od jabuka i banana. Banana ovdje gluni okus, koji je izostao od posušenih jabuka, a i nije potrebno dodavati šećer.

Imam pleh sa formama malih pitica promjera 10 cm. Svaku nauljenu rupu napunila sam s jednom savijačicom od jednog kupovnog lista tijesta za savijače. Znači, koliko rupa, toliko listova.

Fila: jabuke sam oljuštila i klasično naribala i dinstala bez tekućine dok se nisu pretvorile u neku vrstu kreme. Testirati slatkoću, ako su jabuke slatke, nije potrebno dodavati šećer. Pred kraj dodala sam zgnječenu bananu i malo soka od limuna. Ohlađeno tanko namazala na list tijesta, koji sam prije nakapala sa rastopljenim putrom, do polovice i uvila, te ugurala u kalup. Po vrhu isto može koja kap putra, koji listić badema i peći do zlatne boje.

Za 6 puževa upotrebila sam 4 veće jabuke i 2 banane.

Dragon fruit

2011-04-09T12:15:00.005+02:00

Drage moje, jestel čule da domačica umjesto cvijeća dobiva košaru s voćem, i to egzotičnim? Naravno, čule ste, ali zašto, zato jer imam mačka ljubimca, koji kad se domogne vaze s cvijećem, prvo ju prevrne, a zatim krene žderanje, zumbula, tulipana, ruža, asparagusa... i šta nakon toga, trčanje k veterinaru. Kako to moji prijatelji znaju, dobivam voće, a ovaj put dobila sam pregršt čuda. Predstavit ću vam nešto iz košare, i to ovaj ludi plod, koji još zovu zmajevo voće, pitahaya... to je u stvari plod kaktusa.

Posebno mi se sviđa ova voćka i kao stvorena je za mene. Lagano je parfemskog okusa, pune strukture, malo čak i sluzava, ne pre slatkog okusa, a podsjeća na kivi ali nije tako voden. Jede se samo unutrašnjost, a crvena kora se baci. Ove sitne koštice se mogu osušiti i posijati. Navodno izraste lijepi kaktus, nakon cvatnje i plod.

Potječe iz jugoistočne Azije, pripisuju mu ljekovita svojstva, pa su razne kremice i ostala čuda za uljepšavanje često puna pitaye. Ono što je sigurno, skladište je c vitamina i kalcija.

Šta kažu moji ukučani, ženski dio je oduševljen, muški kažu da je to običan krastavac zarobljen u crvenoj haljini. Eto, no meni je najbolje uzeti žličicu i jednostavno pojesti njegovo meso. No da ih udobrovoljim, dobili su osvježavajući napitak.

Za jednu čašu potrebno je:

četvrtinu ploda pitaye
150 ml jogurta
2 žličice soka od limete
listić ili dva mente
2 žličice sirupa od agave (meože i med)

Sve usitniti štapnim mikserom ili u nekom sličnom kuhinjskom procesoru, služiti odmah.

Meni je ipak vrhunski ovakav tanjur sa zelenim izborom vitamina. Malo maslinovog ulja, neke bolje soli, zeru papra i to je to.

Repete broj 3

2011-04-04T07:33:00.002+02:00

Novi broj časopisa Repete sutra je na kioscima!

Evo mog skromnog doprinosa.

Tofu s jajima

Losos u košuljici od pečenih maslina

Dječja Uskrsna tota

Rižoto od crvene riže s dimljenom pastrvom

Krekeri od parmezana

2011-04-03T15:42:00.003+02:00

Ovaj post bit će kraći po tekstu da ne može biti kraći. Prvo jer će mi doći prijateljice na pivu i krekere pa žurim, a drugo, ovo je tako jednostavan recept, da ne može biti jednostavniji.

I naravno treće, ne volim pisati, radim greške i divim se vama koje s lakoćom napišete pet kartica, ali to ne znači da ne uživam u vašim raspisanim postovima, da pače, radujem se popratnim pričama, a i komentarima. No da ne duljim, unatoč što je lijepa i sunčana nedjelja i bilo bi bolje biti u prirodi, no dolaze mi prijateljice na pivu. Što ide naj bolje uz pivu: krekeri!

Ovaj put od parmezana.

Evo jedna mala mjera, ja inače radim trostruku:

100 g ribanog parmezana - onog pravog, ne iz kesice
2 žličice brašna
svježe mljeveni papar

U zdjelicu naribati parmezan (ribež kao za jabuke), dodari brašno i papar. Rukom promješati i na papir za pečenje rasporediti male krpice i prstima ih spljoštit, ali ipak da ne bude previše rupica. Staviti u vruću pećnicu na 6-7 minuta i gotovo. Od začina može i nešto ljutkasto.

Raža u rižinom papiru

2011-04-01T09:22:00.002+02:00

Raža u papiru i to rižinom! Kad sam pred desetak godina otkrila to vijetnamsko čudo, ne može se desiti da ga na policama mojeg ormarića s ostalim stvarčicama za kuhanje nema. Kod nas uvoze tu vrstu, a ima po cijelom svijetu i iz Kine. Radila sam u slatkoj verziji s ananasom, kad smo imali igricu. No ovaj način sa punjenjem riba ili povrća je fantastičan.

Prvo da kažem da je Tadeja "kriva" što me potakla da prekinem pauzu od blogiranja, No nakon čokoladne paštete i njezine prezentacije, znala sam da skraćujem pauzu. Istina je i u tome da sam imala puno posla koje me je stiskalo i nastojala sam sve aktivnosti smanjiti na minimum, da odradim ono što sam morala i konačno, posao je okončan, i sad mogu dalje, pa i sa blogom.

Sve ću vaše postove pregledati, jedan po jedan i veselim se tome.

Kod mene u mojoj kuhinji jako se puno koristi riba na sve moguče načine, čak za doručak. Ovo je jedan od tih načina. Raža je prekrasna bijela riba bez kostiju, samo sa hrskavicom koja se lako odvaja od mesa. Kad želim napraviti neki fini snekić ili zagrizak, uhvatim se rižinog papira i punim ga naj češće s mješavinom laganog povrća i sitnižem od bijele ribe. U ovom slučaju došla sam u ribarnicu i kako je dan ranije bilo neko nevrijeme, nije baš bio neki izbor. Tu i tamo po koja ribica. Kupila sam jednu malu ražu, još me podrugljivo pita prodavačica, jel vam to bude dosta, kaj imate goste? A ja velim; da, baš tak, imam! Platila sam ju 20 kuna.

No, vratimo se na recept za četiri osobe:

pola kile neke bijele ribe bez kostiju, morski pas ili raža...
vezica peršinovog lista
vezica mladog luka
ljutkaste papričice, svježe ili sušene
sol, papar
limunov sok
maslinovo ulje
rižin papir

skuhati ribu, meso odvojiti od kože, hrskavice i eventualno kostiju i usitniti
narezati peršin list i mladi luk i dodati ribi
sve začiniti solju, paprom, papričicom po ukusu
nakapati maslinovim uljem i s malo soka od limuna i ostaviti da se kratko marinira

Pripremiti posudu s mlakom vodom i čistu navlaženu kuhinjsku krpu. Primiti s dvije ruke jedan list rižinog papira, uroniti ga u vodu i tako pričekati nekoliko sekundi da se papir namoči i postane savitljiv. Prenjeti ga na krpu, rasporediti nadjev i zarolati. Obzirom da je papir okrugao, mogu se rubovi odrezati da tijesta ne bude previše. Ja rolicu još malo navlažim sa uljem i slažem na tanjur. Važno je znati da dugo stajanje na zraku rolice se suže i krajevi opet otvrdnu. Zato kad se slože treba ih na neki način osigurati da se ne suše.

Ako mi ostane od večere, drugi dan se za doručak potuku za njih.

Korizma - vrijeme promišljanja

2011-03-18T15:34:00.004+01:00

Ovim postom ostavljam blog na neko vrijeme, do Uskrsa.

Po ne znam koji put spominjem moju baku, pa evo opet. Cijelu korizmu nisu se pravili kolači, jela su bila skromna, osim ovakvih keksića koji u sebi nisu imali gotovo ništa osim brašna, po mogućnosti crnog, nešto masnoće, sasvim malo meda i mirišljavih začina. Kalup sam sačuvala kao znak ljubavi za sve što sam dobila od nje. Napekli su se ti keksi i svatko je grickao po komadić, a svaku večer netko je drugi čitao dijelove Biblije ili nekog sličnog štiva.

I tako 40 dana.

Pronalazila je načina kako da nas uputi kako se nositi sa:

patnjom oko sebe
sa bolesti i tugom
sa neimaštinom
sa strahovima
sa zloćom i pohlepom

Ništa se na ovom svijetu nije promjenilo, ono što se događalo prije, događa se i sada.

Duboko nakon svake večeri, osjećali smo nadu i smirenje.

Svima koji običaje korizme slijede, želim da ju dožive u punini, a drugima da uživaju u nadolazećem priljeću.

Čitamo se pred Uskrs!