Sorbet od mrkve, mala igrica i čestitka

Drage moje, naša mala igrica je gotova. No idemo prvo na mrkvicu, ovomjesečnu igricu.

U ovom krugu blogerske igriceAjme koliko nas je koju je pokrenula monsoon sa blogaDalmacija Down Under , naš ovomjesečni domaćin odnosno host kako za sebe kaže je Zoran sa bloga Good Food (maybee) . Zoran nam je za temu zadao mrkvu i pastrnjak.

Odlučila sam se za sorbet od mrkve, no moji kažu da baš nemam pravo što to nudim za prilog, jer je toliko druge arome u tom ledenom desertu, da se mrkva jedva raspoznaje. No, ipak evo ove delicije koja se služi ovako samostalno, ili u čaši sa malo šampanjca, ili sa čokoladom.

Potrebno je:

• 300 g mrkve (što svježija, tupog kraja sa zelenim izbojima na vrhu)
• 1 limun sa dosta soka (iz bio uzgoja)
• 3-4 kumkvata
• 250 g šećera
• vanili šećer ili pola mahune
• 3 dcl vode

Mrkvu oljuštiti, narezati na kockice i kuhati u vodi sa čećerom, limunovom koricom, kumkvatom i vanilijom. Kad je kuhana, izvaditi koricu od limuna, vaniliju i odstraniti, a ostalo ohladiti. Štapnim mikserom sve usitniti, dodati sok od limuna i izliti u pripremljen aparatić za sladoled. Kad se počinje uguščivati, izvaditi i spremiti u razne kalupe. Prije služenja na kratko dno kalupa oprezno uroniti u toplu vodu da lakše klizne na tanjur. Naravno da se to može napraviti i bez aparata, i raditi po sistemu, malo na led, malo mješati ručno, i tako više puta.

Posebno se zahvaljujem blogerici Sweet G. jer je u svom postu o kolaču od mrkve dala odlične upute o kandiranju listića od mrkve, koje sam iskoristila za dekoraciju, a i kao dodatak. Ovo gore je šećer koji se karamelizirao dok sam iskuhavala listiće mrkve, a ovaj čudan plod pod nazivom liči, ovdje je samo kao maneken. Na tanjuru su još pločice od otopljene i izlivene čokolade.

Ovaj sorbet će se kod nas služiti u čašama uz šampanjac u samu ponoć.

Evo, došao je trenutak da otvorimo kutiju iznenađenja, e pa kao što se vidi, tu je Macro objektiv!

U igrici je sudjelovalo 13 blogerica, od toga ih je 5 odgovorilo točno, neke čak i precizno točno, ali će svih pet ići u bubanj da dobijemo onu koja će dobiti onu pločicu. Dakle, igrale su se: MELROSE, KATARZIS, NATAŠA, MAXIVIDA, JUBISTACHA, SELMA, MIHAELA, JELENA, ANDREA, SWEET G, BRANKA, VERA, SNJEŽA.

Točno su odgovorile po redosljedu kako su komentirale:

1. Nataša
2. maxivida
3. Selma
4. Mihaela
5. Andrea

A number generator je pokazao broj 3

Broj 3 je Selma! Znači, da ponovimo, onu pločicu dobiva Selma, a sve ostale blogerice koje su učestvovale u ovoj igrici, ako su pogodile i ako nisu, svejedno, ako žele naravno, poslat ću im utješnu nagradicu od isto jedne pločice, ali manje. Zato vas molim da mi na meil: keraart@yahoo.com pošaljete svoje adrese da vam ih mogu poslati. Želim vam svima Sretnu Novu Godinu!

Rižoto od radiča i iznenađenje

Idemo prvo od iznenađenja.

Dobila sam pod borom limenu kutiju, prekrasnu, veliku za kolače. Svi su se smijuljili i gledali efekt od toga, naravno bila sam zbunjena, ali fino odgojena ne isčuđavam se i hvalim poklon. A onda svi prasnu u smijeh!!!! Ajde otvori tu limenku... ja otvorim i zastane mi dah. Unutra je bio prekrasan, vrijedan poklon koji već dugo želim, a limena kutija je bila samo varka.

E ja sad vama svima prosljeđujem zagonetku, što je bilo u kutiji? Primaju se odgovori do 31. navečer. Onaj koji se dosjeti što sam to dobila na poklon, dobit će dar od mene i to moj rad, Anđeli u staklu (ovo sa fotke). E pa drage blogerice, krenite s pogađanjem, nagrada čeka,

a šaljem ju bez obzira na kojem ste dijelu svijeta.

E sad recept. Našla sam na tržnici ovaj predivan radič koji nije previše gorak i odličan je za rižoto. Kad nam je bezmesni dan, svi navijamo za ovu delikatesu.

Recept nema potrebe da bude točan u gram, no ja ću opisati kako ja to radim.

Potrebno je za 4 osobe:

• 2 glavice luka
• 500 g radiča
• 500 g riže za rižoto
• 2 dcl suhog vina
• povrtnog temeljca
• 50 g maslaca
• parmezan
• sol papar

Na maslinovom ulju prodinstati luk pa sitno narezan radič. Zaljevati ga vinom i dodati rižu. Malo ju prodinstati i doljevati temeljac ili vodu, mješati dok nije mekana. Dodati maslac, sol i papar i dosta parmezana. Služiti toplo i uživati.

Svečana Božična rolada - Badnjak (panj)

Ova rolada sa svjećicama simbolicira završetak adventa ili došašća i početak Božićnog vremena. Iznosi se na stol nakon polnoćke i dana posta. Vrlo je jednoatavna i osvježavajuća, a sva čar je u tome da se "ugrade" svjećice na vrh rolade. 

Za tijesto je potrebno:

• 3 jaja
• 3 žlice šećera
• 3 žlice oštrog brašna
• 1 vanili šećer
• 1 žličica strugane kore naranđe iz bio uzgoja
• sok od jedne naranđe

Za nadjev:

• 250 g maskarpone sira
• 200 g slatkog vrhnja
• 200 g šećera u prahu
• 1 vanili šećer
• malo likera od naranđe ili ruma
• malo kokosovog brašna za posip
• 4 lampice

Prvo napraviti tijesto. U zdjeli mikserom dobro  izlupati bjelanjke, dodavati šećer, pa žutanjke, brašno, koricu od naranđe. Tijesto izliti na veliki pleh koji smo prekrili papirom za pečenje. Peći desetak minuta na 200 st. C. Kad je pečeno, prebaciti tijesto na mokru kuhinjsku krpu, zaviti u roladu i pustiti tako zavijenu da se ohladi.

Za nadjev,  maskarpone izmiksati sa šećerom, dodati čvrsto ukupan šlag i malo naranđinog likera ili ruma. S dvije trećine nadjeva premazati tijesto koje smo oslobodili od krpe, a tijesto prije obilno navlažili naranđinim sokom. Zavijenu roladu premazati s ostatkom nadjeva, posipati kokosovim brašnom i napraviti 4 rupice da stanu lampice. Roladu dobro rashladiti nekoliko sati. Prije rezanja i iznošenja na stol umetnuti lampice i zapaliti ih.

Sretan Božić svima koji ovdje navrate. Završila su četiri tjedna došašća, četiri tjedna

iščekivanja. To je ujedno praznik svjetlosti, novog početka, za nama je naj dulja noć,sve sluti na radost i mir.

Želim vam svima to svjetlo i radost u srcu.

Hladnetina, aspik, pihtije...

Ovaj post je za one starije iz kontinentalnog dijela ovih naših prostora koji se sjećaju običaja na badnjak. Cijeli dan se spremala kuća, kitila jelka, pekli kolači. Taj dan je bio post, ali post, ne super fina riba, škampi, grdobina, hobotnica... Ako je bilo u kući male djece, netko bi ostao s njima, a stariji su otišli na polnoćku. Pri povratku svi su se veselili hladnetini i orehnjači.

Tek drugi dan jelo se meso, pečenke i sitni kolači...

Dan dva prije badnjaka nabavilo se svinjsko mlado meso. Kojekakve kožice, dijelove glave, repić, nogice, odvojilo se za hladnetinu, a ono drugo, spremilo se za sam Božić ili Štefanje za pečenku. Unaprijed se kuhala hladnetina, satima na vrlo polaganoj vatri. Osim kožica i ostataka, stavio se i komad mesa, a i koja svinjska kost.

Kad je prokuhalo smanjila se vatra, skidala se pjena da bi hladnetina bila bistra, i stavilo se uobičajeno korjenje za juhu i oba luka u komadu, papar u zrnu. Nastavi se kuhati dok se sve dobro ne skuha.

Žlicom se uzme malo juhe i probno se stavi na tanjurić pa u frizer, ako se stisnulo, gotovo je.

Sve se ohladi, meso se odvoji od kostiju i u prikladnu posudu poslaže zajedno sa mrkvicom i zalije juhom.

Preko noći na hladno, ako se dobro skuhalo juha je čvrsta i kompaktna, a sam aspik bistar.

Služi se uz tvrdo kuhana jaja, ukiseljeno povrće, aromatiziran ocat i neki fini kruh.

Danas se nitko ne veseli ovom narodnom jelu, svi se gade, fuj, kože od svinje, pa kako ste to uopće mogli jesti, rađe ću pojesti komad parizera nego to smeće. Evo, tako danas mladi zbore, svi se boje svinjetine i msnoće. Da li je to baš tako? Da li je netko čuo da dugo ukuhavana koža svinje štiti našu hrskavicu, ili vam je radije uzimati neke kapsule kad zaškripe zglobovi.

FBI rukavice - La cuisine creative, i još razotkrivanja

Stiže post mog istraživanja u Laninoj kuhinjici, a sve u okviru dvomjesečne igrice FBI rukavice koju je pokrenula mamajac sa bloga Cooks and Bakes. U ovom krugu istražujemo blog drage Lane - La cuisine creative.

Odmah na početku moram se pohvaliti da ovaj post radim s novom rasvjetom. Počeli su kratki dani, mrak je već u 4 poslije podne, kuhinja mračna, nije više išlo. Zahvaljujem se od srca Tadeji, Andrei, Snježani, Lani i svima koji su s nama podjelili svoja iskustva i predstavili nam svoje "uređaje" u tu svrhu, i način kako da skockaju fotkicu. Koji put je dovoljan jedan sasvim mali detalj koji ti netko kaže, i da ti se sve posloži. Ono što bi naviše željela vidjeti pri svom fotografiranju je pravu foto rasvjetu na stativu. No, svašta bi mi u životu željeli imati, ali se moramo zadovoljiti onim što nam se pruža. E sad, nemojte mi se smijati, ja sam svoju rasvjetu napravila za 200 kuna, tri foto žarulje, dva velika arka paus papira. No o tome na kraju, idemo prvo u Laninu kreativnu kuhinju.

Biftek u sosu od zelenog bibera

Bacila sam oko na ovaj specijalitet i reko napravit ću jedan dan, zapravo bila je nedjelja fini svečani ručak. To je bila prava fešta od rafiniranih okusa. Odlučila sam ne prepisivati recepte, nego samo opisati neki svoj dodir. Znači originalni recept je ovdje. Imala sam teleći biftek težine oko 700 g. Prepržila sam ga izrezanog na 3 prsta debele komade, na malo ulja u tavi, vrlo kratko, ali sam ih stavila u pećnicu na 5 minuta pod gril. Ostalo je sve isto, jako volim aromu zelenog papra, i cijelu ovu deliciju zaokruži u jedno savršeno svečano jelo.

Poslužila sam ga sa domačom "rolada" tjesteninom.

Pohovane pečurke

Uvijek sam tumačila i bila uvjerena da su šampinjovi guma koja se zove gljiva. No kad sam probala ovo Lanino predjelo, svi su kod mene poludjeli za punjeno - pohanim šampinjonima. Meni je to zgodna večera uz neku salatu i umak.

Recept originalni je ovdje, jedinu sam malu izmjenu napravila, što sam žličicom malo izdubila unutrašnjost klobuka da je veča rupica u koju je stala fila. Ostalo je sve isto. Savršeno.

Pecipele

E, pecipele, prvo sam naziv, ono kao nešto peci, peci, pa pele, baš zgodno, ono kao iz milja. A baš je iz milja jer u sad zimsko vrijeme ovako se kod nas rade sendvići. Kćer si zamota i nosi na posao. Kao nekad u davna vremena, nije nikom palo na pamet da ide van na gablec, nego se nosilo od kuće, e tako ona lijepo ponese, i kaže da nešto tako ukusno i savršeno harmonično ne može se nigdje kupiti.

Recept je potpuno isti, samo koji put radim od običnog ulja, koji put s mješavinom putra i maslinovog ulja. Prefino, meni su najbolje ovako same još tople.

Radila sam još jednu Laninu jako dobru i omiljenu tortu, ali mi "pobjegne" prije nego ju uslikam. Radit ću ju ponovo u tjedni pred novu godinu i pokazati.

Hvala Lana na divnim receptima.

Još jedno razotkrivanje

Evo na kraju u što sam utrošila 200 kuna i kako to izgleda. Htjela sam napraviti nešto solidnije, pa ne radi mi pila, ne mogu naći odvijač za mašinu, pa sto prepreka, a meni kad nešto treba, onda mi treba odmah. Ne mogu sad ići tražiti nekog da mi radi neku instalaciju, kome, do kada, pa čekati, a ne ja to moram imati odmah.

Kupila sam žarulje (d.light), našla u blizini kuće, i u papirnici kupila par kartona u boji za podlogu i dva deblja paus arka. Ljepo došla kući, razderala neku kutiju od valovite ljepenke, malo ih svinula u slovo V, i to su mi bile stranice. Našla sam neke stalke od nekadašnjih svetiljki i stavila žarulje, radi.

Jupiiii, još sam samo paus papir pričvrstila običnim kvačicama za kartone i to je to, funkcionira. Hvala još jednom svima koji su mi pružili inspiraciju i dali osnovne smjernice.

Rekli smo ne se smijati! Ha, ha, ha!

Bijeli Božić, kolačići s ledenom kremom

 Evo svečanih  minjona, starinski kolačić nekih davnih vremena, koji se pravio samo u Božićno vrijeme i služio po finim Bečkim kafanama. Dolje je fino tijesto od tostiranih lešnjaka, ali isto je odlično i od badema ili oraha. Naravno da je u redu i kad se jednostavno izreže u male kockice, naročito ako nemate vremena ili takav mali kalup, promjera 3 cm.

Za tijesto potrebno je:

• 4 jaja
• 150 g šećera
• 200 g tostiranih i samljevenih lešnjaka
• 1 žlica brašna
• 3 žlice kakaa

Nadjev:

• 210 g kristal šećera
• 25 ml vode ili 4 jušne žlice
• 170 g kokosovog ulja, kokosove masti (ceres) ili jednostavno maslaca
• termometar

U lončić staviti vodu i šećer te staviti na vatru. Mješati cijelo vrijeme dok se šećer topi, uroniti termometar i maknuti s vatre dok dosegne temperatura 90 st.C (ili dok se ne počinju praviti veliki mjehuri pri ključanju i sirup se cijedi niz žlicu kao med). Zatim uliti kokosovo ulje i još par minuta mješati. Ostaviti na hladno. Kad se ulje stislo (pretvorilo u mast) uzeti mikser i sve dobro izmiksati da se pretvoti u "snijeg". 

Tijesto; razdvojiti jaja, pa bjelanjke istući i postepeno dodavati šećer, pa kad je čvrst, dodati žutanjke, mješavinu brašna i kakaa, te lešnjake. Kalup veličine 35x20 obložiti masnim papirom, te izliti tijesto i peći ga na 180 st.C oko 15 minuta. Provjeriti da li je pečeno. Tijesto ohladiti. Tijesto premazati nadjevom, na dobro ohlađenu filu staviti čokoladnu glazuru,  ili se poigrati pa raditi ovakve minjone. Modlom sam vadila okrugle oblike od pečenog tijesta i dok je još modla na tijestu napunila žličicon nadjev. Na dobro ohlađeno, koji mlazić čokoladne glazure i malo jestivog zlata, dočarat će Božični ugođaj.

I još na kraju, za osjećaj hladne file može se dodati neki kemijski element, ne bi ga ni spominjala ni preporučila, meni je vrlo ugodan osjećaj sa par kapi limuna umješanih u filu, a i odlično se slaže s blagim okusom kokosa. Ako ne volite kokos, potražite ceres mast, ima i toga i potpuno je bez okusa.

Ricotta u slanoj tortici

Ovo je nastavak priče o sirevima. Ova "ricotta", to je zapravo ostatak od experimentiranja sa mozzarellom. Ovaj nusproizvod se dao dobro iskoristiti i u slanoj i u slatkoj verziji. Naravno da se može kupiti gotova ricotta u dućanu, pa evo slane verzije.

Potrebno je za okrugli kalup od 28 cm:

• 300 g lisnatog tijesta
• 500 g ricotte ili nekog sličnog, može i dobro ocijeđeni svježi kravlji sir
• 3 jaja
• 400g milerama ili punomasnog kiselog vrhnja
• 200g skuhanog, nasjeckanog i ocijeđenog špinata

Zagrijati pećnicu na 200 st C. Lisnato tijesto razvaljati na malo više od veličine kalupa. Položiti ga na kalup i obruč zatvoriti s viškom tijesta koji viri preko površine, da se ne bi u pečenju povuklo. Ispeči ga do polovice, oko 10 minuta. U međuvremenu u posudi mikserom izmješati sir, žutanjke, mileram i špinat. Dodati istučene bjelanjke. Posoliti i izliti na pola ispečeno tijesto. Nasaviti peći još 30 minuta. Ohladiti i služiti uz razne salate.

Sirove strasti, drugi dio

Konačno, evo moje mozzarelle, onakve koja me donekle zadovoljava po načinu rada, utrošenom vremenu i novcu, a već sam si na početku tog zadatka dala uvijet, nikakvi dodaci, nikakvi Eovi.

Odmah na početku, sva sretna pokažem svojima moj genijalni uradak, oni jedu, miriše, mljackaju... napeto čekam efekt od kušanja! Tajac, pa onda velim ja, i? Mama, veli moja kćer, pa ta tvoja mozzarella ti je opet škripavac! I nastao je urnebesni smijeh. Šalu na stranu, zadovoljni smo rezultatom, nije vrhunska, ali je bolja od nekih kupovnih.

Zadnji post ste pročitali, bio je dramatičan i naizvjestan. Bilo je tu puno pokušaja, samo za ilustraciju, napravila sam 2 kile ricote, bez da mi je to bio cilj. Moji su se bome najeli kojekakvih jela s ricotom. U tih bezbroj pokušaja isprobala sam svakojaka mlijeka, dodatke, temperature, no da ne duljim, sve je to sad nevažno. Naša Tadeja me upozorila na jedan foto recept sa interneta, i sve je tada krenulo na bolje. Tamo između ostalog dodaju kalcij clorid i lipaze, no od tog sam odustala, ali u cijeloj tehnologiji mikrovalna mi je dobro poslužila i na tome ću ostati.

Radila sam od 3 litre mlijeka i s tom količinom lakše baratam i dobijem oko 360 g mozzarelle.

Najbolje bi bilo naći ženu sa sela koja ima kravice, i od nje kupovati mlijeko. Ja sam i to našla i probala. Ok je, no... komplicirano i skupo. Naruči, pa ona donese, koji put zaboravi i ono naj važnije, ja sam kukavica. Strah me da ne pokupimo nešto od sirovog mlijeka, eto. Odustala sam od toga.

Ostala mi je samo jedna mogućnost, našla sam malu firmicu koja proizvodi sve mlječne proizvode, a imaju pasterizirano mlijeko ali nije homogenizirano, to je jako važno. Za one koje interesira, ta firma se zove Veronika i imaju štand na Dolcu, a litra im dođe 5 kuna. Znači, ja za 15 kuna dobijem 360 g fine i svježe mozzarelle.

Potrebno je:

· 3 l nehomogeniziranog mlijeka (ili sa nekog provjerenog seljačkog domaćinstva)

· 2 žlice čvrstog jogurta (upotrebila sam od iste firme)

· 2 žličice tekućeg sirila (dobije se u apoteci)

· 2 žličice fine morske soli

Od pribora je potrebno:

· veći lonac od nehrđajućeg metala

· termometar

· velika žlica s rupicama

· gaza

· veće cijedilo

· mikrovalna pećnica

i još, više mlazova ljubavi!

Mlijeko staviti na vatru i zagrijati ga do 35 st.C. Umiješati jogurt pjenjačicom. Vratiti na vatru i doseći temperaturu 40 st.C. Maknuti s vatre. Uliti sirilo, pjenjačicom promješati desetak sekundi, smiriti mlijeko, poklopiti poklopcem i zamotati lonac u neki pokrivač da se zadrži temperatura. Nakon sat vremena, odklopiti i nožem prorezati sirutku na 3-4 cm velike kocke, Ponovo zatvoriti i ostaviti stajati 2 sata. Nakon toga početi vaditi usirito mlijeko. To se zove gušt. Na neko veće cjedilo rasprostrti duplu gazu i prvo šupljikavom žlicom vaditi gušt, a na kraju se može izliti. Gazu skupiti, špagom vezati i objesiti na pol sata da se malo ocijedi.. Stisnuti par puta da iziđe više vode (koja se naravno baci). U zdjelu koja može ići u mikrovalnu, izliti gušt i rukom ga pridržavati i odljevati vodu. Tada prvi put staviti u mikrovalnu na 30 sekundi. Izvaditi zdjelu i ponovo rukom pridržavati gušt a cijediti vodu. Sve ponoviti još jednom Sad je već gušt prilično vruć i potreban je oprez. Može se pomoći žlicama. Prije trečeg metanja u mikrovalni posoliti gušt. Radi se o tome da se gušt ne samo ocijedio nego i stisnuo i postao lagano rastezljiv. Sad već izlazi bijela “voda” koju treba spremiti, ona će nam poslužiti kao salamura u kojem će mozzarela “plivati” u nekoj posudi na hladnom. Rukama ga treba stiskati da se pretvori u kuglu ili “kobasu”, a tako je zgodno za rezanje. I to je to.

Za one hrabre i željne izazova, držim fige i želim puno uspjeha, a za one pametne, neka i dalje kupuju mozzarellu u dućanu.

U sljedećem postu pokazati ću u što sam utrošila silnu ricotu koja mi je ostala od pokušaja.

Dnevnik sirovih strasti, ili kako pasti u očaj

20. 11. subota

Dobila sam poziv dvaju kršnih mladića, močnih, mišićavih, da ih posjetim na njihovom imanju. Gledam adresu, nije daleko od grada, ludo me privlače ti momci, lagano ruralni, ali imaju ono za čim već dugo čeznem. Krenem autom, lutam, zovem ih na mobitel, pa gdje ste? Nakon kratkih uputa stignem na neko pusto mjesto, nigdje ni susjeda, samo šumica, kravica i dva ljepotana. Parkiram auto, izlazim, rukujem se, od stiska vidim zvjezde, a oni gledaju mene u čudu. Prvi meni, i tak bi vi gledali kak mi to radimo, haa? Ma šta gledala, ja bi to i pravila i probala. Oni se zagonetno smješkaju, nebu to tak lako, da znate.

Već ste vjerojatno pogodili, o kojim se to strastima radi. Već me dulje vremena drži opsesija zvama mozzarella. Htjela bi ju pošto poto napravit sama kod kuće. Dečki rade kojekakve sireve, pa i mozzarellu, i krenula sam kod njih na poduku. Vidjela sve, dobila sve upute, ali ne i njihovo ohrabrenje. Mislim si ko vas šiša, idem u to i gotovo. Recept je vrlo jednostavan, potrebno je: mlijeko, sirište i termometar. Na povratku kući, stanem putem, zapisujem detalje da mi ne ispari iz glave.

21. 11. nedjelja

Slabo sam spavala, žurim na internet da pokupim sve što ima na tu temu. Ima brdo toga, sve mi se izmješalo, ali nema veze, žurim kupit mljeko i sirište, a i potreban mi je jogurt jer su mlijeka “mrtva” nakon pasterizacije. Trebam posudu s duplim dnom za održavanje topline - nemam, lakmus papir – nemam, termometar – imam, dobru volju imam. I krenem sve po uputama, I rezultat: dobila sam gomilu mrvastog škripavca, tvrdog! Pospremam sve tragove neuspjeha, odlazim u sobi i primam se štrikanja.

22. 11. ponedjeljek

Drugo jutro ona gomila škripavca i nije tako loša, narežem ga na kockice, stavim u flašu, zalijem sa maslinovim uljem i dodam začine, natrpam masline, kapara, ružmarina... Pravim se da tako mora biti, stavim u frižider.

24. 11. srijeda

Slabo se prazni flaša sa kockicama, očito kuže da nešto ne štima, ali moji su fini, pa ništa ne prigovaraju. Nema nikog kod kuće pa je sad prilika za popravni. Idem kupit neko drugo mlijeko, barem da nije homogenizirano. Stavljm na stol šalabahter, držim se svega ko pijan plota, prvi dio super ispao, održavam temperatutu tri sata uspješno. No, krajnji rezultat, nema ni ovaj put mozzarelle. Dobila sam neku kuglu koja samo malo podsjeća, ali nije ni približno. Malo je bolje od zadnji put, ako bi se mjerilo ocjenom od 1 -10, ocijena od danas je 2+. Sve spremam, brišem tragove i što idem raditi, štrikati.

26. 11. petak

Katastrofa. Čitam, interesiram se svuda, zovem one ljepotane od početka, smiju mi se, kažu da dođem kod njih kupit kilu mozzarelle s popustom i da zaboravim na tu nemoguću misiju. Ovaj put mi čak prva etapa nije bila tako dobra kao od prošla dva, gušt mi se nije formirao kako treba. Nakon 6 sati iščekivanja, kad sam odlila sirutku, dobila sam mladi ali opet mrvasti sir. Ocjena -2. Moji to jedu, kćer pravi od toga liptauer i tješi me. Ja čupam kosu i idem štrikati.

28.11. nedjelja

Tražim po placu kumicu koja ima sir i vrhnje i žicam ju da mi drugi put donese čisto kravlje mlijeko. Pita kaj će mi to, pa kako kaj će mi, da ga pijem. Kaže da će donjeti u četvrtak ak ne zapada snjeg. Jaooooo

Uglavnom neću odustat, idem do kraja, kud puklo da puko! Koliko će to trajat, nemam pojma, jedan mjesec, dva...