ponedjeljak, 28. veljače 2011.

Dobar jutarnji kruh


Ja radim ovaj kruh još od prošle godine, odnosno sad ga uglavnom radi moja kćer, kaže da si ne može više zamisliti pojesti nešto ujutro prije posla, osim njega. Popije čaj s medom, dobar komad ovog "kolača" i mirna je cijelo dopodne.



Ovi su fotosi još od devetog mjeseca pa prilažem i adresu posta na kojem opisujem sve o njemu, a i više od toga. Meni su omiljene ostale stvarčice od tog "tijesta", naročito bućnica, a radila sam i kekse. Što se tiče kruha, ja ga ispečem malo jače, bolji mi je kad se sjemenke malo zapeku na stranicama kruha.



subota, 19. veljače 2011.

Romanesco, čudesna biljka





Ovo povrće naziva se šenon, romanesco, romanesco brocoli, a dobiven je križanjem cvjetače i brokule. Blaži je i ugodniji od svoje starije braće, mala ga djeca radije jedu, a nešto je i vredniji po sastavu vitamina, minerala i ostalog.


Mene naravno ludo privlači njegov izgled, mogla bi satima gledati u male nakupine cvjetića savršeno raspoređenih, svjetlo zelene boje. Djeluje gotovo nestvarno i nemoguće da tako nešto izraste samo od sebe, meni ludo čudesno, a i vrlo je ukusan, malo čak i slatkast. Ima samo jednu manu, skup je. Valjda zato što ga ima malo, pa obzirom na količinu novca koju sam morala dati za tog ljepotana, iskoristim ama baš sve i od jednog od kile i malo više, napravim cijeli ručak.



Kad sam ga se dovoljno nagledala, narežem ga na cvijetiće i kratko ih blanširam, stavim u kipuću slanu vodu da kuhaju do tri minute. Izvadim ih na kuhinjsku krpu i ostavim da se hlade. U istu vodu stavim kuhati svo lišće i stapke. Kuhati otklopljeno i ne pre dugo da oastane zelena boja. Kad je kuhano, ocijediti, spremiti tekućinu, štapnim mikserom samljeti skuhane listove. Napraviti malu zapršku na putru, dodati samljeveno i doliti vode u kojoj se kuhalo. Začiniti vrhnjem za kuhanje.




TEMPURA ROMANESCO

Napraviti smjesu za prženje cvjetova od kukuruznog škroba, jednog sirovog bjelanjka i vrlo hladne vode. Odvojiti polovicu blanširanih cvijetova koje ćemo pržiti. Umakati ih u smjesu i pržiti u vrućem ulju. Odlagati na papirnati ubrus. Napraviti i umak za pržene cvjetove: od peršinovog lista, mladog luka, češnjaka, soka od limuna, 2 kuhana žutanjka i maslinovog ulja štapnim mikserom dobro usitniti i začiniti.




FRITAJA ROMANESCO

Fritaja ili pita, ili tartić, nije bitno, bitno je da je vrlo ukusno i jednostavno za napravit. Na određen kalup (moj je dimenzija 25x10) sraviti tijesto za podlogu i ispeći do tri četvrtine. Bilo koje tijesto za pite, ja sam imala svoje domaće lisnato, ali može i kupovno. U međuvremenu u posudu staviti 3 velika jaja, 200 ml kiselog vrhnja ili milerama, 2 žlice oštrog brašna, sol i papar, te izraditi mikserom. Dodati 150 g šunke i 150 g gaude sitno nasjeckano, peršin list i malo mladog luka. Sve sjediniti i preliti preko tijesta i vratiti u pećnicu, peći dalje. Pred sam kraj dok je još gornja površina mekana, utisnuti preostale blanširane cvijetove romanesca. Vratiti u pećnicu i ispeći do kraja.





srijeda, 16. veljače 2011.

Integralni voćni kruh s medom



Jako volim ovakav lagano slatki kruh s definiranim crnim brašnom, po mogućnosti s nekim suhim voćem, koji dugo traje a posebno je ukusan ako se drugi ili treći dan malo tostira i namaže maslacem. Uz čaj, za doručak ili večeru meni nema bolje poslastice.



Za mali pravokutni kalup 10x23 cm, potrebno je za tijesto:
  • 120 g raženog brašna
  • 120 g cjelovitog pšeničnog, grublje mljevenog
  • 120 g bijelog glatkog brašna
  • 15 g kvasca + žličica šećera
  • 1 žličica soli
  • 2 žlice maslinovog ulja
  • 1 žlice meda
  • 1 naranđa iz bio uzgoja
Za nadjev:
  • 100 g krupno rezanih oraha
  • 100 g krupno rezanih suhih smokava
  • 1 naranđa sok
  • 1 žlice meda


Staviti kvas da se rastopi, a u posudu izvagati brašna, dodati sve sastojke, koricu i sok od naranđe i 150 ml vode (možda i malo manje, ovisi o brašnu). Mikserom izraditi i ostaviti da se tijesto udvostruči. U međuvremenu grubo sjeckane smokve preliti sa malo vode i sokom od naranđe te zagrijati u lončiću skoro do vrenja. Dodati med i ostaviti da omekšaju. Primješati orahe i ostaviti da se ohladi.



Kad se tijesto diglo, staviti ga na pobrašnitu radnu površinu, lagano ga razvaljati i po cijeloj površini rasprostrti nadjev. Uviti, oprezno staviti u pleh u kojem smo položili masni papir i ostaviti da se ponovo digne. Zagrijati pećnicu na 180 st.C, staviti kruh u toplu pećnicu i peći oko 30 minuta. Provjeriti drvenim štapićem da li je pečeno. Ovaj voćni kruh ukusan je i prvi dan i drugi i treći...


nedjelja, 13. veljače 2011.

Valentinovo



U ovom postu nema hrane, nema recepta, nema čak ni velikih fotografija, samo jedna mala i još manja pričica. Ako vam Valentinovo nešto znači, pročitajte ju, ako ne, slobodno zaobiđite, sljedeći post će biti bogat po gastronomskom sadržaju. Neki se zgražaju na potrošačkoj igri sa svakim blagdanom, a Valentinovo često proglase naj večim kičem koji su ljudi izmislili da nam otmu malo novca iz đepova. Možda, a možda i ne, a možda su sveci, pa i taj Valentin ipak podsjetnik na poniznost, dobrotu, požrtvovnost, da se barem jednom godišnje sjetimo da je to sve ipak ljubav.


JEDNA MALA VALENTINOVSKA PRIČICA IZ
DAVNIH VREMENA
Prvi dio priče: Nekad davno bio jedan fratar. Pun želje da ugodi svima, razveseli mnoge... pa tako dođe na ideju da na dan kad su mladi imali svoj vjeronauk podjeli neku simboliku u vidu srca svima koji budu prisutni, a zašto srca, jer je te godine baš na utorak padao sveti Valentin. Pa kako do nekoliko stotina srca? Koje godine, 1992. pred devetnajst godina.
Drugi dio priče: Nekad davno bila jedna kuharica, spremala razna jela, a voljela je spremati koješta i od gline. Huhala ona u jednoj maloj kuhinjici, prolazi jedan fratar, stane i kaže: znam da si ti spretna, napravi mi do navečer iz gline neka mala srca da podjelim studentima, jel može, pita on? Može, kaže kuharica, naravno da može, a koliko komada? Pa sto ili dvjesto, ne moraš previše. Kuharica pogleda na sat, bilo je nešto malo prije podne. Oblije ju znoj, treba nekim kalupom izrezati srca, osušiti ih, ispaliti u keramičkoj peći, ohladiti ih, poglazirati crvenom glazurom, natrag staviti u peć, peći ponovo na temperaturi od
900 st C, izvaditi, ohladiti, staviti vrpcu, i stići u crkvu do 19 sati.

Treći dio priče: Kuharica je preživjela i stigla na vrijeme. Preživjela i keramička peć. Fratar nikad nije saznao kako je to napraviti 200 komada nečega u 6 sati kad jedan keramički proces traje 8 sati, a nije zapravo saznala ni kuharica, to je ostao misterij. Jedino nije preživjelo jedno srce, razbilo se (vidi se na fotografiji) i zato je ostalo kod nje. Fratar
i dalje okuplja žedne vjere, kuharica i dalje kuha, a i sprema koješta iz stakla i blata, ali i priča istinite priče svojoj unučici.



srijeda, 9. veljače 2011.

Natašin burek




"Nataša, crna Nataša, što mi uradi", kaže moja kćer.
A ja kažem: "Nataša, majstorice, ovo je ludilo od bureka, bravo!"

No da krenemo od početka. Dođe moja kćer jučer s posla i veli, brzo, brzo... daj napravi nešto dolaze mi frendovi na malo druženje, tak za nekih 10 ili 15 ljudi. A ja, jooooj, kud toliko i tak na brzinu, pa što da radim, a ona meni, pa daj nešto bez veze, tek toliko da se prigrize, oni će dofurat pivu, a ti nešto smuljaj. Pa reko, najbolje da kupite nešto u dućanu, neke nareske i gotovo. Veli moja Nina, to ne dolazi u obzir, ja sam na dijeti, a znaš da sam luda za sendvićima, najest ću se ko svinja i ode moja dijeta. Pa rekoh, a da napravim burek, a ona, da, da, o super, mrzim burek, to će bit odlično.



Bilo je pre kasno da razvlačim tijesto, znači kupljeno, to je riješeno. Luka imam, mesa imam u frizeru, i pošaljem ju na tržnicu (koja po novom radi i poslije podne), i ona kupi debele kore i to 2 kile!!! Pa veli, ti radi dok imaš materjala. I dok se meso otapalo u mikrovalnoj, krenem po našim blogovima i nekako mi u sjećanju zvoni da sam kod Nataše sa bloga "Gastro fusion" vidjela negi burek iz gotovih kora, i stvarno, nisam morala dugo tražiti. I zasučem rukave i primim se posla. Radila sam četverostruku mjeru!

Ljudi moji, kad se to počelo peći, a mirišati, a mladi već počeli stizati i već su dvije tepsije bile gotove. Nisam radila u okrugloj nego u velikoj četvrtastoj, četiri puta. Bilo je opće veselje, naluknem se ja, a imam šta vidjeti, moja Nina maže burek ravno iz tepsije, kaže da ovako dobar burek još nije nikad jela.

Spasila sam par komada za danas da napravim koju fotografiju i da vam svima poteku sline. Radila sam točno po njenom receptu, samo sam imala deblje kore i stavila sam nešto više tekućine, jer su bile malo suhlje, i koristila sam suncokretovo ulje.



petak, 4. veljače 2011.

Crna pogača - focaccia




Danas je petak i obavezna je kod nas riba, ma nije obavezna, nego se veselimo nekoj finoj ribici. No kako je na Jadranu burovito, nije baš bio neki izbor, riječna mi se neda, a ni smrznuta. Istina je možda ipak negdje drugdje, u stvri mi se ne jede riba, nego nešto slano, tjestasto, maslinasto...


I tako je na stolu završila jedna fina focaccia. Kako me smeta što ne znam donekle prevod na hrvatski, pa ću ovu sploštenu hrpu ispečenog tijesta zvati pogača.




Evo što je potrebno za tijesto:

  • 2 šalice sitno mljevene pšenice od cijelog zrna (crno brašno)
  • 1 šalica bijelog glatkog brašna
  • 20 g svježeg kvasca
  • 3 žlice maslinovog ulja
  • 1 žličica šećera i soli
  • šalicu mlake vode

I još je potrebno:
  • 3 žlice paste od crnih maslina
  • 3 žlice kapara
  • svježih listova žalfije
  • nešto krupne morske soli
  • maslinovog ulja

  1. U posudu u kojoj će se raditi tijesto staviti brašna, ulje, sol, vodu i otopljeni kvasac kojeg smo prethodno pomiješali sa malo šećera i mlake vode. Zamijesiti mekano tijesto (pažljivo doljevati vodu i po potrebi dodati još malo) mikserom ili ručno i ostaviti na toplom da se udvostruči.
  2. Pripremiti dva komada papira za pečenje malo veća od pleha u kojem će se peći. Papir malo pokapati uljem, i na svaki staviti po jednu polovicu tijesta. Masnim rukama utapkati i razvući tijesto po cijeloj površini. Prenjeti ga na pleh, premazati pastom od maslina i rasuti kapare.
  3. Zatim tijesto na drugom papiru isto tako razvući i oprezno ga prebaciti na ono prvo koje se nalazi već u plehu. Tako smo u stvari dobili neku pitu. Po gornjoj površini prstima pobockati, malo pošpricati maslinovim uljem, krupnom solju posuti, a listiće žalfije natrgati i poslagati po pogači.

Peći u zagrijanoj pećnici oko 20 minuta na 220 st. C. Radila sam duplu mjeru jer toga baš ne ispadne puno, a kad je topla i mirisna nestane u trenu. Veličina mojeg pleha je 25 x 30 cm.
Ovo izvanredno crno brašno kupujem od poznatog proizvođača eko proizvodača Maria Severa.
Koga interesira, može malo pogledati njihovu web stranicu.



LinkWithin

Related Posts with Thumbnails